Dok mnogi ljudi za kućne ljubimce biraju pse, mačke, ptice ili kuniće, postoje i oni koji posebno vole štakore, zmije i druge životinje koje kod dijela javnosti izazivaju strah ili nelagodu. No može li katolik držati zmiju ili štakora u svojem domu? Je li zmija, zbog svoje uloge u Bibliji, simbol zla koji kršćanin treba izbjegavati? Katolički nauk pruža odgovor koji se temelji na poštovanju svega Božjega stvorenja.

Sve životinje dio su Božjega stvaranja

Na početku Svetoga pisma, u Knjizi Postanka, opisuje se stvaranje svijeta i različitih živih bića.

Bog stvara životinje koje žive u vodi, ptice koje lete nebom i životinje koje se kreću zemljom.

Sveto pismo više puta ističe da je Božje stvaranje dobro.

To uključuje i životinje koje ljudi često smatraju neprivlačnima, opasnima ili nepoželjnima.

Zmije, štakori, pauci, šišmiši i druga stvorenja imaju svoje mjesto u prirodi.

Nijedna životinjska vrsta nije sama po sebi moralno zla.

Katolička Crkva u Katekizmu, u broju 2416, podsjeća da su životinje Božja stvorenja i da se ljudi prema njima trebaju odnositi dobrohotno.

To je temelj kršćanskoga odnosa prema životinjama.

Zašto se zmija u Bibliji povezuje sa Sotonom?

Jedno od najčešćih pitanja odnosi se upravo na zmije.

U Knjizi Postanka zmija se pojavljuje u događaju kušnje Adama i Eve.

U kršćanskoj tradiciji ona se u tom događaju povezuje s đavlom, koji čovjeka navodi na neposlušnost Bogu.

U Knjizi Otkrivenja (12,9) govori se o drevnoj zmiji koja se naziva đavlom i Sotonom.

Zbog takvih biblijskih prikaza zmija je u kršćanskoj umjetnosti često postala simbol napasti, grijeha i zla.

Međutim, iz toga ne proizlazi da su stvarne zmije zla stvorenja.

Potrebno je razlikovati simboličko značenje zmije u pojedinim biblijskim tekstovima od životinje koja pripada prirodnome svijetu.

Zmija nema ljudsku sposobnost moralnog odlučivanja i ne može biti kriva za grijeh.

Zato katolik koji drži zmiju kao kućnog ljubimca ne čini grijeh samo zbog vrste životinje koju posjeduje.

Zmija u Bibliji nije uvijek negativan simbol

Zanimljivo je da Sveto pismo zmiju ne prikazuje uvijek isključivo u negativnom značenju.

U Knjizi Brojeva (21,4–9) Mojsije izrađuje mjedenu zmiju kao znak povezan s Božjim izbavljenjem Izraelaca.

U Evanđelju po Ivanu (3,14–15) Isus se poziva na taj događaj govoreći o svojem uzdignuću.

Također, u Evanđelju po Mateju (10,16) Isus poziva učenike da budu mudri poput zmija, a bezazleni poput golubova.

Ovi primjeri pokazuju koliko je važno razumjeti biblijski kontekst.

Ista životinja može imati različita simbolička značenja.

Zato nije ispravno svaku stvarnu zmiju smatrati znakom Sotonine prisutnosti.

Smije li katolik držati zmiju u terariju?

Katolička Crkva ne propisuje opću zabranu držanja zmija kao kućnih ljubimaca.

Međutim, osoba koja odluči držati zmiju preuzima ozbiljnu odgovornost.

Zmije imaju posebne potrebe povezane s temperaturom, vlagom, prostorom, prehranom i sigurnošću.

Nije dovoljno kupiti životinju i staviti je u stakleni terarij.

Potrebno je proučiti potrebe određene vrste i osigurati joj odgovarajuće uvjete.

Posebnu pozornost zahtijeva sigurnost ljudi i drugih životinja.

Neke zmije nisu prikladne za početnike, a za držanje određenih vrsta mogu postojati posebna zakonska ograničenja.

Kršćanska odgovornost znači voditi računa i o dobrobiti životinje i o sigurnosti bližnjih.

Štakor – životinja koju mnogi nepravedno odbacuju

Štakori kod brojnih ljudi izazivaju neugodu jer se često povezuju s kanalizacijom, smećem i širenjem bolesti.

Međutim, potrebno je razlikovati divlje štakore od domaćih štakora uzgojenih kao kućnih ljubimaca.

Domaći štakori mogu biti vrlo inteligentne, znatiželjne i društvene životinje.

Mogu se priviknuti na čovjeka, prepoznavati poznate osobe i učiti jednostavne zadatke.

Za razliku od slike koju mnogi imaju o njima, pravilno zbrinuti kućni štakori mogu biti privrženi svojim vlasnicima.

Ipak, zahtijevaju svakodnevnu brigu, društvo drugih kompatibilnih štakora, dovoljno prostora, obogaćen okoliš i veterinarsku skrb.

Njihova relativno kratka životna dob također je nešto na što budući vlasnik treba biti spreman.

Jesu li štakori nečiste životinje?

U biblijskim propisima Staroga zavjeta spominju se životinje koje su u obrednom smislu smatrane nečistima.

Pojam obredne nečistoće ne znači da je određena životinja moralno zla.

Katolička Crkva ne smatra da je držanje domaćega štakora samo po sebi grijeh.

Štakor je živo biće koje zaslužuje odgovarajuću njegu i zaštitu od nepotrebne patnje.

Činjenica da neka životinja ljudima nije osobito lijepa ne znači da je manje vrijedna kao dio Božjega stvaranja.

Kršćanska ljubav prema stvorenjima ne bi trebala prestajati ondje gdje završavaju naše estetske sklonosti.

Što nas uči sveti Franjo Asiški?

Sveti Franjo Asiški posebno je poznat po svojoj ljubavi prema prirodi.

Životinje je promatrao kao stvorenja koja na svoj način svjedoče veličinu i ljepotu Stvoritelja.

Njegov primjer podsjeća nas da prirodu ne trebamo promatrati isključivo kroz korist koju od nje možemo imati.

Svaka životinja ima svoje mjesto u stvorenom svijetu.

To se odnosi na malenu pticu, velikoga psa, kućnog štakora, ali i na zmiju koju mnogi ljudi izbjegavaju.

Poštovati životinje ne znači pripisivati im ljudsko dostojanstvo ili ih izjednačavati s čovjekom.

Znači prepoznati vlastitu odgovornost prema bićima koja ovise o našoj brizi.

Je li grijeh ubiti zmiju ili štakora?

Ovo pitanje zahtijeva razlikovanje okolnosti.

Katolička Crkva ne naučava da čovjek nikada ne smije usmrtiti životinju.

Postoje situacije u kojima je potrebno zaštititi ljudski život, zdravlje, hranu ili druge životinje.

Međutim, Katekizam Katoličke Crkve u broju 2418 jasno osuđuje nepotrebno nanošenje patnje životinjama.

Zato nije opravdano mučiti štakora zato što ga se bojimo ili ubijati zmiju samo zbog predrasude da predstavlja zlo.

Ako životinja ne predstavlja neposrednu opasnost, razumno je potražiti human način rješavanja problema.

Primjerice, zmiju koja se pojavila u dvorištu najbolje je ostaviti na miru i, ako je potrebno, zatražiti pomoć stručne osobe za njezino sigurno premještanje.

Jednako tako, problem divljih štakora potrebno je rješavati odgovorno, vodeći računa o zaštiti zdravlja i izbjegavanju nepotrebne okrutnosti.

Kućni ljubimac nije igračka

Držanje životinja velika je odgovornost.

To je osobito važno kada je riječ o egzotičnim i manje uobičajenim kućnim ljubimcima.

Vlasnik zmije mora razumjeti njezine potrebe za odgovarajućim uvjetima života, a vlasnik štakora mora osigurati primjeren smještaj, prehranu, društvo i njegu.

Važna je i higijena.

Štakori i gmazovi mogu prenositi određene uzročnike bolesti čak i kada izgledaju zdravo.

Posebno treba paziti na malu djecu, starije osobe i ljude oslabljenoga imuniteta.

Nijednu životinju ne treba nabavljati samo zato što je neobična ili zanimljiva.

Prije odluke potrebno je razmisliti možemo li joj osigurati kvalitetan život tijekom svih godina koje će provesti s nama.

Također, ne smijemo uzimati zaštićene divlje životinje iz prirode niti puštati neželjene egzotične ljubimce u okoliš.

Ljubav prema Bogu očituje se i kroz odgovornost

Kršćanstvo nas uči da čovjek ima posebno dostojanstvo jer je stvoren na sliku Božju.

No ta posebnost ne daje čovjeku pravo na neograničeno i okrutno postupanje prema ostalim živim bićima.

Naprotiv, ona podrazumijeva odgovornost.

Ako nam je povjerena životinja, trebamo joj osigurati život dostojan njezine vrste.

Nije važno radi li se o skupocjenom psu s rodovnicom, napuštenoj mački, malenome štakoru ili zmiji.

Briga o životinjama može biti jedan od načina na koji razvijamo strpljivost, odgovornost i poštovanje prema Božjem stvaranju.

Zaključak – nije važno je li životinja lijepa, nego kako se prema njoj odnosimo

Katolička Crkva ne zabranjuje vjernicima držanje domaćih štakora ili zmija samo zato što su te životinje često povezane s negativnim predodžbama.

Biblijski simbol zmije kao napasnika ne znači da su stvarne zmije zle ili demonske životinje.

Jednako tako, štakori nisu moralno nečisti zato što se njihova divlja populacija može povezivati s bolestima i nehigijenskim uvjetima.

Pravo pitanje za kršćanina nije smije li voljeti životinju koju drugi ne vole.

Pravo je pitanje može li se prema njoj odnositi odgovorno, humano i s poštovanjem.

Ljubav prema Božjem stvaranju ne završava na psima, mačkama i pticama. Ona uključuje i ona stvorenja koja često ne razumijemo ili ih se bojimo.

Svaki odgovoran odnos prema živom biću može nas podsjetiti na veličinu i raznolikost Božjega stvaranja.

Molitva za odgovoran odnos prema životinjama

Gospodine Bože, Stvoritelju neba i zemlje,

hvala Ti za svu ljepotu i raznolikost života koji si stvorio.

Hvala Ti za velika i mala stvorenja, za životinje koje nam pružaju društvo i za one koje žive slobodno u prirodi.

Nauči nas da ne prosuđujemo vrijednost živoga bića samo prema njegovu izgledu.

Oslobodi nas nepotrebne okrutnosti, ravnodušnosti i straha.

Podari nam mudrost da prepoznajemo opasnosti, štitimo ljudske živote i istodobno postupamo odgovorno prema životinjama.

Blagoslovi sve koji se brinu o napuštenim, bolesnim i zlostavljanim stvorenjima.

Neka nas ljepota Tvojega stvaranja uvijek podsjeća na Tvoju dobrotu i ljubav.

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen.

Urednički članak

Biblijski izvori: Post 1,20–31; Post 3,1–15; Br 21,4–9; Mt 10,16; Iv 3,14–15; Otk 12,9.

Crkveni izvor: Katekizam Katoličke Crkve, brojevi 2415–2418.

Stručni izvori: CDC – smjernice za odgovornu brigu o malim sisavcima, gmazovima i prevenciju zoonoza.

 

Izvori za provjeru

Vatikanski Katekizam potvrđuje obvezu dobrohotnog postupanja prema životinjama te zabranu nepotrebnog nanošenja patnje. Biblijski tekstovi pokazuju da značenje zmije ovisi o kontekstu.

Za praktične savjete o higijeni i zdravlju korištene su smjernice CDC-a.