Sveta Paulina od Trpećeg Srca Isusovog (Paulina do Coraçao Agonizante de Jesus), brazilska redovnica talijanskog podrijetla, prva brazilska svetica, utemeljiteljica Malih sestara Bezgrešnog začeća, rođena je 16. prosinca 1865. u talijanskom gradiću Vigolo Vattaro (općina Altopiano della Vigolana, provincija Trento) kao Amabile Lucia Visintainer, u siromašnoj i pobožnoj obitelji, drugo od četrnaestero djece Antonija Napoleonea Visintainera i Anne Domenice Pianezzer. Kao i mnogi drugi Talijani i njezina obitelj uputila se u rujnu 1875. u potrazi za boljim životom u Brazil. Tamo su s još stotinjak ljudi iz njihovog rodnog kraja osnovali naselje Vigolo (danas dio općine Nova Trento) u brazilskoj državi Santa Catarina (Regija Jug). Amabile je s 12 godina primila prvu pričest i već je tada osjećala želju za duhovnim zvanjem. Pobožna i milosrdna djevojka predavala je vjeronauk djeci, posjećivala bolesnike, uređivala mjesnu crkvu, a kod kuće se nakon majčine smrti brinula za dvanaestero braće i sestara. S prijateljicom Virginijom Rosom Nicolodi Amabile je vodila brigu o jednoj ženi oboljeloj od raka i otvorila 12. srpnja 1890. malu bolnicu svetog Vigilija. Prožete djelima ljubavi i milosrđa osnovale su uz duhovno vodstvo isusovca Luigija Rossija 25. kolovoza 1895. kongregaciju Malih sestara Bezgrešnog začeća (Irmazinhas da Imaculada Conceiçao). Redovničke zavjete Amabile je položila u prosincu 1895. i uzela redovničko ime Paulina od Trpećeg Srca Isusovog (Paulina do Coraçao Agonizante de Jesus). Njezina kongregacija uspješno je djelovala, a ona je 1903. izabrana za poglavaricu reda.
Krajem 1903. preselila se u najveći brazilski grad Sao Paulo (Regija Jugoistok), gdje je u gradskoj četvrti Ipiranga otvorila samostan svoje družbe. Naročito se brinula za siročad, djecu robova i ostarjele robove koji su bili prepušteni smrti jer nisu više mogli raditi. Zbog nesuglasica u njezinoj družbi nadbiskup Sao Paula Duarte Leopoldo e Silva smijenio je 1909. sestru Paulinu s dužnosti poglavarice. Nakon toga Paulina se posvetila njezi bolesnika i nemoćnih osoba u Domu svetog Vinka Paulskog u gradu Bragança Paulista (savezna država Sao Paulo). Vratila se 1918. u matičnu kuću svoje kongregacije u Ipirangu, gdje je provela posljednje 24 godine života. Brinula se o bolesnim sestrama i provodila život u molitvi. Papa Pio XI. dodijelio joj je 1933. naslov „časne majke utemeljiteljice“. Bolovala je od šećerne bolesti pa joj je s godinama potpuno oslabio vid. Zbog porezotine na prstu došlo je do gangrene pa joj je naposljetku amputiran srednji prst, a potom i cijela desna ruka. Nakon ovih operacija sestra Paulina je potpuno oslijepjela. Preminula je od posljedica dijabetesa 9. srpnja 1942. u Ipirangi. Tada je u pet brazilskih država djelovalo 45 kuća njezinih Malih sestara. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 18. listopada 1991. u Florianópolisu, glavnom gradu brazilske države Santa Catarina, a svetom 19. svibnja 2002. u Rimu, kao prvu brazilsku sveticu u povijesti Crkve. Zaštitnica je dijabetičara. Glavno svetište svete Pauline nalazi se danas u matičnom naselju njezinog reda (Nova Trento, Santa Catarina). Kongregacija Malih sestara Bezgrešnog začeća i danas uspješno djeluje u mnogim zemljama Južne i Srednje Amerike, Afrike i Europe.
Izvor: http://zupajastrebarsko.hr/
