Vrijeme u kojem živimo nije više izazovno i ozbiljno, ono postaje vrlo opasno.
Elementarne nepogode sustižu jedna drugu. Počelo je s koronavirusom, razornim potresom, snijegom i hladnoćom nakon potresa, a dok ovo pišem, zrak su zagadile lebdeće čestice iz Azije.
Iz Azije u Europu stigla je i pošast virusa koji je polagano tijekom ovoga mjeseca poput tsunamija preplavio svijet, pa tako i našu Hrvatsku.
Kada nam je na blagdan Pepelnice na glavu stavljen prah, koji nam doziva u svijest poziv na obraćenje, promjenu života i prolaznost ovoga svijeta, nitko od nas nije niti pomišljao da bi se nešto ovakvo moglo događati.
Nacionalni stožer Civilne zaštite je u svega desetak dana, od 16. do 26. ožujka od početnih mjera opreza propisao svojevrsnu karantenu za cijelu državu.
Krenulo se najprije s mjerama zatvaranjem škola, zatim graničnih prijelaza, svih javnih okupljanja u otvorenom i zatvorenom prostoru, zatvarani su kafići i sve uslužne djelatnosti izuzev trgovina s prehranom, pekarnica i mesnica.

FOTO: Roko Antić

Prekinuta su i sva sportska natjecanja kod nas i u čitavoj Europi.
Ne igraju se nacionalna prvenstva, NBA, otkazano je Europsko prvenstvo u nogometu i Olimpijske igre u Tokiju.
Na blagdan svetog Josipa 19. ožujka, hrvatski biskupi u cilju sprječavanja širenja pandemije donose odluku da se sve svete mise, slavlja sakramenata i pučke pobožnosti otkazuju do daljnjega. E to je tek bio šok. Svete mise će se slaviti bez sudjelovanja vjernika, a biskupi nas do opoziva oslobađaju obveze sudjelovanja na nedjeljnoj i blagdanskoj svetoj misi.
Posebno to teško pada svima nama, jer će se vrlo vjerojatno i obredi Velikog tjedna i najveća svetkovina u kršćanstvu Uskrs – slaviti u praznim crkvama. Teška i bolna odluka.
Nakon prvotnog šoka i moram priznati ljutnje, s protekom vremena polako shvaćam da se iz vjerničke letargije možemo probuditi jedino šok terapijom. Bog sigurno ima plan.
SUBOTA 21.03. U želji da se odmaknem od svakodnevnih vijesti, prepustio sam se odmoru, molitvi i čitanju knjiga. Toga subotnjeg dana, dojma sam da je posijana posebna panika. Broj oboljelih je počeo rasti. Svake vijesti počinju i završavaju s virusom. Nacionalni stožer je posebno zabrinut, a neki od njih i ne skrivaju ljutnju zbog neodgovornost ljudi i kršenja propisa što za posljedicu ima i sve veći broj zdravstvenog osoblja pod zarazom.
Po prvi puta najavljena je mjera zabrane napuštanja mjesta prebivališta, zatvaranje tržnica i skraćeno vrijeme rada trgovina. To će značiti da smo skoro i pred službenim proglašenjem proglašenjem izvanrednog stanja.
Premijer je mudro upravljanje krizom prepustio stručnjacima. Vidi se da se ulažu silni napori da se nađe djelotvoran način obrane protiv ovog nevidljivog ubojice ljudskih života.
U našem glavnom gradu Zagrebu koncentriran je najveći broj stanovnika pa tako i najveći broj zaraženih.
U subotnje poslijepodne, ni ne sluteći što se sutra sprema, policija u centru grada megafonima upozorava ljude da se ne zadržavaju na otvorenom prostoru i da krenu svojim kućama.
NEDJELJA 22.03. U ranu zoru (06:20) dok se još nisu oglasila crkvena zvona koja ovoga puta neće pozivati vjernike na svetu misu, razoran potres magnitude 5,3 stupnja po Richteru zatresao je glavni grad zemlje predsjedateljice Europske unije.
Razoren je osobito centar grada, a posebno su stradale i crkve.

FOTO: Roko Antić

Poziv je to na buđenje ali i opomena. Sa svoje strane pošao bih još i dalje.
Kad jedan narod u ogromnoj većini prestane računati s Bogom, kada je duhovno svedeno na razinu filozofije, kad zaboravi iz kakvog je krvavog rata razoružan dospio do pobjede i slobode i kad političkim vrludanjima društvo toliko moralno zastrani (čedomorstvo, razvrat, pohlepa, ozakonjenje nastranosti…) kao opomena događa se intervencija u vidu potresa.
Za dodvoravanje moćnicima svijeta, pravdajući to boljim međunarodnim položajem, pristali smo izvrgnuti ruglu sve tradicionalne vrijednosti na kojima počiva naše društvo.
Ono je kroz sve bure i oluje prošlosti opstalo isključivo jer je Bogu bilo vjerno.
PROGON KRŠĆANA uz potporu medija i suučesničku ravnodušnost moćnika:
Primjer prvi: Točno dvije godine prije potresa (24.03.2018), pedeset tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske okupilo se na glavnom zagrebačkom trgu s jednom jedinom porukom političkoj vlasti (HDZ, HNS, SDSS, BM 365). Ne možete bez da ste pitali narod ideološki mijenjati hrvatsko društvo.

FOTO: Roko Antić

Bio je to prosvjed protiv političkog nasilja kojemu smo bili izvrgnuti. Okupljeni narod je poručio da ne prihvaća protuprirodnu i feminističku, etički dvojbenu i protukršćansku Istanbulsku konvenciju. Usprkos tome, svega petnaestak dana nakon toga konvencija je u Hrvatskom Saboru ratificirana.
Kad jednom katoličkom narodu uz tolike otpore u društvu uspijete na silu nametnuti jedan takav međunarodni dokument, znalo se da će njegovi promotori od centara moći biti bogato nagrađeni. Oni nama konvenciju, mi njima Mariju Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe. Je li tko čuo išta o njezinu radu u ovih skoro godinu dana? Dvojbeno je i čije interese ona tamo zastupa. Njezin predlagač, hrvatski premijer Andrej Plenković bio je šef pregovaračkog tima koji je iznjedrio novu predsjednicu Europske komisije.

FOTO: Roko Antić

Primjer drugi: Dubravka Šuica (HDZ) će za sebe reći da je političarka demokršćanskog usmjerenja. Da bi došla na položaj potpredsjednice u Europskoj komisiji u resoru demografije i demokracije, na zastupničko pitanje kako ona definira obitelj – odgovara:
„Mislim da se definicija obitelji treba ili može, ili mora definirati na puno širi način. Ne vidim je samo na tradicionalan način, to nije jedini model obitelji. Nemam ništa protiv da se obitelj definira na puno progresivniji i liberalniji način.“
Reče ona, ostade živa i bi izabrana. U tom zanosu njezin „demokršćanski“ refleks ide dalje pa na upit o stavu prema LGBT populaciji ona odgovara: „Smatram također da je diskriminacija ako se netko protivi njihovim pravima“ (listopad 2019.)
Ona je iz Dubrovnika, a njezin biskup Mate Uzinić predsjednik je Vijeća HBK za život i obitelj.
Nisam primijetio da se on osvrnuo na ova veleumna stajališta svoje sugrađanke i vjernice.
Pitam se bi li uslijedila reakcija da je ovo izjavila Biljana Borzan iz SDP-a?
Dragi čitatelji, to je na žalost Hrvatska danas. Prepuna oportuniteta na svim razinama.
Kršćanskom narodu njegovi pastiri duguju jasno naučavanje, koje je čvrsto i postojano.
Jer kako pojmiti da biskupi proturječe jedni drugima. Može li Bog prebivati tamo gdje vlada pomutnja?
U knjizi „Razgovori o vjeri“ Joseph Ratzinger (papa u miru, Benedikt XVI) komentirajući ovakve pojavnosti ističe: „Da bi Crkva odgovorila potrebama čovjeka u svako vrijeme, treba joj svetost, a ne menadžment.“
Primjer treći: Je li moguće istovremeno biti član Viteškog reda Svetog groba

FOTO: Roko Antić

jeruzalemskoga i kao potpredsjednik Hrvatskog Sabora podići ruku za Istanbulsku konvenciju? Prisegnuti na odanost papi koji konvenciju naziva „Ideloškom kolonizacijom zapada“ i tako širiti nauk Katoličke Crkve? Moguće je ako se zoveš Željko Reiner!
Zabrinut zbog očitog proturječja, duhovnik Hrvatske magistralne delegacije fra Darko Tepert u travnju 2018. piše pismo Vrhovnoj upravi u Rimu i traži uputu za daljnje postupanje.
Odgovora do danas nema.
Primjer četvrti: Zašto vladajući, koji sebe vole nazivati demokršćanima, zamračuju komunističke arhive i čine nedostupnim građu od svibnja do prosinca 1990?
Zato što je većina udbaša i KOS-ovaca koji danas vladaju, u to vrijeme presvlačila dresove dok je hrvatska mladost ginula za novu državu. Bez obzira na njihovo današnje demokratsko ruho, oni ostaju mentalni komunisti. Oni su napravili državu po svojoj mjeri. Umjesto lustracije udbaša i stvarnih neprijatelja koji i danas iznutra rastaču državu, u Hrvatskoj su lustrirani jedino domoljubi.
Potres i druge elementarne nepogode koje nas pogađaju svima nama su opomena.
Potres nam pokazuje da u jednom trenu možemo otići s ovoga svijeta. Može nam se u 10 sekundi urušiti sve što smo godinama zidali i uređivali.
Bog nas želi prodrmati od sna zla u koje smo se uspavali. Nemogućnost odlaska na svetu misu nameće pitanje: znamo li cijeniti taj nezasluženi dar koji nam je svakoga dana bio dostupan?
Nakon ovih nepogoda još je nešto izašlo na površinu. Uvijek kad je teško Hrvatska zna na koga se može osloniti. Tu je Hrvatska vojska i branitelji, navijačke skupine, molitvene zajednice i hrvatski sportaši. Nigdje nema lijevo liberalnih aktivista. Gdje je sada

FOTO: Roko Antić

„solidarna“ Jelena Veljača i njezina Fondacija „SPASI ME“ ? Građanski odbor za ljudska prava i Zoran Pusić, Udruga B.A.B.E i Sanja Sarnavka, Centar za mirovne studije i Gordan Bosanac i ostali progresivci i borci za građanska prava?
ZAKLJUČAK: Za završni opis svih ovih devijacija prenijet ću razmišljanja njemačkog nogometnog izbornika Joachima Lowa i jednog crkvenog oca, Klementa Aleksandrijskog.
Ova poruka Joakima Lowa glasno je odjeknula sportskom Europom ali i šire:
„Posljednjih nekoliko dana potaklo me na duboko razmišljanje. Svijet je, čini mi se, doživio kolektivnu katarzu. Imam osjećaj da se i priroda usprotivila ljudskom ponašanju. Jer način na koji smo živjeli i radili proteklih godina bio je neodrživ. Bili smo okrenutu novcu, pohlepi, moći i što većim profitima. Uopće nas nisu zanimali glad u svijetu i prirodne katastrofe. Do prije nekoliko tjedana razmišljali smo o Bundesligi, Ligi prvaka, Europskom prvenstvu, a sada kada je koronavirus paralizirao svijet, više ništa nije kao prije.“
Veliki crkveni otac Klement Aleksandrijski piše: „Svako posjedovanje koje posjedujete za sebe, kao da je samo vaše, koje se ne stavlja u službu onima koji ga trebaju, nepravedno je. Ako se ne odlijepimo od bogatstva putem osjećaja za besplatnost i služenje, ono će nas ugušiti.“
Iskoristimo ovo represivno vrijeme za molitvu i ne predajmo se malodušnosti i strahu.
Bog nam je dao svako vrijeme pa i vrijeme progona i kušnji bilo koje vrste da se ne uljuljamo u lažnu sigurnost. Za kršćane nema sigurnih vremena i sigurnih sistema. Nema dobrih i podobnih vremena. No kršćani imaju ono što ostali nemaju, Isusa Krista svoga učitelja.
Kršćani su uvijek bili manjina, ali su preobrazili svijet. Svojim vjernicima Krist nije nikada obećao da će biti većina.
Tako je i s nama Hrvatima u Kistanjama. Šalimo se ovih dana, mi bi mogli pobijediti na lokalnim izborima jedino kada bi, ne daj Bože, ovo stanje potrajalo. Kada bi granice ostale zatvorene i kad se ne bi napuštalo mjesto prebivališta.
Da završim u vedrijem tonu. Jedna se zgodna pošalica ovih dana dijeli na društvenim mrežama:
„Mislio sam, kad počnemo predsjedati Unijom da će se ona raspasti, kad ono ode cijeli svijet u propast“
Ja sam u jedno siguran, Bog nas neće nikada ostaviti.

Roko Antić
28. ožujak 2020.
Rkt portal „Put istina i život“

PODIJELI