Atos je smješten u Grčkoj te je poznat pod nazivom Sveta gora. Sveta gora utjelovljenje je molitve te slave Boga. Unutar Svete gore obitava pravoslavno monaško stanovništvo. Svetom gorom obuhvaćeno je sveukupno 20 manastira koji su poredani po hijerarhiji sljedećim redoslijedom: manastir Velika Lavra, manastir Vatopedi, manastic Iviron, manastir Hilandar, manastir Dionizijat, manastir Kutlumuš, manastir Pantokrator, manastir Ksiropotam, manastir Zograf, manastir Dohijar, manastir Karakal, manastir Filotej, manastir Simonopetra, manastir svetog Pavla, manastir Stavronikita, manastir Ksenofont, manastir Grigorijat, manastir Esfigmen, manastir Pantelejmon te manastir Konstamonit.
Prva cjelina „Sveta gora Atonska“ usmjerena je na prikazivanje temeljnih podataka o Svetoj gori među kojima su informacije o nastanku monaške zajednice, informacije o političkom uređenju te ulozi u očuvanju pravoslavne crkvene tradicije. Nadalje, prikazan je ukratko svaki manastir Svete gore pri čemu su uključene informacije o vremenu osnivanja pojedinog manastira i njihovih osnivača.
Druga cjelina „Samostan Grigorijat na otoku Atos“ usmjerena je na prikazivanje temeljnih informacija o samostanu Grigorijat koji se nalazi na sedamnaestom mjestu u hijerarhiji manastira Svete gore. Nadalje, cjelina je usmjerena na prikazivanje osnovnih informacija o osnivaču samostana Grigorijat, Svetom Grigoriju Ćutljivom. Nakon toga, slijedi kratki prikaz temeljnih karakteristika o monaškom životu unutar samostana. Pri tome su uključene karakteristike požrtvovanosti te zajedništva. Na samom kraju cjeline slijedi prikazivanje temeljnih karakteristika arhitekture samostana Grigorijat pri čemu je jedna od izraženijih karakteristika arhitekture usmjerena na povezivanje tradicionalnog i modernog iako monaški život podrazumijeva odricanje svjetovnog načina života.
Sveta gora Atonska
Sveta gora autonomna je država u Grčkoj. Manastirska zajednica Svete gore Atonske formalno je osnovana 963. godine. Događaj kojim je osnovana manastirska zajednica na Svetoj gori je osnivanje manastira Velika Lavra od monaha Anastasija. U nekoliko narednih stoljeća, manastir Velika Lavra uživao je protektorat vizantijskog cara te je time raslo i bogatstvo te imanje manastira.
Sveta gora jedino je mjesto u Grčkoj koje je u cijelosti posvećeno molitvi te slavi Boga.Sveta gora Atonska danas je politička samouprava kojom je obuhvaćeno sveukupno 20 manastira s glavnim gradom Karejom, no osim tih manastira na području Svete gore postoji i 12 skitova. Skitovi predstavljaju manje monaške zajednice. Sveta je gora pod jurisdikcijom veseljenskog patrijarha u Carigradu. Sveta gora Atonska proteže se od zapadne obale Grčke, Fragokastro, do istočne strane na kojoj se nalazi rt Arapis. Na području monaške države dominantna je ljepota planine Atos. Osim monaške zajednice te manastira, na području Svete gore nalazi se i nekoliko turističkih destinacija.
Danas u sklopu monaške države na području Svete gore živi oko 2000 monaha. Njihov dan podijeljen je tako da 8 sati dnevno provode u radu, 8 sati u molitvi te 8 sati spavanjem. Na područje Svete gore pristup je dozvoljen samo monasima te muškarcima koji posjeduju vizu. Budući da ne postoje putovi i druga infrastruktura na Svetoj gori, pristup istoj omogućen je samo pomorskim putem. Pristup ženama isključivo je zabranjen. Unutar manastirske zajednice zabranjeno je i držanje životinja ženskog roda, izuzev kokoši koje nesu jaja jer se od žumanjaka rade boje koje se koriste u ikonopisanju.
„Atonski monasi zadržali su vjerno svoj tipički patrijarhalni način života u svemu. Jedino se može primijetiti nazadovanje u duhu vjersko – moralnog i ascetskog života, tj. sve veće mrtvilo i formalizam, i sve golemije neznanje i predrasude u vjerskim stvarima.“
Unatoč navedenim nedostacima, monaška zajednica Svete gore Atonske ima važnu ulogu zbog postojeće tradicije za pravoslavnu crkvu. Atonski monasi i danas su najzaslužniji za očuvanje tradicije pravoslavne crkve. Atonski monasi čuvari su drevnih, crkvenih normi pravoslavne crkve te monaške discipline. Osim toga, Atonski monasi iznimno su važni uslijed
očuvanja čistoće istočne liturgije. Život na području Svete gore lišen je suvremene tehnologije te prevladava primitivan način života. Iz navedenih razloga atonski monasi uživaju veliko povjerenje te poštovanje svih dijelova istočne pravoslavne crkve.
Manastiri Svete gore Atonske
Još od 16. stoljeća na području Svete gore postoji 20 manastira. „Od tih leže na zapadnoj strani ovi: manastir sv. Pavla, sv. Grgura, sv. Dionizija, Dohijar, Ksenofontov, Ksiropotamski, ruski samostan sv. Pantelejmona i, samostan Simona Petra; zatim ponešto u unutrašnjosti Sv. Gore, ali bliže zapadnoj obali leže manastiri: Zograf i Konstamonitski. Na istočnoj pak obali leže: Vatopedski, Esfigmen, Iverski, Karakalin, Kutlumusijski, Vel. Lavra, Stavronikita, Pantokrator Filotejski, a zatim ponešto u unutrašnjosti blizu Esfigmena srpski Hilandar.“
Nadalje, navodim ukratko informacije o svakom manastiru Svete gore.
Manastir Sv. Pavla osnovan je početkom 10. stoljeća, a osnovao ga je Pavao Ksiropotamski. Taj manastir ima dva skita, i to svetog Dimitrija i Novi. U 14. stoljeću izgrađena je crkva u manastiru zahvaljujući prinosima Gjorgjea Brankovića. Obnovljen je opet u 18. stoljeću zahvaljujući prinosima moldavsko – vlaških knezova. Manastir je doživio velike štete uslijed požara koji se dogodio 1902. godine, no obnovljen je ponove već 1911. godine. Manastir je posvećen Sretenju Gospodnjem. U manastiru danas živi oko 30 monaha, a biblioteka manastira sv. Pavla obuhvaća 494 rukopisa te 12.000 pečatnih knjiga.
Manastir sv. Grgura ili Grigorijat osnovan je sredinom 14. stoljeća te je tijekom 1522. godine bio obnovljen. No, godine 1761. stradao je u požaru te je opet obnovljen 1776. godine.
Manastir sv. Dionizija ili Dionisijat osnovan je tijekom 14. stoljeća od strane monaha Dionisija. Posvećen je sv. Jovanu Preteči. Manastiru su ostavljeni brojni prinosi od strane vlaških i moldavskih vojvoda koji su se u manastir povukli prije smrti. Manastirska biblioteka obuhvaća sveukupno 804 rukopisa te 4000 štampanih knjiga.
Manastir Dohijar osnovan je krajem 11. stoljeća. To je pravoslavni manastir koji je deseti u hijerarhiji manastira te je u njemu 1990. godina živjelo oko 32 monaha.
Manastir Ksenofontov osnovan je u 10. stoljeću. Temeljna vrijednost ovoga manastira je slika preobraženja Spasiteljeva koja se čuva u njemu.
Manastir Ksiropotamski osnovan je krajem 5. i početkom 6. stoljeća. Osnovala ga je bizantska carica sv. Pulherija. U okviru manastira je između 1761. i 1783. godine izgrađena crkva posvećena 40 Mučenika.
Manastir sv. Pantelejmona izgrađen je 1381. godine. Njegov utemeljitelj je srpski knez Stjepan Lazar. Glavna crkva manastira posvećena je sv. Pantelejmonu, s druge dvije presvetoj Bogorodici.
Manstir Simona Petra osnovan je tijekom 14. stoljeća, a njegovo se osnivanje pripisuje Simonu Miroblitu koji je sjajem čudnovate zvijezde nakon Isusova rođenja odveden na mjesto gdje je manastir izgrađen.
Manastir Zograf utemeljen je krajem 9., odnosno početkom 10. stoljeća. Osnivačima se smatraju trojica braće: Mojsije, Aron te Ivan.
Manastir Konstamonitski prvi se puta spominje u 11. stoljeću. Tada je na njegovom čelu bio iguman Hilarijom.
Manastir Vatopedski najbogatiji je grčki manastir. Njegovim se utemeljiteljem smatra car Konstantin Vel. Manastirom su obuhvaćena dva skita, i to sv. Dimitrija te sv. Andrije u Kareji.
Manstir Esfigmen utemeljen je u 6. stoljeću. Osnivačica ovog manastira je carica Pulherija.
Manstir Iverski utemeljen je tijekom 10. stoljeća. Njegovim se osnivačima smatraju Ivan Iverski te sv. Atanasije, otac atonskog monaštva.
Manastir Karakala utemeljen je u 16. stoljeću. Njegovim osnivačima smatraju se moldavski vojvoda Ivan Petrov te njegova kćer.
Manastir Kutlumusi utemeljen je u 13. stoljeću, a obnovljen u 16. stoljeću. U tom se manastiru monasi bave rezbarstvom i drugim zanatima.
Manastir Velika Lavra osnovan je u 9. stoljeću te se smatra maticom atonskih manastira. Njegovim se osnivačem smatra monah sv. Atanasije Atonski. Crkva manstira Velike Lavre posvećena je Navještenju Bl. Dj. Marije.
Manastir Stavronikita osnovan je u 16. stoljeću. Njegovim se osnivačem smatra carigradski patrijarh Jeremije.
Manastir Pantokrator osnovan je u 12. stoljeću za vrijeme vladavine cara Emanuela ili u 14. stoljeću od strane vojvode Aleksija i njegova brata Ivana. U okviru manastira postoji naseobina sv. Ilije gdje su stanovali ruski monasi.
Manastir Filotejski osnovan je krajem 10. stoljeća. Njegovim se osnivačem smatra blaženi Filotej te je po njemu dobio ime.
Manastir Hilandar je srpski manastir kojega je osnovao kralj Stefan Nemanja u 12. stoljeću.
Samostan Grigorijat na otoku Atos
Samostan, odnosno manastir Grigorijat smješten je na obali Svete gore između manastira Simona Petra te Dionisijata. Osnovan je u 14. stoljeću. Osnovao ga je sv. Grigorije po kojemu je manastir dobio ime. Samostan Grigorijat nekada je bio pod vlašću slovenskih monaha, a poslije prelazi pod vlast grčkih monaha. U 16. stoljeću samostan Grigorijat bio je sklonište mnogih monaha koji su pobjegli iz Srbije.
Samostan je stradao 1761. godine uslijed požara koji je uništio mnoge građevine manastira. Obnovljen je zahvaljujući moldovlaškim vladarima. Obnova samostana pripisuje se Božjem čudu staranja za njegove monahe te njihov dom. U vrijeme kada je samostan Grigorijat stradao u požaru, iguman samostana bio je Joakim. Iguman Joakim dao je blagoslov svojoj braći, monasima, da se sklone u druge samostane te je zaspao iznad samostana promatrajući odlazak svoje braće u druge manastire. U snu mu se javio sv. Nikola i poručio mu da se ne brine te da će samostan biti obnovljen. Joakim koji je imao slabu i kratku bradu odgovorio mu je: „Kada moja brada bude porasla do zemlje, tada ću i ja obnoviti manastir.“[1] Nakon buđenja iz sna ugledao je svoju bradu koja je bila duga do zemlje. To je bio znak da će mu sv. Nikola te Bog biti saveznici u obnovi Grigorijata. Nakon toga Joakim je prozvan Dugobradi te je nakon polaska u Carigrad ubrzo dobio potrebna sredstva za obnovu samostana budući da je Turcima izgledao kao Božji prorok. Iako je dobio sredstva za obnovu samostana, novac je potrošio na oslobođenje utamničenih pravoslavnih hrišćana. Nakon toga bio je zatočen u tamnicu, no zasluge za njegovo oslobođenje te obnovu samostana pripadaju rumunjskim vojvodama. Kao posljedica nastalog požara, broj monaha naglo je smanjen. U razdoblju između 1892. te 1900. godine samostan je povećan u veličini te je broj monaha opet porastao.
Samostan Grigorijat zidan je bijelim kamenom te se sa njegovih terasa pruža pogled na more. Saborna crkva koja je izgrađena u sklopu Grigorijata posvećena je sv. Nikoli Čudotvorcu, a izgrađena je tijekom 18. stoljeća.Samostan Grigorijat nalazi se na sedamnaestom mjestu u hijerarhiji manastira.
Smatran je najbolje organiziranim te strogim manastirom. Tijekom 1990. godina u njemu je boravilo oko 70 monaha. Katedrala samostana Grigorijata sagrađena je godine 1768. Zidovi te katedrale uređeni su tijekom 1779. godine od strane monaha Gabrijela te Gregorija Kastoria.
Predsoblje katedrale izgrađeno je naknadno. Osim same katedrale, samostanom je obuhvaćeno i nekoliko kapela. Samostanska biblioteka relativno je oskudna uslijed buna i pobuna koje su se dogodile tijekom 1821. godine. Samostanska biblioteka danas sadrži oko 297 rukopisa te 4000 štampanih knjiga. Važnost samostana leži u brojnim relikvijama koje se čuvaju u samostanu. Biblioteka je dobro organizirana te, osim navedenog, sadrži i Bibliju podrijetlom iz 13. stoljeća. Katedrala je uređena slikama podrijetlom iz 18. i 19. stoljeća. Unutar samostana čuva se ikona Bogorodice koja je dobivena na poklon od strane moldovlaške vladarice Marije Paleolog.
Grigorije Ćutljivi – osnivač samostana Grigorijat
Sv. Grigorije Ćutljivi rođen je krajem 13., odnosno početkom 14. stoljeća. Smatra se da je porijeklom bio Srbin. Bio je učenik Grigorija Sinaita te Svetog Romila Ravaničkog. Osnivač je samostana Grigorijat na Svetoj gori. Čuvši za Grigorija Sinaita, Gregorije Ćutljivi postaje njegov učenik. No, nakon njegove smrti postaje učenik Svetog Romila. Po smrti vladara
Uglješe, Sveti Romilo napustio je Svetu goru. Sveti Grigorije ostao je u Svetoj gori „i podvizavaše se u usamljenoj keliji, na četvrt sata daleko od njegovog današnjeg manastira Grigorijata. Tu se on podvizavaše u usamljenom molitvenom tihovanju i bogougodnom ćutanju, zbog čega je kasnije i nazvan Ćutljivi.“[2] No, Grigorije nije u Svetoj gori mogao dugo ostati uslijed napada bezbožnih Agarjana. Nije poznato gdje se upokojio, no neki smatraju da se vratio na Svetu goru u manastir Grigorijat oko 1406. godine. Drugi pak smatraju da se upokojio u svom manastiru Gornjaku u Srbiji.
Život monaha u samostanu
Život monaha unutar samostana karakterizira požrtvovanost. Požrtvovanost vodi prema ostvarivanju zajednice s Bogom te Kristom. Monasi Svete gore u potpunosti se odriču svjetovnog načina življenja te znanosti. Proučavanje liturgijske te mistične teologije predstavlja jedinu znanost monasima. Život se monaha odvija u sveukupno dvije osnovne dimenzije kojima su obuhvaćeni
Druga karakteristika monaškog života je zajedništvo. Monasi dijele sve, molitvu, prebivalište, hranu te čak i odjeću. Monasi blaguju nasamo, izuzev velikih blagdana kada monasi blaguju zajedno. Hranu dobivaju jednom tjedno, a kruh dobivaju dva puta tjedno. Njihova je prehrana u potpunosti lišena mesa, a osnovna prehrana temelji se na sljedećim namirnicama: kruhu, vinu, ulju, maslinama, povrću te ribi. Žive prateći julijanski kalendar prema kojemu dan završava zalaskom, a počinje izlaskom sunca. Pri zalasku sunca samostan se zatvara, te se otvara prilikom izlaska sunca. Prije izlaska sunca, samostan ritmički oglašava zvono.
Samostan ima poseban dan na koji slavi svetca kojemu je sam samostan posvećen. No, najvažnija slavlja su ona posvećena slavljenju Blažene Djevice Marije 15. kolovoza ili 28. kolovoza po starom kalendaru. Na ta dva dana samostan je specijalno uređen te se zvonom pozivaju svi monasi na slavljenje Blažene Djevice Marije.
Monasi se bave primarno ikonopisom, šumarstvom, obradom zemlje te drugim aktivnostima.Monasi provode 8 sati dnevno u molitvi, no za vrijeme blagdana molitve traju i do 15 sati. „Njeguju tzv. hezihazam. Najpoznatija hezihastička molitva jest molitva srca i uma: Gospodine Isuse Kriste, smiluj mi se.“[3]
Dan monaha počinje u 04:00 sata ujutro pozivom na jutarnju molitvu. Jutarnja molitva traje do 06:00 sati nakon čega počinje misa. Nakon mise koja tipično traje 2 sata, monasi odlaze na ručak. Vrijeme jela prolazi u tišini, izuzev čitanja Biblije kako bi monasi istovremeno hranili i duh i tijelo. Nakon jela monasi se vraćaju u crkvu gdje zadužen monah čita povijest samostana. Pri tome se iznose detalji o crkvi, samostanu te čudima koja su povezana uz dotični samostan. Nakon toga monasi odlaze na počinak prije obavljanja svojih svakodnevnih dužnosti. Te dužnosti mogu se odnositi na pripremu hrane, pečenje kruha te održavanje ikona i freska koje krase samostan.
Karakteristike manastirske arhitekture
Temeljna obilježja samostanske arhitekture obuhvaćaju tipične karakteristike bizantske morfologije. samostan ima visoke zidove koji su samostan štitili od napada pirata te drugih osvajača. U središtu arhitekture tipično se nalazi dvorište u kojemu se nalaze kapele te mjesta za posvetu vode. Arhitekturu karakteriziraju visoki tornjevi pored kojih se nalaze tornjevi sa zvonom. Dvorište je okruženo visokim zgradama unutar kojih su smještene sobe monaha. Neke od tih zgrada uređene su tipičnim aspektima makedonske te bizantske arhitekture.
Arhitektura samostana obuhvaća kardinalne crkve čija je unutrašnjost uređena unikatnim slikama te ikonama. U blizini ulaza kardinalne crkve nalazi se ograđena fontana koje je napravljena od mramora te je oblikovana u cirkularnom ili poligonalnom obliku. Osim slika te ikona, arhitektura je upotpunjena skulpturama svetaca, mozaicima te minijatura. Neke od skulptura, mozaika te minijatura su unikatne te izrađene od slonovače, drveta, zlata i drugih materijala. Kardinalna crkva uređena je freskama koje su nastale 1779. godine. Izradili su ih monasi Gabriel i Gregorije iz Kastorije. Freskama su prikazane scene iz Starog Zavjeta.
Jedna od karakteristika samostanske arhitekture odnosi se na ujedinjavanje tradicionalnog te suvremenog. No, prilikom korištenja suvremenih sredstava razmatrana su samo ona koja su nužna.„Tako u manastiru Grigorijat, u glavnoj, sabornoj crkvi nema električnog osvjetljenja. Iznad pevnica su uljne lampe, kojima se smanjuje ili povećava fitilj i tako određuje jačina svjetla za čitanje, a u oltarima svećenici također koriste samo voštanice i uljne lampe na časnim trpezama. Međutim, prozori u kubetu se otvaraju i zatvaraju automatski, preko električnih klizača, a čitav hram je opremljen mikrofonima, tako da se svako bogosluženje prenosi malom radio stanicom.“[4]
Umjetnost predstavlja važan element samostanske arhitekture. Za razliku od kršćanskih crkava, samostani ne ukrašavaju svoje crkve kipovima svetaca, već primarno ikonama, freskama te mozaicima Blažene Djevice Marije te svetaca kojima su crkve posvećene.
Samostan Grigorijat sedamnaesti je u hijerarhiji svetogorskih manastira. Osnovan je u 14. stoljeću od strane Svetog Grigorija Ćutljivog. Manastirska biblioteka relativno je oskudna uslijed požara koji je izbio 1761. godine unutar kojeg su uništene brojne građevine samostana te uslijed buna i pobuna koje su se dogodile tijekom 1821. godine. Samostanska biblioteka danas sadrži oko 297 rukopisa te 4000 štampanih knjiga.
Crkva koja je obuhvaćena samostanom posvećena je sv. Nikoli.Život monaha unutar samostana karakterizira požrtvovanosti kojom se nastoji ostvariti zajedništvo s Bogom te Kristom jednako kao i zajedništvo. To znači da monasi dijele sve, od odjeće i hrane do prebivališta te molitve. Monasi mole 8 sati dnevno te njihov dan počinje u 04:00 ujutro pozivnom na jutarnju molitvu. Molitve traju do 15 sati u vrijeme velikih slavlja posvećenih slavljenju Blažene Djevice Marije.
Temeljna obilježja samostanske arhitekture obuhvaćaju tipične karakteristike bizantske morfologije. Samostan ima visoke zidove, a u njegovom središtu tipično se nalazi dvorište u kojemu se nalaze kapele te mjesta za posvetu vode. Dvorište je okruženo visokim zgradama unutar kojih su smještene sobe monaha. Neke od tih zgrada uređene su u skladu s makedonskom te bizantskom arhitekturom. Osim slika te ikona, arhitektura je upotpunjena skulpturama svetaca, mozaicima te minijatura koje mogu biti izrađene od slonovače, drveta, zlata i drugih materijala.
mag.theol.Kristijan Duvel
