Usamljenost nije uvijek odsutnost ljudi. Ponekad je to bolna spoznaja da, unatoč mnoštvu ljudi oko nas, nemamo nikoga kome možemo otvoriti svoje srce.

Usamljen među tisućama ljudi

U svijetu u kojem su društvene mreže pune osmijeha, fotografija sretnih parova, prijateljskih druženja i obiteljskih okupljanja, postoje mladići koji svoje večeri provode potpuno sami.

Nitko ih ne zove. Nitko ih ne pita kako su proveli dan. Nitko ih ne čeka s toplim zagrljajem i riječima: „Drago mi je što si došao.“

Možda takvog mladića svakodnevno susrećemo na ulici, u trgovini, crkvi ili na radnom mjestu. On se pristojno nasmiješi, pozdravi i nastavi svojim putem. Malo tko zna da iza tog osmijeha živi čovjek koji se godinama bori s usamljenošću.

Možda ima posao, krov nad glavom i sve što mu je potrebno za svakodnevni život. Ipak, nedostaje mu nešto što se novcem ne može kupiti – iskrena ljubav, bliskost i osjećaj pripadnosti.

I muškarci imaju srce koje može biti ranjeno

Društvo često očekuje da muškarac bude snažan, odlučan i nepokolebljiv. Od malih nogu mnogi dječaci slušaju kako muškarci ne plaču i kako svoje osjećaje trebaju zadržati za sebe.

Ali i muškarac ima srce. I on može biti povrijeđen, odbačen, razočaran i usamljen.

I mladić koji djeluje snažno možda navečer legne u krevet s pitanjem: „Hoće li mene ikada netko iskreno voljeti?“

Možda godinama pokušava pronaći djevojku s kojom bi mogao izgraditi ozbiljnu vezu, sklopiti kršćanski brak i osnovati obitelj. Ne traži bogatstvo, savršen izgled ni društveni položaj. Traži osobu koja će ga prihvatiti, poštovati i voljeti.

A svaki novi neuspjeh ostavlja malu ranu na njegovu srcu.

S vremenom se može početi pitati vrijedi li uopće pokušavati ponovno.

Kada samoća postane svakodnevica

Najviše boli možda ne sama činjenica da čovjek živi sam, nego osjećaj da nikome nije važan.

Dođu blagdani, Božić, Uskrs, rođendani i druge prigode kada se obitelji okupljaju. Dok drugi razmjenjuju darove, zagrljaje i lijepe riječi, usamljeni mladić možda sjedi za stolom i gleda praznu stolicu nasuprot sebi.

Poželi s nekim razgovarati o svakodnevnim brigama, podijeliti radost, otići u šetnju ili jednostavno osjetiti nečiju blizinu.

Ponekad mu nije potreban veliki savjet. Dovoljno bi bilo da ga netko sasluša.

Jer čovjek nije stvoren samo za rad, obveze i preživljavanje. Potrebni su mu ljubav, prijateljstvo, zajedništvo i razumijevanje.

Bog ne zaboravlja usamljene

Sveto pismo donosi riječi koje svakom usamljenom čovjeku mogu biti izvor utjehe:

„Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava.“ (Ps 34,19)

Bog poznaje i one suze koje nitko drugi nije vidio. Poznaje razočaranja, neostvarene želje i molitve koje čovjek izgovara u tišini svoje sobe.

Isus Krist nije bio ravnodušan prema ljudskoj patnji. Prilazio je odbačenima, bolesnima, siromašnima i svima koji su bili na rubu društva.

Njegov nas primjer poziva da i sami primijetimo one koji žive usamljeno.

Ipak, vjera ne znači da trebamo samo čekati da se naš život promijeni. Molitva nam može dati snagu da ponovno pokušamo uspostaviti prijateljstva, upoznati nove ljude i otvoriti srce drugima.

Bog nam ne obećava da će svaka naša želja biti ostvarena onako kako smo zamislili, ali nas poziva da ne izgubimo nadu i dostojanstvo.

Ljubav se ne može kupiti niti iznuditi

U današnjem vremenu, kada se ljudi često procjenjuju prema izgledu, novcu, automobilu ili društvenom položaju, lako je zaboraviti pravu vrijednost čovjeka.

Usamljeni mladić možda nema mnogo materijalnih dobara, ali ima pošteno srce, iskrene namjere i želju da nekoga usreći.

Nije manje vrijedan zato što nema djevojku ili suprugu. Njegova vrijednost ne ovisi o tome je li u vezi, koliko prijatelja ima ili koliko je uspješan u očima društva.

Ljubav nije nagrada koju dobivaju samo najljepši, najbogatiji i najuspješniji.

Prava ljubav počiva na međusobnom poštovanju, povjerenju, slobodi, vjernosti i spremnosti da zajedno nosimo životne teškoće.

Ne ismijavajmo one koji su sami

Ponekad ljudi olako izgovaraju riječi: „Kako to da još nemaš djevojku?“, „Kada ćeš se ženiti?“ ili „Što čekaš?“

Za nekoga su to bezazlena pitanja. Za drugoga mogu biti bolan podsjetnik na godine neuspješnih pokušaja i neostvarenih snova.

Ne znamo kakvu životnu priču nosi čovjek kojega susrećemo.

Možda je doživio odbacivanje. Možda je izgubio voljenu osobu. Možda je povučen, nesiguran ili jednostavno nije upoznao nekoga s kim bi mogao izgraditi zajednički život.

Zato umjesto ismijavanja ponudimo prijateljstvo. Umjesto osuđivanja pokažimo razumijevanje.

Jedan iskren razgovor, poziv na kavu ili jednostavno pitanje „Kako si?“ nekome može uljepšati cijeli dan.

Dragi mladiću, ne odustaj od života i ljubavi

Ako čitaš ove retke i prepoznaješ sebe, znaj da tvoja usamljenost ne određuje tvoju vrijednost.

Nemoj dopustiti da te odbijanja uvjere kako nisi dostojan ljubavi.

Ne moraš biti savršen da bi bio voljen.

Nemoj zatvoriti srce pred ljudima samo zato što su te neki razočarali. Njeguj prijateljstva, razvijaj svoje darove, uključi se u zajednicu i potraži razgovor kada ti je teško.

Ako usamljenost postane toliko bolna da ti narušava svakodnevni život, nije sramota potražiti pomoć stručne osobe. Razgovor i podrška mogu biti važan korak prema unutarnjem miru.

I zapamti: brak je lijep poziv, ali nije jedini put do ispunjenog i vrijednog života.

Tvoje srce ima vrijednost i onda kada ga trenutačno nemaš s kime podijeliti.

Molitva za usamljene mladiće

Gospodine Isuse Kriste, Ti koji poznaješ svako ljudsko srce, pogledaj sve mladiće koji žive u samoći i čeznu za iskrenom ljubavlju.

Utješi one koji su odbačeni, ohrabri one koji su izgubili nadu i podigni one koji misle da nikome nisu potrebni.

Podari im dobre prijatelje, iskrene ljude i zajednicu u kojoj će biti prihvaćeni.

Onima koji žele sklopiti kršćanski brak pomozi da upoznaju osobu s kojom će u međusobnoj ljubavi, vjernosti i poštovanju graditi zajednički život.

Sačuvaj ih od očaja, gorčine i osjećaja manje vrijednosti.

Neka nikada ne zaborave da su Tvoja ljubljena djeca.

Amen.

Možda negdje upravo sada jedan mladić sjedi sam i pita se postoji li netko kome je stalo do njega. Nemojmo dopustiti da ostane neprimijećen. Ponekad je malo ljudske dobrote dovoljno da se u nečijem životu ponovno probudi nada.

PUT, ISTINA I ŽIVOT – Katolički portal

„Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio.“ (Iv 15,12)