BOGOJAVLJENJE – TRI KRALJA – VODOKRŠĆE
Tomislavgrad, 6. siječnja 2013. u 12 sati
Ps 72 (71), 1-2. 7-8. 10-11. 12-13
UVOD
Za uvodno slavlje, obavlja se obred blagoslova soli i vode.
Ili se vjernici potaknu riječima:
Svetkovina Bogojavljenja, Tri kralja ili Vodokršća, uz Uskrs, najstarija je kršćanska svetkovina. Sjeća nas poklonstva triju mudraca pred novorođenim Djetetom Isusom, o čemu nam govore izvješća evanđelja. Nakon pastira, koji su slika malenih, poniznih i jednostavnih ljudi, novorođenom Isusu se klanjaju i kraljevi koji predstavljaju umnike svijeta.
Oni dolaze izdaleka, te su slika svih iskrenih tražitelja Boga. Današnjom svetkovinom označeno je poklonstvo svih stvorenja pred novorođenim Kraljem svemira. Pred Gospodinom priznajmo kako smo počesto bili daleko od njega, srca zatvorena da ga prepoznamo u svojemu životu. Molimo ga za oproštenje i milosrđe.
HOMILIJA
U stara vremena putnici bi se ravnali danju prema suncu, a noću prema zvijezdama i tako stizali točno na svoja odredišta. Nešto kasnije izmišljen je kompas, koji je pokazivao pravac sjever-jug pomoću ugrađene magnetske igle.
Danas se brodovi i zrakoplovi ne ravnaju ni prema zvijezdama niti prema kompasu. U njih su ugrađeni daleko precizniji i pouzdaniji uređaji. Upravljački zaslon jednoga pilota u zrakoplovu, neprestano je aktivan i povezan s upravljačkim središtem na aerodromu, gdje cijeli stručni tim kontrolira let pomoću radara i radio valova.
Piloti zrakoplova budno paze na upozorenja iz upravljačkoga središta. Svaka grješka skupo se plaća, najčešće i životom. Pridržavanje uputa, glavni je preduvjet sigurnoga putovanja i sretnoga dolaska na cilj.
I današnja tri kralja imala su neke sprave za putovanje. Njihova sprava u prvom redu bila je iskrena vjera i pouzdanje u Božju dobrotu. Živjeli su unutar Božjih događanja. Čitali su i slušali o svemu što je već bilo u prošlosti rečeno, da će se nešto veliko dogoditi u budućnosti.
Iz tog razloga bili su gotovo sigurni da se na zapadu od njih, nešto veliko dogodilo. Rodio se čovjek, čiju zvijezdu prate. On bi trebao biti velik i kralj nad kraljevima. Požurili su u raskoš kraljevskoga dvora i bogatstva palače grada Jeruzalema.
Ali kakvo razočarenje! Nitko ništa nije znao o tom događaju. Domaći stanovnici o nekoj posebnosti nisu imali pojma, kao ni sam Herod. Međutim, mudraci poprativši pisma i poslušavši proroke krenuše prema Betlehemu. U njemu nađoše Mariju i rođeno Dijete Isusa. Bilo je to obično dijete, na izgled kao sva druga djeca, ali i veliki i dobri Bog. Očima vjere mudraci su u tom Djetetu prepoznali Božjega kralja, kome su se poklonili s darovima zlata, tamjana i smirne.
U 65. kantati skladatelja Johanna Sebastiana Bacha „Svi će narodi doći iz Sabe“, zvuk se širi u valovima, glas za glasom, četveroglasno. Ne čekajući da se jedna tema završi, da bi druga započela u snazi radosti. Ipak, duhovno se ozračje, nakon dočaravanja svečanosti ulaska naroda mijenja.
Bas dionica govori da je zlato proizišlo iz tamne utrobe zemlje. I ono što Bog traži od nas kršćana jest dar srca, koji se prevodi u zlato vjere, u tamjan molitve i u smirnu strpljenja. U tenorskoj se ariji, moli da Bog primi cijelu našu osobu, sve što govorimo, mislimo, činimo, našu želju i predanost da mu služimo.
Svetkovina Bogojavljenja bila je jedna od najznačajnijih u kršćanskoj starini, napose zbog bogatstva sadržaja koji je bio u nju utkan. Nosila je snažnu poruku tako da je u liturgiji prve Crkve bila slavljena, prije nego se počelo slaviti i sam Božić.
U Matejevom evanđeoskom izvješću čitamo o ljudima koje vodi zvijezda, a koji dolaze iz daleka i pronalaze božansko dijete. Ispunja ih velika radost, što je bio njihov zvjezdani trenutak. Ova nam se pripovijest uporno ponavlja kroz više od 2000 godina. Zvjezdani trenutak ovih ljudi, bio je isto tako i cijeloga čovječanstva.
Matej nam govori o susretu čovjeka i Boga. O čovjekovoj potrebi za Bogom i Božjoj odluci da iziđe ususret toj potrebi i da se objavi ljudima. Bitna crta Božje objave u Bibliji je što Bog unaprijed priprema i obećava, da bi u svoje vrijeme ta obećanja ispunio.
Evanđelist Matej je znao kako su babilonski zvjezdoznanci, koji proučavanjem kretanja zvijezda po njima predviđaju velike događaje, kao što je rođenje velikoga kralja, bili upoznati s Izraelskim spisima i predviđanjima budućnosti. Sve je to građa od koje je Matej stvorio tekst s porukom, da je Bog ispunio svoja obećanja i objavio se svim narodima.
Time se očitovalo Gospodinovo univerzalno poslanje kao kralja svega svijeta i spasitelja svih ljudi. Koji svojim sjajem prosvjetljuje svakoga čovjeka privodeći ga Božjoj istini i spasenju, što je bilo očito ne samo nakon javnoga djelovanja i slavnoga uskrsnuća, nego i u Dječaku u kolijevci.
I današnje vrijeme ima puno dodirnih točaka s Izaijinim vremenom iz čije smo knjige čuli odlomak prvoga misnoga čitanja. Sve se više širi tama beznađa, koja vapi za svjetlom. I danas ima proročkih glasova, samo ih se počesto ne želi čuti.
Buđenje totalitarnih režima početkom 20. stoljeća Oswald Spengler komentira riječima: „U Europi se polagano gase svjetla!“ On je predvidio stradanja dvaju svjetskih ratova, ali je ostao glas vapijućega u pustinji.
Nakon Drugoga svjetskoga rata, kad se Europa počela oporavljati od rana te su joj proricali sjajnu budućnost, njemačka kršćanska pjesnikinja Gertrud van le Fort, izrekla je novu snažnu proročku riječ: „Mi živimo u odsjaju večernjeg svjetla, jer sunce je već davno zašlo!“ Time je opisala stanje čovjekova duha, koje se sve više udaljavalo od Boga.
Danas proživljavamo vrhunac – sekularizaciju, kao vrhunac toga procesa. U njemu suvremeni od Boga otuđeni čovjek, želi pokidati i zadnje niti koje ga vežu s Bogom, kako bi mogao posve biti slobodan. Posljedice su vidljve u oblicima ovisnosti, koje čovjeka zarobljava, te mu život počesto čine beznadnim.
Bog koji se objavljuje u malenosti i poziva na služenje drugima, nije baš privlačan današnjem čovjeku. Hoće li se čovjek napokon zaputiti u susret Bogu, koji ga uzaludno traži dok on odbija taj susret? Dao Bog da svjetlo betlehemske zvijezde, nadjača blještavilo europskih zgrada, koje ne može sakriti duboki ponor tame stanja i siromaštva duha.
Herodovo lukavstvo kojim se predstavlja mudracima slika je lukavstva moćnika ovoga svijeta koji traže pošto poto zavesti naivne i neupućene ljude pred njima glumeći veliku humanost, čovjekoljublje i bogoljublje, samo da bi došao do korisnih informacija i smislio najpodliji put da napakosti čovjeku i njegovu stvarnom dobru.
Takvo lukavstvo je na djelu i u ovo naše vrijeme i u našem društvu. Moćnici koji ne mare za Boga nemaju stvarnih ljudskih vrijednosti, pa su spremni nemilosrdno pogaziti, bez imalo stida i skrupula, toliko nevinih i nezaštićenih života. Na žalost, ondašnji narod nije imao mogućnosti birati, kojega će mu moćnika staviti na čelo rimski vlastodršci.
Ali onima koji mogu birati tragedija je to veća što sami sudjeluju u izboru onih, koji uništavaju dušu vlastitoga naroda i tolike nevine živote kvare svojom prljavštinom i ispražnjavaju ih od svake vrijednosti i ideala. Tako i naš narod u domovini sve više bira bezbošce koji će ga voditi na stranputice. Bez suglasnosti roditelja u škole uvodeći zdravstveni odgoj, time namećući bezbožnu ideologiju i sustav jednoumlja.
Na žalost, tek kad se dogodi zlo i zločin, tek kad zaplaču majke i kad nastradaju nevini, tek onda narod dolazi k sebi i spoznaje što se dogodilo. Poklonimo se poput njih Kristu Gospodinu, jer on je cilj našega traženja, mir naših nemira, kruna naše ljudskosti.
Čudo Božjega vodstva na koncu ih je dovelo do vjere. Zbog toga je vjerniku zvijezda simbol Božjega vodstva. Osim našega ljudskoga traženja, postoji i Božje usmjeravanje. Bog nam ide ususret, dok toga još nismo ni svjesni.
“Život se može razumjeti samo unatrag, ali živjeti se mora unaprijed” po riječima Sörena Kierkegarda. Što znači vjerovati? Pristati na Božji put s nama. Ne znamo kamo sve put vodi, ali s povjerenjem u Božje vodstvo, putujemo korak po korak, iz dana u dan. Na našemu putu potrebna nam je podrška bližnjih u zajednici vjernika, osobito danas kada su mnogi ostavljeni sami na svom putu.
fra Mate Tadić
