Džore Držić – začetnik moderne hrvatske drame (1461.)

Hrvatski renesansni pjesnik Džore Držić rođen je u Dubrovniku 6. veljače 1461. godine. Bio je ugledni pučanin, brat slikara Vlahe i stric slavnog Marina Držića. Završio je studij prava, a postao je i svećenikom. Bio je rektor crkve Svih svetih u Dubrovniku, kao i kancelar dubrovačkog kaptola.

Njegovo djelo označava početak prvoga izvanapeninskog petrarkizma, koji je potkraj 15. i početkom 16. stoljeća dominirao u talijanskoj lirici, a ubrzo poprimio i sveeuropski značaj. Pisao je lirske pjesme ljubavne tematike. Pri tome je njegov stav prema ljubavi bio često melankoličan i kontemplativan, a ljubavne su mu pjesme sadržavale i religiozne motive. Napisao je i pastirsku eklogu Radmio i Ljubmir,koja je prva hrvatska drama svjetovnog karaktera zbog čega ga se smatra začetnikom moderne hrvatske drame.

Držićeve pjesme sačuvane su u nekoliko rukopisa, od kojih je najpoznatiji Ranjinin zbornik, no opseg njegova opusa konačno je određen tek nakon pronalaska rukopisa s njegovim pjesmama u Dublinu početkom 1960-ih.

piše: Dražen Krajcar

Rusija zauzela razrušeni čečenski glavni grad Grozni (2000.)

Šestog veljače 2000. godine, pet mjeseci nakon početka ruske invazije, ruski predsjednik Vladimir Putin službeno je objavio da su njegove snage zauzele Grozni, glavni grad Čečenije, te da se nad središtem grada vije ruska trobojnica. Službeni povod invazije bio je niz bombaških napada u Rusiji koje su navodno počinili čečenski islamistički militanati, te u kojima je poginulo oko 300 civila.

Grozni je imao simbolično značenje ne samo kao glavni grad države, već i kao mjesto gdje su ruske oružane snage doživjele neke od svojih najvećih poraza tijekom prethodnog rata od 1994. do 1996. godine. Naime, prvi ruski napad na Grozni završio je pravim debaklom, u kojem su zbog nedostatka pješačke potpore, nedovoljne uvježbanosti i zastarjele doktrine ruske snage izgubile preko 100 tenkova i oklopnih vozila (ovaj se događaj zato nekada uspoređuje sa srpskim napadom na Vukovar 1991. godine). Iako su na kraju uspjeli zauzeti grad, Čečeni su ih nakon nešto više od godine dana istjerali.

Ipak, Rusi su izvukli pouku iz spomenutog debakla i dovršili osvajanje grada. No, akcija nije bila bez velikih žrtava – poginulo je oko 1000 ruskih vojnika i pro-ruskih Čečena, dok ih je ranjeno preko 3400. Prema nekim podacima, tijekom ruskog nadiranja u grad zabilježeno je barem 22 slučaja u kojima su ruski vojnici ubijali čečenske civile. Materijalna šteta bila je toliko velika da je ruskoj vojsci bilo teško naći prostorije gdje bi se moglo smjestiti novo vojno zapovjedništvo. Cijena obnove porušenih zgrada procijenjena je na više milijardi američkih dolara.

Sporadični sukobi s čečenskim gerilcima i teroristički napadi smirili su se tek 2006. godine, kada su počeli i snažniji napori za obnovu grada. Do danas nije poznato točno koliko civila je izgubilo živote tijekom borbi za Grozni. Ratna pobjeda imala je velik pozitivan učinak na Putinov ugled u Rusiji, čime je praktički osigurao svoj položaj kao Jeljcinov nasljednik.

Piše: Boris Blažina.

Chongzhen, posljednji car moćne dinastije Ming (1611.)

Dana 6. veljače 1611. rođen je Zhu Youjian, poznatiji pod imenom Chongzhen, što na kineskom otprilike znači Časno i Povoljno. Chongzhenov otac bio je car Taichang (Veliko Blagostanje), a majka mu je bila jedna od carevih konkubina, žena skromnog porijekla. Taichang ju je iz nepoznatih razloga dao pogubiti kada je Chongzhenu bilo svega četiri godine, tako da su ga odgojile razne dvorjanke. Chongzhen je prijestolje u rodnom Beijingu (Pekingu) naslijedio već sa 16 godina (1627.), nakon što mu je umro brat Tianqi (Nebesko Otvaranje) te postao posljednjim carem iz dinastije Ming. Ta je dinastija bila jedna od najmoćnijih u povijesti Kine, a bila je na vlasti 276 godina (od 1368. do 1644.).

Prvo što je novi car učinio bilo je uklanjanje korumpiranih službenika, posebno Weija Zhongxiana, moćnog eunuha koji je dominirao tijekom vladavine Tianquija. Usto je na carskom dvoru uveo mjere štednje te oslobodio mnoge političke zatvorenike. Njegovi napori da ublaži sukobe unutar državne birokracije i vojske nisu urodili plodom, dijelom zbog careve nestrpljive i često paranoične naravi. To je bilo posebno pogubno jer su zbog toga pobune i nadiranja Mandžurijskih plemena neometano ugrožavali državu.

Dugovi koji su se nagomilali tijekom vladavina prethodnih vladara onemogućili su Chongzhenu da isplati plaće svojim vojnicima, što je rezultiralo time da su mnogi prebjegli neprijateljima. Dodatna komplikacija bilo je općenito slabljenje svjetske ekonomije uslijed smanjenja dotoka srebra iz Amerike, propasti industrije svile, te rastućih cijena žitarice i sve veće nezaposlenosti. Povrh toga, u Kini su poplave izazivale smanjenje poljoprivredne proizvodnje.

Suočen time, car je nametnuo još veće poreze i novačenje seljaka u vojsku, što je dodatno razjarilo već ionako ogorčeno stanovništvo. Nekoliko carevih generala udružilo je snage i opkolilo prijestolnicu. Car je zazvonio zvono, čime je signalizirao svojim ministrima da se okupe na hitnom sastanku. No, niti jedan od njih se nije odazvao. Ne vidjevši drugi izlaz, car se popeo na brdo Meishan pokraj svoje palače, te izvršio samoubojstvo vješanjem. Bilo je to 1644. godine, dakle imao je svega 33 godine. Tako je ugašena dinastija Ming, a naslijedila ju je dinastija Qing, posljednja kineska carska dinastija.

Piše: Boris Blažina

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI