Kad ispunim Bože težnje,
sve namisli i sve čežnje
Kada razdam snage svoje
Gdje je sumnja i gdje dvoje
Prigrlit ću Ti tišinu, da trenuci
Svijeta minu, ogrnut se
Sa strpljem, krotkom mišlju i
Trpljenjem
Te ću tada u samoći
S tobom samim živjet moći
Sve do zadnjeg pokajanja
I nebeskih sjajnih sanja
Jer je čovjek bijedan tako
I kad ide nije lako
Svjestan sebe u slaboći
Ljudskoj bijedi i nemoći
Što si činiš da si zaslužio
Bez Boga bi bijedan bio
Jer za ništa spreman nisi
Nego vidit bijedu svoju
Siromaštom zagrnutu u
Zemaljskom tvrdom boju
( Ivanka F.)

PODIJELI