Samostan se nalazi na periferiji grada Banja Luke u Bosni i Hercegovini na važnoj prometnici koja vodi prema Bosanskoj Gradišci. Danas je to područje nastanjeno, nažalost, manjim brojem Hrvata koji su ostali ili se vratili nakon rata koji se vodio u Bosni i Hercegovini. Djelovanje franjevaca u Bosni počinje već u 13. stoljeću, dok na ovo područje stižu nešto kasnije i kako u početku nisu imali samostan povremeno su dolazili iz onih mjesta u kojima su živjeli i tako djelovali među narodom.
Župa Petrićevac nasljednica je stare župe Motike iz XVII. i XVIII. stoljeća. Za turskog je vremena bila u sastavu banjolučke župe, čije se sjedište mijenjalo više puta: Banja Luka, Paprikovac i Rakovac. Kao godina osnutka sadašnje župe Petrićevac na lokalitetu Dudić uzima se 1875. Na tome je mjestu godinu prije izgrađen franjevački samostan, kanonski utemeljen 1885., pa će Petrićevac postati jako vjersko sjedište u Bosanskoj krajini.
U borbama koje su se vodile prilikom ulaska austrijske vojske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine samostanska zgrada je u potpunosti izgorjela i tom su prigodom uništene i župne matice. Godine 1880. započela je izgradnja nove zgrade rezidencije na Petrićevcu, koje je useljena 1882. Zgrada je 1884. proširena, a rezidencija 1885. službeno postaje samostanom.
Godine 1928. gradi se novi franjevački samostan koji je u potresu 1969. teško oštećen pa je na njegovu mjestu 1975. sagrađen novi. Dolaskom komunista na vlast poslije Drugoga svjetskog rata dio samostanskih prostorija bio je oduzet od 1945. do 1969. godine.
Prvotna župna crkva izgrađena je 1884., a zvonik je izgrađen naknadno u prvoj polovici 20. stoljeća. Tijekom 1930. i 1931. podignuta je nova crkva s dva zvonika koja je stradala u potresu 1969. U razdoblju između 1970. i 1974. izgrađena je nova. Izgradnja samostana dovršena je 1975. godine.
Ekstremni Srbi su noću, 7. svibnja 1995. crkvu minirali i sravnili je sa zemljom. Iste noći samostan je zapaljen, a budući da je u njemu bilo i sjedište župe, tom je prigodom izgorio i župni arhiv. Od posljedica zlostavljanja preminuo je najstariji član samostana, svećenik fra Alojzije Atlija.
Na području župe kapelice su postojale u Vujnovićima i Šargovcu, podignute godine 1969. Prva je spaljena, a druga srušena 1995., dok je ona u Novakovićima porušena dvije godine ranije. Godine 1999. sagrađena je kapelica u dvorištu obiteljske kuće biskupa Komarice. Tamo se redovito slave nedjeljne sv. mise. Ostala je nedirnuta samo kapelica na Fratarskom groblju na Petrićevcu, sagrađena 1987.
U župi Petrićevac od 1976. djeluju sestre Klanjateljice Krvi Kristove, s prekidom od 1995., kada je samostan do temelja uništen. Franjevci ne odustaju nego se i dalje bore, napokon se okreću u obnovu samostana i crkve te 1997. godine završavaju i useljavaju. U samostanu živi 5 franjevaca. Sama crkva modernog je dizajna, oltar je postavljen u sam centar i povezan s ostatkom prostorija i sve je postavljeno kao u amfiteatru. Danas su ponos ovog kraja i vjerni čuvari katoličke vjere i običaja uprkos teškoj situaciji hrvatskog naroda koji tamo živi.
Inače, župa Petrićevac jedinstvena je u Banjolučkoj biskupiji: Crkvi je dala čak dva kardinala i jednoga biskupa. Tu su se rodili pokojni papinski diplomat i kardinal Guido Del Mestri (1911. – 1993.) vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić i banjolučki biskup, mons. Franjo Komarica.
Velika petrićevačka župa, na čijem su području u samo jednom desetljeću (1973. – 1983.) nastale još tri župe, Marija Zvijezda, Budžak i Motike, izgonom vjernika 1995. spala je na nekoliko stotina, uglavnom starijih vjernika.
Župom upravljaju franjevci Bosne Srebrene, a župi Petrićevac pripadaju ova naselja: Petrićevac, dio Banje Luke, Budžak I i II, Novakovići, Rakovac, Šargovac i Vujnovići.
Pripremio: Kažimir Kazo I.
