Hrvatski književnik koji se oženio zabranjenom djevojkom (1861.)
Dana 12. prosinca 1861. godine rođen je u selu Valentinovo, u Hrvatskom Zagorju, književnik Janko Leskovar. Školovao se za učitelja, a nakon završetka naobrazbe počeo je raditi kao učitelj po školama diljem Hrvatske. Prvo radno mjesto bilo mu je u Valpovu, gdje se nalazio dvorac i veleposjed bogate barunske obitelji Prandau, koji mu je bio i poslodavac. Ondje se Leskovar upoznao s lokalnom djevojkom Terezijom. Ona je bila razmjerno niska podrijetla, pa barun Prandau nije odobravao tu vezu. Ipak, Leskovar se oženio Terezijom, a zbog toga je izbio sukob između njega i baruna.
Književne radove Leskovar je objavljivao samo tijekom 15-ak godina, a u njima je bio zaokupljen psihološkom analizom likova naglašeno nezainteresiranih ili nesposobnih za životnu borbu. U književnosti se javio kao tridesetogodišnjak svojom novelom Misao na vječnost, nakon koje objavljuje još dvije pripovijesti – Katastrofa i Poslije nesreće. Kasnije piše i svoje jedine romane – Propali dvori, Sjene ljubavi te pripovijest Kraljica zemlje.
Leskovar je više puta mijenjao radno mjesto, radeći kao učitelj od Slavonije do Hrvatskog zagorja i Karlovca. Godine 1906. došao je u Zagreb, a zatim je od 1914. do 1949. godine većinom živio u Valentinovu, gdje je i preminuo.
Kao zanimljivost navest ćemo da se po njemu naziva tip književnog lika – leskovarac – koji obilježava junaka sklonog povratku u prošlost, stalnom razmišljanju i sjećanju na događaje koji završavaju tragično.
piše: Dražen Krajcar
Zašto je glavni grad Indije preseljen iz Calcutte u Delhi? (1911.)
Dana 12. prosinca 1911. godine objavljena je odluka o preseljenju u Delhi glavnog grada Indije pod britanskom kolonijalnom vlasti. Odluka je izazvala prilično iznenađenje jer je donesena unutar zatvorenih britanskih kolonijalnih krugova. Do tada je Calcutta stoljećima bila središte britanske vlasti u Indiji, a u njoj je stolovao i britanski potkralj Indije. Taj se vrhovni upravni aparat odlukom iz 1911. godine preselio u Delhi.
Postojao je čitav niz razloga za preseljenje glavnog grada Indije iz Calcutte u Delhi. Između ostaloga, Delhi je imao klimu prihvatljiviju za Europljane, bio je bliži zimskoj potkraljevskoj rezidenciji u Simli (na obroncima Himalaje), a bio je i manje udaljen od Bombaja i Karačija (važnih trgovačkih središta). Političkih razloga također je bilo mnogo. Primjerice, Calcutta se nalazila u Bengalu, području na kojem se miješao utjecaj muslimanskog i hinduističkog stanovništva, što nije prolazilo bez problema. Prijenosom glavnog grada Delhi je postao prijestolnicom britanskih potkraljeva, za koje je ondje sagrađena golema palača (danas ta palača služi kao rezidencija predsjednika Indije).
Bitka kod Ninive – Bizant protiv Perzije (627.)
Bitka kod Ninive odigrala se 12. prosinca 627. godine i bila je odlučujuća bitka teškog rata između Istočnog Carstva i Sasanida, koji je trajao 603. – 628. godine. Sasanidi su perzijska dinastija, čiji su članovi vladali Perzijom (226. – 651.). Ova je bitka bila vrhunac pohoda na Perziju istočnorimskog cara Heraklija.
Heraklije je već u travnju 622. napustio Konstatinopol i krenuo na dug put prema Perzijskom Carstvu. Nakon propasti turske opsade Konstantinopola 626. i početka snažnih turskih napada na sasanidsku sjevernu granicu, perzijske su trupe izgubile prednost. U rujnu 627. marširala je istočnorimska vojska prema jugu. Heraklije je iznenadio Sasanide ovim odvažnim pohodom tako što nisu mogli pravovremeno prebaciti dovoljno trupa prema sjeveru. Heraklije je kampirao 1. prosinca uz ruševine Ninive i prešao Veliki Zap, rukavac Tigrisa. Odande je planirao zauzeti ljetnu rezideciju Kosrausa II. kako bi u konačnici umarširao u glavni grad Ktesifon, što se nije dogodilo.
Sasanidi nisu mogli spriječiti Heraklija da prijeđe rijeku, ali su mu prepriječili put na prema jugu. Krenuo je povlačiti se, kako bi naveo Sasanide da se odmaknu od Tigrisa i dođu na otvoreno polje. Manevar je uspio i 12. prosinca došlo je do bitke blizu Ninive, a sasanidski je general još čekao pojačanje. Ne zna se koliko je vojnika sudjelovalo.
Žestoke su borbe vodile na otvorenom polju. Na kraju je poginuo sasanidski general i Perzijci su izgubili bitku. Ovo je bila posljednja bitka dviju moćnih kasnoantičkih sila. Godine 630. sklopili su Istočno Rimsko Carstvo i Perzijsko Carstvo mir.
Piše: Marsela Alić
Izvor: Povijest.hr
