Autor:PUT,ISTINA I ŽIVOT
Duhovna oholost kod pojedinih katolika je pojava koja se javlja kada netko, umjesto da ponizno raste u vjeri, postane uvjeren u vlastitu duhovnu nadmoć nad drugima. To nije rijetka pojava i o njoj su pisali mnogi sveci i duhovni učitelji, upozoravajući da se radi o vrlo suptilnoj, ali opasnoj napasti.
Što je duhovna oholost?
Duhovna oholost se može definirati kao:
-
Uvjeravanje da sam svetiji od drugih, jer idem na misu češće, više molim, postim, čitam duhovne knjige, itd.
-
Osuđivanje drugih koji “ne žive vjeru kako bi trebali”, umjesto da im pristupamo s ljubavlju i razumijevanjem.
-
Potreba da se pokazujemo kao vjernici, da budemo viđeni kako molimo ili govorimo o vjeri.
-
Samouvjerenost u vlastitu “duhovnu ispravnost”, bez prostora za ispitivanje savjesti ili pokajanje.
Znakovi duhovne oholosti
-
Osuđivanje i podcjenjivanje drugih vjernika (npr. “oni nisu pravi katolici”).
-
Stalno uspoređivanje vlastite duhovnosti s tuđom.
-
Odbijanje savjeta, kritike ili korekcije – čak i od duhovnog autoriteta.
-
Koristimo vjeru kao oružje, umjesto kao sredstvo ljubavi.
-
Vanjska pobožnost bez unutarnje poniznosti.
Što o tome kažu sveci i crkveni učitelji?
-
Sv. Ivan od Križa piše da je duhovna oholost česta zamka za one koji su na početku duhovnog puta – kada tek počnu osjećati duhovne plodove, lako pomisle da su “posebni”.
-
Sv. Terezija Avilska govori da je znak istinske duhovnosti poniznost i radost služenja drugima, a ne duhovno nadmetanje.
-
Papa Franjo često upozorava na “farizejsku logiku” – kada se religija koristi za uzdizanje sebe, a ne služenje bližnjem.
Kako se boriti protiv duhovne oholosti?
-
Ispit savjesti – redovno i iskreno, bez uljepšavanja.
-
Sakrament pomirenja – priznanje slabosti pred Bogom i svećenikom.
-
Ponizna molitva – poput one carinika: “Bože, milostiv budi meni grešniku.”
-
Duhovno vodstvo – otvorenost prema savjetima iskusnijih u vjeri.
-
Djelotvorna ljubav prema bližnjemu – osobito prema onima koje bismo inače “osuđivali”.
Duhovna oholost je duhovna bolest koja često dolazi pod maskom svetosti. Nije grijeh čeznuti za svetošću, ali jest grijeh misliti da smo je već postigli i da smo iznad drugih. Istinska svetost je uvijek ponizna, blaga i puna ljubavi.
