Nikada besposlen – Njemačka prirodoslovna akademija Leopoldina (1652.)
U njemačkom gradu Schweinfurtu osnovana je Academia Naturae Curiosorum na današnji dan 1652. godine, kao privatna institucija. Utemeljitelji su bila četvorica liječnika s ciljem produbljivanja znanja iz područja medicine i prirodoslovnih znanosti te povezivanja znanstvenika. Kasnije su dodane društvene i humanističke znanosti. Moto ove institucije glasi Nunquam otiosus, odnosno Nikada besposlen.
Prva velika monografija bila je Ampelographia Philippa von Lewenhaimba sredinom 17. stoljeća. Djelo se sastoji od 8 svezaka na ukupno 670 stranica na temu vinove loze. On je pokrenuo časopis Miscellanea curiosa. Posvetio ga je caru Leopoldu I. kako bi, između ostaloga, ova institucija dobila carsko priznanje. Car je službeno potvrdio 1687. status Akademije. Nekoliko puta će promijeniti naziv, a do danas je ostao naziv Leopoldina.
Institucija je službeno preuzela funkciju nacionalne akademije znanosti 2008. godine. Danas se sjedište nalazi u mjestu Halle. Broji oko 1500 članova, a među ciljeve Akademije navodi se i znanstveno istraživanje društveno važnih tema za budućnost te objavljivanje informacija vezanih za politiku i javnost.
Brojni poznati znanstvenici bili su članovi Leopoldine: Marie Curie, Charles Darwin, Albert Einstein, Johann Wolfgang von Goethe, Alexander von Humboldt, Justus von Liebig i Max Planck.
Piše: Marsela Alić
Nova valuta euro (1999.)
Na današnji dan slavi se obljetnica datuma kada su novčanice i kovanice eura prihvaćene kao sredstvo plaćanja. Cilj uvođenja jedinstvene valute je stvaranje ekonomske i monetarne unije. Isprva je euro prihvatilo 12 država EU, Velika Britanija i Danska su odbile uvesti euro, a Švedska i Grčka nisu ispunile uvjete za uvođenje eura. Euro je pušten u optjecaj tek 2002. godine, a tada se pridružila i Grčka.
Između 2007. i 2015. euro su kao službenu valutu plaćanja prihvatile Slovenija, Cipar i Malta, Slovačka, Estonija, Latvija i Litva. Danska i Švedska su na referendumu odbile uvođenje eura. Zemlje koje tek trebaju uvesti euro su Hrvatska, Češka i Poljska, Bugarska, Mađarska i Rumunjska. Međutim, postoje države koje nisu u EU, ali se u njima plaća eurima. To su Andora, Monako, San Marino, Vatikan, Crnoj Gori, Kosovo i francuski prekomorski posjedi.
Piše: Marsela Alić
Samuel Pepys počinje pisati dnevnik (1660.)
Samuel Pepys možda nije najpoznatije ime britanske povijesti, ali je njegov osobni dnevnik jedno od najčešće citiranih djela engleskog govornog područja. Rodio se u Londonu 1633. te je obnašao nekoliko vrlo visokih funkcija (glavni tajnik mornarice, predsjednik Kraljevskog društva, zastupnik u Donjem domu).
Živio je i radio u doba kralja Karla II., odnosno Doba restauracije (1660. – 1700.). Dnevnik je počeo voditi 1.1.1660. i prestao 31.5.1669. zbog problema s vidom. Riječ je vrlo pouzdanom i detaljnom izvoru za poznavanje toga razdoblja. Otkriven je tek 1818. nakon što je osnovana knjižnica Sveučilišta Cambridge na temelju njegove oporuke. Dnevnik sadrži čak 3100 stranica.
Pepysov dnevnik omogućuje nevjerojatan uvid u londonsku svakodnevicu kraja 17. stoljeća, ali i u psihu tadašnjeg čovjeka. Opisivao je događaje na dvoru i u mornarici, život tijekom epidemije kuge i posljedice Velikog požara u Londonu. U dnevniku se nalaze i zapisi o posjetima kazalištu, smaknućima, knjigama, tračevima, raspoloženju u narodu, modi, hrani, cijenama, ljubavnicama….
Autor dnevnika služio se stenografijom, koju većina njegovih suvremenika nije mogla pročitati. Rečenice o škakljivim temama, kao što je bračna nevjera, pisao je na nekoliko stranih jezika. Dnevnik se nalazio na tajnom mjestu kako ga nitko ne bi otkrio za njegova života jer bi zbog mnogih informacija zapao u nevolje.
Top s Griča oglasio se prvi put (1877.)
Na današnji dan 1877. godine podne je prvi put službeno označio poznati zagrebački Grički top. Tada se nalazio u zgradi realne gimnazije na brdu Griču. Danas je to zgrada Hidrometeorološkog zavoda. Grički top danas je jedna od zagrebačkih znamenitosti, ali prvotno je njegova namjena bila označavanje podneva za zagrebačke zvonare. Inicijativu za podnevni top dao je poznati zagrebački gradski vijećnik Đuro Deželić. Zagrebački kapetan Đuro Čačkovićizradio je top i postolje. Prvi topnik bio je gimnazijski podvornik Andrija Slukan, koji je jednom prilikom poginuo u eksploziji zbog nepropisno smještenog baruta.
Od 1892. top se nalazi u obližnjoj kuli Lotrščak, izgrađenoj u 13. stoljeću. Top je obilježavao podne sve do Prvog svjetskog rata. kad su gradski oci zaključili „da su službenici kraljevskog banskog stola živčano potreseni svaki put kad se ispali top pa im često iz ruku ispada pero te nisu u stanju nastaviti pisarske radnje.“ Top je mirovao desetak godina, odnosno do 1928. godine. Kako je napredovala tehnologija, tako su izmijenjivali topovi, pa je današnji top već peti. Darovao ga je JNA povodom Univerzijade.
Uz Grički top se veže legenda o Osmanlijama, prema kojoj je sultan sjedio u gradu Lukavcu i ručao. Pred njega je donesen kopun i sultan je taman krenuo jesti kad je topovsko tane pogodilo kopuna i raznijelo ga. Sultan je to shvatio kao loš znak i počeo se povlačiti. Ova je legenda tema Šenoine pripovijestiTuropoljski top.
Piše: Marsela Alić
Izvor: Povijest.hr
