Abraham, prvi židovski patrijarh, starozavjetni junak, otac svih vjernika u pravoga Boga, živio je u ranom II. tisućljeću prije Krista. Utemeljitelj židovstva i praotac triju monoteističkih religija, židovske, kršćanske i islamske, prema Bibliji prvotno se zvao Abram (otac uzvišeni). Novo ime Abraham (otac mnogim narodima) dao mu je svemogući Bog (Jahve). U Kuranu je nazvan Ibrahim. Njegov životni put opisuje Stari zavjet (Post 11.27-25.11). Abraham, nomadski pastir, napustio je zavičaj Ur Kaldejski (Mezopotamija), jer mu je Bog obećao mnogobrojno potomstvo i zemlju. Nakon dugog lutanja spoznao je da je to Kanaan (Palestina). Obećanje potomstva također je bilo upitno jer mu je žena Sara bila neplodna. No ipak, u odmakloj dobi rodila je sina Izaka. Abraham ga je na Božji poziv bio spreman žrtvovati, a njegovu vjernost Bog je nagradio ispunjenjem obećanja. Jišmael (Izmael), sin Abrahama i sluškinje Hagare, protjeran je u pustinju i smatran je začetnikom Arapa.
Abraham, kojeg Bog naziva prijateljem (Iz 41,8) i s kojim sklapa saveze, polazište je povijesti spasenja. Umjesto svijeta grijeha i nesklada, Bog je s Abrahamom zasnovao blagoslovljenu budućnost za čovječanstvo. Pretpostavlja se da je Abraham preminuo oko 1821. godine prije Krista, a živio je 175 godina. Prema Novom zavjetu od Abrahama potječe Isus Krist (Mt 1,2). Patrijarh Abraham čest je motiv u umjetnosti (npr. freske u rimskim katakombama, Andrej Rubljov, Caravaggio, Rembrandt) i književnosti (npr. „Abrahamova apokalipsa“, „Abrahamova oporuka“, prikazanje „Posvetilište Abramovo“ hrvatskog benediktinca Mavra Vetranovića).
Preuzeto: http://www.zupajastrebarsko.hr/
