Obitelj je za mene najljepši poklon, dân od Boga, sva ljubav na ovome svijetu. Ta je ljubav samo dokaz, Isuse, Tvoje velike ljubavi koja upućuje samo na to – Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.
Nemojmo dopustiti da nas prošlost zaslijepi, da drugi stanu između nas. Budite spremni praštati kao ljudi velika srca koja čeznu za savršenom ljubavi. Za složnu i spokojnu obitelj treba i trpjeti. Uživajte u svakome trenutku svoje obitelji, jer to vam sâm Bog pruža, jer nikad ne znate kad je kraj.
Za mene je moja obitelj nešto najsvetije. Hvala Isusu što mi je podario baš njih jer slobodno mogu reći da sam najbogatija osoba na svijetu. Pored moje obitelji nijedan dijamant ne može zasjati. Kuće, bogatstva, materijalno, ma čitav svijet ne može to zamijeniti.
Ovim putem ću se zahvaliti svojoj obitelji – hvala vam na svemu što ste mi pomogli i napravili za mene, što sam uz Vašu pomoć izgrađena u čovjeka…. Hvala Vam i znajte da Vas volim svim srcem i svom dušom svojom.
Danas, kad pogledate, jako je malo složnih obitelji – raspadaju se kao kule od karata. Nema smijeha među njima, ni obiteljskih ručkova, nema uživanja uz zajedničku šalicu kave ili čaja, nema prisjećanja i prepričavanja mladih dana uz gledanje obiteljskih albuma. Sve je to negdje ostalo zaključano, u nekoj kutiji na tavanu, u dalekoj prošlosti…
Gdje su nestale te obitelji? Zar su negdje zaključane u bajkama? Budite vi oni koji će skupiti i okupiti svoju obitelj, familiju, na jednom okupu, pružiti ruku pomirenja o kojoj će vaša djeca moći pričati i biti ponosna na svoju obitelj, jer zaista ne znate što imate dok to ne izgubite, a obitelj je bît života.
Svatko od nas treba imati pravog prijatelja, osjetila sam, teško ga je naći, stoga sam prave prijatelje potražila i našla u svojoj obitelji.
Crkva nas uči, Isus nas uči, a i sami vidimo da je obitelj svrha svega, onaj naš mali svemir u kojem se osjeća blagoslov, mir Božji, naš mali svemir u kojem možemo izjadati se bez brige da će o tome odmah brujati svi poznati, naš mali svemir u kojem se možemo i isplakati i radovati i voljeti. Da, i voljeti.
Na kraju, još jednom hvala mom malom svemiru, mojoj sigurnoj i zaštićenoj luci, mom svijetu i tužnom i radosnom, ali mom – mojoj obitelji…
Romana Maričić Vrcčić
