Psi su mnogim ljudima vjerni prijatelji, članovi obitelji i svakodnevni životni pratitelji. No smije li vlasnik povesti psa na svetu misu? Postoji li crkvena zabrana i kako se Katolička Crkva odnosi prema životinjama? Odgovor zahtijeva razlikovanje ljubavi prema Božjim stvorenjima i poštovanja prema svetosti liturgijskog prostora.

Pas – vjeran čovjekov prijatelj i Božje stvorenje

Životinje od davnina imaju posebno mjesto u čovjekovu životu. Među njima pas zauzima osobito mjesto zbog svoje privrženosti, inteligencije i vjernosti.

Mnogi ljudi svojega psa smatraju članom obitelji. On im pruža društvo, osjećaj sigurnosti i svakodnevnu radost.

Za osamljene, starije i bolesne osobe pas može imati posebno značenje. Njegova blizina često ublažava osjećaj samoće, a svakodnevna briga o njemu daje čovjeku dodatni osjećaj odgovornosti i smisla.

No postavlja se zanimljivo pitanje: ako je pas Božje stvorenje i čovjekov vjeran pratitelj, može li zajedno sa svojim vlasnikom boraviti u crkvi tijekom svete mise?

Što kaže Katolička Crkva?

Katolička Crkva ne naučava da su životinje nečiste ili nedostojne Božje ljubavi.

Naprotiv, Katekizam Katoličke Crkve u broju 2416 ističe da su životinje Božja stvorenja o kojima se Bog providonosno brine te da su ljudi dužni prema njima postupati dobrohotno.

Međutim, potrebno je razlikovati činjenicu da je životinja Božje stvorenje od pitanja njezine prisutnosti tijekom liturgijskog slavlja.

Sveta misa središnji je čin katoličkog bogoslužja, u kojem vjernici sudjeluju molitvom, slušanjem Božje riječi i euharistijskim slavljem.

Crkva zato traži da se tijekom svete mise očuvaju mir, sabranost i dostojanstvo svetoga prostora.

Zakonik kanonskoga prava, u kanonu 1210, propisuje da su u svetome prostoru dopuštene aktivnosti koje služe bogoštovlju, pobožnosti i vjeri te zabranjuje ono što nije u skladu sa svetošću toga mjesta.

Ipak, taj kanon ne navodi izričitu opću zabranu ulaska pasa u sve katoličke crkve.

Zbog toga se konkretna pravila mogu razlikovati među župama, crkvama i svetištima.

Može li pas prisustvovati svetoj misi?

U redovitim okolnostima kućni ljubimci ne dovode se na svetu misu bez prethodnog dopuštenja.

Razlozi za to uglavnom su praktične i liturgijske naravi.

Pas može zalajati, uznemiriti druge životinje ili privući pozornost vjernika tijekom molitve.

Također, među vjernicima mogu biti osobe koje se boje pasa ili imaju alergijske reakcije.

Zato je razumljivo da pojedine župe ne dopuštaju ulazak kućnih ljubimaca u crkvu tijekom bogoslužja.

Međutim, u nekim okolnostima župnik može dopustiti prisutnost mirnog psa, ako to nije protivno važećim pravilima i ako životinja ne ometa slavlje.

Važno je razumjeti da takvo dopuštenje nije opće pravo vlasnika, nego ovisi o pravilima i odgovornim osobama pojedine crkve.

Najbolje je prije dolaska sa psom upitati župnika smije li životinja boraviti u crkvi.

Psi vodiči i pomagači – posebna kategorija

Posebnu pozornost zaslužuju psi pomagači koji prate osobe s invaliditetom.

To mogu biti psi vodiči slijepih osoba, psi pomagači osobama s teškoćama kretanja ili posebno obučene životinje koje pružaju drugu vrstu pomoći.

Njihova prisutnost nije jednaka dovođenju kućnog ljubimca radi društva.

Pas pomagač osobi omogućuje veću samostalnost, sigurnost i sudjelovanje u svakodnevnom životu.

Crkvene zajednice trebaju nastojati omogućiti osobama s invaliditetom pristup bogoslužju, uz poštovanje njihova dostojanstva i važećih propisa o pristupu pasa pomagača.

Zato se takve situacije ne bi smjele automatski poistovjećivati s općim pravilima o kućnim ljubimcima.

Može li pas sudjelovati u svetoj misi?

Ovdje je važno razlikovati dvije hrvatske riječi: prisustvovati i sudjelovati.

Pas može fizički prisustvovati svetoj misi ako mu je dopušten boravak u crkvi.

No ne može sudjelovati u svetoj misi na način na koji sudjeluje čovjek.

Čovjek svjesno sluša Božju riječ, moli, prihvaća vjerski nauk i pristupa sakramentima.

Životinje nemaju takvu sposobnost svjesnoga vjerskog i sakramentalnog sudjelovanja.

To, međutim, ne znači da životinje nemaju vrijednost.

Njihova vrijednost proizlazi iz činjenice da su dio Božjega stvaranja.

Sveti Franjo Asiški – primjer ljubavi prema životinjama

Kada govorimo o kršćanskom odnosu prema životinjama, ne možemo zaobići svetoga Franju Asiškog.

Ovaj veliki svetac poznat je po jednostavnom životu, ljubavi prema siromašnima i posebnoj pažnji prema prirodi.

Životinje je promatrao kao Božja stvorenja koja, zajedno s čovjekom, pripadaju velikoj zajednici stvorenoga svijeta.

U franjevačkoj tradiciji posebno je poznata priča o propovijedanju pticama.

Sveti Franjo svojim nas primjerom podsjeća da se čovjekova vjera treba očitovati i u načinu na koji postupa sa slabijim i nezaštićenim stvorenjima.

Biti dobar kršćanin znači biti odgovoran i prema životinjama koje su nam povjerene.

Blagoslov životinja – lijepa kršćanska tradicija

U mnogim katoličkim župama održavaju se posebni blagoslovi životinja, osobito povodom blagdana svetoga Franje Asiškog, 4. listopada.

Tada vlasnici dovode svoje pse, mačke i druge životinje kako bi svećenik nad njima izmolio Božji blagoslov.

Takva okupljanja imaju važnu duhovnu poruku.

Podsjećaju nas da je Bog Stvoritelj svega života i da ljudi imaju odgovornost za stvorenja koja su im povjerena.

Blagoslov životinja nije isto što i sakrament namijenjen čovjeku.

Riječ je o blagoslovini kojom Crkva zaziva Božju pomoć i potiče ljude na zahvalnost i odgovornu brigu.

Treba li psu zabraniti ulazak samo zato što je životinja?

Ponekad se može čuti mišljenje da životinjama nije mjesto u crkvi jer su one niža bića.

Takvo obrazloženje nije dovoljno.

Katolička Crkva priznaje posebno dostojanstvo ljudske osobe, ali istodobno uči da se prema životinjama mora postupati s poštovanjem.

Zabrana ulaska kućnih ljubimaca u vrijeme svete mise ne znači odbacivanje životinja niti poricanje njihove vrijednosti.

Ona može proizlaziti iz potrebe očuvanja reda i mira tijekom bogoslužja.

Jednako tako, dopuštanje prisutnosti mirnog psa u posebnim okolnostima ne mora značiti nepoštovanje svetoga prostora.

Najvažnije je postupati razumno, odgovorno i s poštovanjem prema drugim vjernicima.

Vlasnik psa ima posebnu odgovornost

Ako župa dopušta prisutnost psa, vlasnik treba voditi računa o njegovu ponašanju.

Pas treba biti pod nadzorom, miran, čist i na odgovarajućem povodcu.

Vlasnik mora voditi računa o tome da životinja ne ometa molitvu, ne prilazi drugim vjernicima bez njihova pristanka i ne predstavlja opasnost.

Također treba razmišljati o dobrobiti samoga psa.

Buka, veliki broj ljudi, zvuk orgulja ili dugo zadržavanje u zatvorenom prostoru nekim životinjama mogu izazvati strah ili nelagodu.

Ljubav prema životinji znači prepoznati i situacije u kojima je za nju bolje ostati kod kuće.

Što nas psi mogu naučiti o vjernosti?

Iako pas ne može razumjeti teološko značenje vjere, svojim ponašanjem može nas podsjetiti na neke vrijedne ljudske vrline.

Vjernost, privrženost, strpljenje i povjerenje osobine su koje mnogi vlasnici prepoznaju kod svojih pasa.

Pas često ostaje uz svojega vlasnika i kada je bolestan, tužan ili usamljen.

Ne zanima ga čovjekov društveni položaj, materijalno bogatstvo ni ugled.

Takvo ponašanje može nas potaknuti da razmislimo o vlastitoj vjernosti, ljubavi i odgovornosti prema bližnjima.

Naravno, životinjska privrženost nije isto što i svjesna kršćanska ljubav, ali nam može poslužiti kao lijepa životna pouka.

Zaključak – ljubav prema životinjama i poštovanje svete mise

Katolička vjera ne suprotstavlja ljubav prema životinjama i poštovanje prema Bogu.

Naprotiv, čovjek koji iskreno ljubi Stvoritelja pozvan je odgovorno postupati i s njegovim stvorenjima.

Sveta misa ima posebno mjesto u životu vjernika i potrebno je očuvati njezino dostojanstvo.

Zato dolazak kućnog ljubimca u crkvu ne treba uzimati zdravo za gotovo, nego poštovati pravila župe i dogovoriti se sa župnikom.

Istodobno treba pokazati razumijevanje prema osobama kojima je pas pomagač nužan za svakodnevno funkcioniranje.

Pas ne može sudjelovati u svetoj misi kao čovjek, ali njegova fizička prisutnost, kada je dopuštena, sama po sebi ne znači nepoštovanje Boga.

Kao kršćani pozvani smo pokazivati ljubav prema ljudima, poštovanje prema svetome i odgovornost prema svim Božjim stvorenjima.

Molitva za odgovoran odnos prema životinjama

Gospodine Bože, Stvoritelju neba i zemlje,

zahvaljujemo Ti za ljepotu prirode i za sva živa bića kojima si obogatio ovaj svijet.

Hvala Ti za životinje koje nam pružaju društvo, radost i pomoć.

Nauči nas da prema njima postupamo s ljubavlju, strpljivošću i odgovornošću.

Sačuvaj nas od okrutnosti, nemara i ravnodušnosti prema njihovoj patnji.

Blagoslovi sve ljude koji se brinu o napuštenim, bolesnim i zlostavljanim životinjama.

Daj nam mudrosti da poštujemo dostojanstvo svakoga čovjeka i vrijednost svega stvorenoga.

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen.

Urednički članak

Izvori i literatura:

• Katekizam Katoličke Crkve, brojevi 2415–2418.
• Zakonik kanonskoga prava, kanoni 1210 i 1220.
• Sveto pismo, Post 1,20–31; Post 2,15.
• Katolička tradicija blagoslova životinja i duhovnost svetoga Franje Asiškog.

Članak je samostalno napisan na temelju katoličkog nauka i općih liturgijskih načela.