Javna molitva krunice na hrvatskim trgovima već dulje vrijeme izaziva rasprave u javnosti. Posebno je mnogo polemika izazvala molitvena nakana da muškarci postanu duhovni autoriteti u svojim obiteljima. Dok jedni u tome vide promicanje patrijarhata i podređenosti žena, drugi upozoravaju da se zanemaruje temeljna poruka te nakane: poziv muškarcima da preuzmu odgovornost za vlastiti duhovni život, budu dobri muževi i očevi te potiču svoje supruge i djecu na zajedničku molitvu. Što zapravo znači duhovni autoritet u kršćanskoj obitelji?
Što mole muškarci na hrvatskim trgovima?
Na hrvatskim trgovima okupljaju se muškarci koji javno mole Gospinu krunicu za različite duhovne nakane.
Među njima su molitve za obraćenje, obitelj, čistoću, mir, prestanak bogopsovke i obnovu kršćanskoga života.
Jedna od najviše komentiranih nakana odnosi se na muškarce kao duhovne autoritete u obitelji.
U javnosti se ponekad može čuti tumačenje da muškarci time žele uspostaviti vlast nad ženama ili vratiti društvo u vrijeme kada žene nisu imale jednaka prava.
No takvo tumačenje ne proizlazi nužno iz same molitvene nakane.
Organizatori javne molitve krunice objašnjavaju da je njezin smisao potaknuti muškarce da hrabrije svjedoče vjeru i prenose je svojoj obitelji.
To prije svega znači odgovornost, a ne povlastice.
Zato je potrebno razlikovati ono što molitelji izjavljuju da žele postići od načina na koji pojedini kritičari razumiju njihove riječi.
Duhovni autoritet nije gospodar obitelji
Kada se govori o muškarcu kao duhovnom autoritetu, potrebno je objasniti što bi taj pojam trebao značiti u kršćanskom životu.
Duhovni autoritet ne znači da je muškarac vredniji od žene.
Ne znači da supruga mora šutjeti, slijepo izvršavati njegove odluke ili se odreći vlastitoga mišljenja.
Ne znači ni da muž smije odlučivati o svemu bez dogovora sa suprugom.
U kršćanskom razumijevanju duhovni autoritet treba biti povezan s odgovornošću, ljubavlju, poniznošću i osobnim primjerom.
Muškarac koji želi biti duhovni oslonac svojoj obitelji trebao bi prvi pokazivati spremnost na molitvu, praštanje, poštenje i služenje drugima.
Ako otac želi da njegova djeca žive kršćanskim životom, nije dovoljno da im samo govori što trebaju raditi.
Treba im pokazati primjerom.
Ako želi da obitelj zajedno moli, može predložiti zajedničku molitvu.
Ako želi da djeca poštuju vjeru, treba i sam živjeti ono što govori.
Ako želi skladan brak, treba poštovati i ljubiti svoju suprugu.
Pravi duhovni autoritet ne temelji se na zapovijedanju, nego na vjerodostojnosti vlastitoga života.
Muškarac koji poziva obitelj na molitvu
Zamislimo oca koji nakon napornoga radnog dana dolazi kući.
Umjesto da cijelu večer provede pred televizorom ili na mobitelu, odvoji nekoliko trenutaka za svoju obitelj.
Razgovara sa suprugom i djecom.
Pita ih kako su proveli dan.
Sasluša njihove probleme.
A zatim predloži da zajedno izmole Očenaš, Zdravomariju ili jednu deseticu krunice.
Takav muškarac ne oduzima supruzi nikakva prava.
On pokazuje da je spreman sudjelovati u duhovnom životu vlastite obitelji.
Jednako tako, supruga može biti ona koja će predložiti molitvu, podsjetiti obitelj na odlazak na svetu misu ili potaknuti razgovor o vjeri.
U kršćanskom braku supružnici se međusobno nadopunjuju.
Zato bi duhovno vodstvo muškarca trebalo razumjeti kao njegovu spremnost na odgovornost, a ne kao isključivo pravo da određuje vjerski život svih članova obitelji.
Molitva je najljepša kada proizlazi iz slobodne ljubavi prema Bogu, a ne iz prisile.
Što Sveto pismo govori o muževima i ženama?
U raspravama o ulozi muškarca u obitelji često se spominje Poslanica svetoga Pavla Efežanima.
Pojedini dijelovi toga teksta govore o odnosu muža i žene na način koji današnjem čitatelju može zvučati neobično.
No nije ispravno izdvojiti samo jedan redak i zanemariti cjelinu.
U istoj poslanici apostol Pavao poziva supružnike na međusobno podlaganje iz poštovanja prema Kristu.
Muževe posebno poziva da ljube svoje žene po primjeru Kristove ljubavi prema Crkvi.
A Kristova ljubav nije bila sebična.
Isus nije došao među ljude kako bi im služio kao zemaljski vladar koji traži povlastice.
On je pokazao ljubav kroz služenje, poniznost i žrtvu.
Prema tome, kršćanski suprug koji želi slijediti Krista ne može istodobno ponižavati svoju ženu.
Ne može se pozivati na Bibliju kako bi opravdao nasilje, prijetnje, ponižavanje ili oduzimanje slobode.
Kristova ljubav prema Crkvi poziv je muškarcu na požrtvovnost, a ne na gospodarenje suprugom.
Što o dostojanstvu žene uči Katolička Crkva?
Sveti papa Ivan Pavao II. u apostolskom pismu Mulieris Dignitatem naglašava dostojanstvo žene i uzajamnost bračne ljubavi.
Posebno objašnjava da odnos muža i žene ne smije biti shvaćen kao jednostrana podređenost.
Papa Franjo u apostolskoj pobudnici Amoris Laetitia također odbacuje tumačenja prema kojima bi žena trebala biti muževa sluškinja ili robinja.
To je važno za razumijevanje molitvene nakane na trgovima.
Ako netko duhovni autoritet muškarca tumači kao pravo na potpunu vlast nad ženom, takvo tumačenje ne odgovara katoličkom učenju o dostojanstvu i uzajamnoj ljubavi supružnika.
Muškarac i žena imaju jednako ljudsko dostojanstvo.
Njihove obveze unutar obitelji trebaju se ostvarivati u međusobnom poštovanju i odgovornosti.
Zašto je molitvena nakana izazvala toliko polemika?
Jedan od mogućih razloga jest sam izraz „duhovni autoritet”.
Riječ autoritet kod različitih ljudi izaziva različite asocijacije.
Neki je povezuju s odgovornošću, znanjem, moralnim primjerom i vodstvom.
Drugi je povezuju s moći, nadzorom i podređivanjem.
Zbog toga ista molitvena nakana može biti različito shvaćena.
Dio javnosti u njoj vidi poziv muškarcima na obnovu njihove odgovornosti za vjerski život obitelji.
Drugi izražavaju zabrinutost da bi takav govor mogao učvršćivati tradicionalne odnose u kojima žene imaju manje prostora za samostalno odlučivanje.
Takvu zabrinutost nije potrebno unaprijed odbaciti niti izrugivati.
Međutim, nije opravdano ni svim moliteljima pripisivati namjeru da žene pretvore u poslušne sluškinje ako za takvu tvrdnju nema dokaza.
Najbolji način da se izbjegnu nesporazumi jest jasno objasniti značenje molitvenih nakana.
A ono što se govori treba potvrditi svakodnevnim ponašanjem.
Je li danas potrebno poticati očeve na duhovnu odgovornost?
U mnogim obiteljima majke i bake imaju posebno važnu ulogu u prenošenju vjere.
One često prve uče djecu moliti, vode ih u crkvu, pripremaju za sakramente i potiču na kršćanski život.
Njihov doprinos zaslužuje veliko poštovanje.
No duhovni život djece nije samo odgovornost majke.
Otac također ima važnu ulogu.
Djeci može mnogo značiti kada vide da njihov otac moli, odlazi na svetu misu, poštuje suprugu, pomaže ljudima u potrebi i priznaje vlastite pogreške.
Takav primjer može ostaviti dubok trag.
Zato poziv muškarcima da ozbiljnije pristupe vlastitoj vjeri ima duhovnoga smisla.
Ali to ne znači da se umanjuje uloga majke.
Naprotiv, najbolji primjer djeci pružaju roditelji koji surađuju i međusobno se poštuju.
Muškarac koji moli mora biti spreman i služiti
Bilo bi pogrešno kada bi muškarac svakodnevno molio krunicu, a zatim kod kuće ponižavao suprugu, zanemarivao djecu ili odbijao sudjelovati u obiteljskim obvezama.
Molitva nije opravdanje za neodgovorno ponašanje.
Vjera bi trebala mijenjati čovjekovo srce i njegove postupke.
Muškarac koji želi biti duhovni autoritet trebao bi biti spreman preuzeti svoj dio kućanskih poslova, brinuti se za djecu, saslušati suprugu i zajednički donositi važne odluke.
Trebao bi znati priznati pogrešku i zatražiti oprost.
Ne treba se sramiti pokazati osjećaje, suosjećanje i nježnost.
Kršćanska muževnost ne mjeri se sposobnošću zapovijedanja.
Ona se prepoznaje u odgovornosti, vjernosti, ljubavi i spremnosti na žrtvu za dobro bližnjih.
Imaju li žene pravo ne slagati se s moliteljima?
Naravno.
U demokratskom društvu građani imaju pravo javno izražavati svoja uvjerenja, uključujući vjerska uvjerenja.
Isto tako, drugi imaju pravo izraziti neslaganje ili kritizirati određene ideje.
To vrijedi i za molitelje i za njihove kritičare.
No neslaganje ne bi smjelo prerasti u vrijeđanje, omalovažavanje ili pripisivanje nedokazanih namjera.
Moguće je istodobno braniti pravo muškaraca na javnu molitvu i razumjeti zašto pojedine žene postavljaju pitanja o značenju duhovnoga autoriteta.
Kršćanski odgovor na kritiku treba biti argumentiran, dostojanstven i otvoren za razgovor.
Najvažnije pitanje – kako se molitelji ponašaju prema svojim suprugama?
Kada promatramo neku javnu vjersku inicijativu, nije dovoljno zaustaviti se samo na riječima.
Potrebno je promatrati i plodove.
Ako muškarac nakon molitve postane pažljiviji suprug, odgovorniji otac, strpljiviji čovjek i spremniji pomagati drugima, to su vrijedni plodovi duhovnoga života.
Ako pak postane ohol, počne omalovažavati žene ili vjeru koristiti kao sredstvo pritiska, tada je potrebno ozbiljno preispitati njegovo razumijevanje kršćanstva.
Isus nas poziva da život vjere prepoznajemo po njegovim plodovima.
Zato ni javna molitva sama po sebi nije dokaz nečije svetosti.
Ona treba biti početak ili nastavak osobnoga obraćenja.
Zaključak – muškarac kao duhovni oslonac, a ne gospodar
Molitvena nakana da muškarci postanu duhovni autoriteti u obitelji ne mora značiti zagovaranje podređenosti žena.
Prema objašnjenju organizatora molitve krunice na trgovima, riječ je o pozivu muškarcima da svjedoče vjeru i prenose je svojoj obitelji.
Takav cilj može se razumjeti u skladu s katoličkom duhovnošću ako se autoritet shvaća kao odgovornost, ljubav, poniznost i služenje.
Ali izrazi koji mogu izazvati nesporazume trebaju biti jasno objašnjeni.
Nitko nema pravo pozivati se na vjeru kako bi opravdavao ponižavanje ili podređivanje supruge.
Kršćanska obitelj nije mjesto u kojemu jedan supružnik gospodari drugim.
Ona je zajednica ljubavi, povjerenja i međusobne odgovornosti.
Otac koji predlaže zajedničku molitvu, poštuje svoju suprugu, brine se za djecu i vlastitim životom svjedoči Evanđelje može biti dragocjen duhovni oslonac svojoj obitelji.
Isto tako, majka je ravnopravna sudionica duhovnoga odgoja djece i zajedničkog bračnog života.
Pravi duhovni autoritet ne pita: „Tko će mene slušati?”, nego: „Kako mogu svoju obitelj približiti Bogu i biti joj bolji muž i otac?”
Upravo bi to trebala biti poruka svakoga muškarca koji klekne na trg i uzme krunicu u ruke.
Jer molitva koja započinje na gradskome trgu svoju istinsku vrijednost pokazuje tek kada se nastavi u svakodnevnom životu.
Muškarac ne treba biti gospodar svoje žene, nego njezin vjerni suprug, oslonac i suputnik na putu prema Bogu.
Molitva za muževe, žene i kršćanske obitelji
Gospodine Isuse Kriste,
blagoslovi naše obitelji.
Podari muževima mudrost, strpljenje, poniznost i odgovornost.
Nauči ih da svoje supruge ljube onako kako si Ti ljubio svoju Crkvu.
Neka svoju snagu ne pokazuju gospodarenjem, nego služenjem.
Blagoslovi supruge i majke.
Podari im mir, snagu i radost u njihovim svakodnevnim obvezama.
Pomozi svim supružnicima da se međusobno poštuju, razumiju i zajedno donose odluke.
Nauči roditelje da svojim primjerom prenose vjeru djeci.
Neka u našim domovima bude više zajedničke molitve, razgovora, praštanja i ljubavi.
Blagoslovi i sve muškarce koji javno mole krunicu.
Neka njihova molitva donosi plodove obraćenja, poniznosti i dobrote.
Pomozi nam da se međusobno ne osuđujemo, nego da uvijek tražimo istinu u duhu kršćanske ljubavi.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
PUT, ISTINA I ŽIVOT
Portal za promicanje kršćanskih vrijednosti
Urednički duhovno-društveni članak
Biblijski izvori: Ef 5,21–33; Post 1,27; Mt 20,25–28; Iv 13,1–17; Gal 5,22–23.
Crkveni izvori: Sveti Ivan Pavao II., Mulieris Dignitatem (1988.); papa Franjo, Amoris Laetitia (2016.), osobito broj 156.
Izvor za sadržaj molitvene nakane: Muževni budite, „Provjereno: Koje su molitvene nakane javnih molitelja krunice?”
Urednička napomena: Članak objašnjava javno navedenu nakanu organizatora i njezino moguće razumijevanje u katoličkom nauku. Ne pretpostavlja da svi sudionici ili svi kritičari imaju ista osobna uvjerenja.
