Inženjer po struci, pjesnik po pozivu, Ivan Bradvica je u stvaralačkom smislu
eksplodirao tek u zrelim godinama, objavljujući cijeli niz knjiga: Smisao
života (2005.), Pjesma graditelja (2007.), Misterij realnosti (2009.), Iskre
uskrsnuća (2011.), Pjesma nade (2013.), Tragovi izvanzemaljaca (2015.), Sažete
misli (2016.), Draga riječ (2018.), Ono nešto (2020.), Samoposluga bez
blagajne (2024.), Osmislice uspješnice (2025.), Sunce (2026.),
Smislionica (2026.) i druge.
Dakle, Bradvica je već jednom prije knjige o kojoj je ovdje riječ objavio
svojevrsni izbor svojih osmislica, u knjizi Osmislice uspješnice (2025.). U toj
knjizi s predgovorom Zlatka Tomića autor je, kako sâm kaže, okupio: “Od preko
deset tisuća objavljenih osmislica, evo uspješnica, petsto pet umnih bombona s
crtom trajnosti.” Nemirni stvaralački duh mu nije dao mira pa nam, evo, već
nakon godinu dana novog, znatno proširenog izbora s oko 1.600 osmislica, dakle
više nego trostruko u prvom izboru.
Prvo riječ-dvije o samom pojmu osmislice. Riječ je Bradvičina novotvorenica,
koja po značenju otprilike odgovara najkraćoj književnoj formi koju obično
nazivamo aforizmom. Međutim, Bradvičini aforizmi imaju određenu
specifičnost i prepoznatljivost, tako da ih je uistinu i primjereno nazivati
posebnim nazivom, za što se autor i pobrinuo. U formalnom pogledu
specifičnost je Bradvičinih osmislica da uvijek imaju naslov, te da vrve
neologizmima. U podlozi takvih jezičnih tvorbi uvijek je određeni poetski naboj
ili gnomičnost, najčešće oboje. Sklonost neologizmima i jezičnim igrama
također je važno obilježje Bradvičina aforističkog izričaja. Od stilskih figura
najčešće rabi aliteraciju (primjerice, Demona ima u svim odorama) i figuru
etymologicu (primjerice, Oduši dušu boljom dušom), a nerijetko i običnom
rimom (primjerice, Što je veća banda, to je veća propaganda). Krećući od
poetskih početaka prema zgušnjavanju i gnomizaciji izraza, Bradvica je napustio
poetsku razlivenost, ali je poetska iskra nastavila tinjati, a gdjegdje se i
rasplamsati, u njegovim specifičnim aforizmima.
Uz sklonost poetskom, gnomičnosti i igri riječima, u Bradvičinim osmislicama
prisutna je i sklonost moralizmu, uostalom u tom je žanru to gotovo neizbježno.
Takve su, primjerice, sljedeće osmislice: Za me biti Hrvat je prije svega biti
dobar čovjek; Nema bolje budućnosti bez poštivanja dobrog iz prošlosti;
Propast življenja je glorifikacija materijalnog; Posložio sam sebi prioritete: na
prvom mjestu je ljubav za životom, na drugom sljedba Isusa, na trećem briga za
zdravlje, na četvrtom rad na budućnosti, na petom sve ostalo, i druge. Gdjekad
aforist pribjegava svojevrsnoj filozofičnosti (primjerice, Naslijeđe genetsko,
povijesno, socijalno, stečeno je svakome unikatno različito, i apsurd je svaki
zakon jer ga je nemoguće iznjedriti jednakim za sve; Bitak nije konstanta koja se
uči, on je život koji se dopunjuje i ne nauči; Bitno je uočavanje zakonitosti u
činjenicama, sporedno je ono što ne utječe na zakonitost, važno je poštivanje
jedinstva i bitnog i sporednog, i druge), a nisu mu strani ni izleti u političko
(primjerice, Sloboda državnosti se cijeni spoznajom povijesti tragedija i nesreća
bez nje; Hrvatski nazadak stvaraju javne i pritajene komunjare; Proudbaška
svita je hrvatska elita, i druge).
Bradvica je već dokazani osmisličar, i ovaj novi izbor iz njegova dojmljivog
aforističkog djela to samo potvrđuje. Međutim, uz generalnu pohvalu i srdačnu
dobrodošlicu novoj knjizi u aktualnoj hrvatskoj književnoj praksi dosta
zapostavljenog aforističkog žanra, držim da je potrebno izreći i jednu zamjerku.
Naime, izbor je uistinu opsežan te se u tolikom broju osmislica omakne i poneka
koja možda ne zadovoljava stroge vrijednosne kriterije. Aforizam je iznimno
teška forma, i niti najvećim aforistima nije polazilo za rukom da napišu tisuće
uspješnih aforizama. No, poznajući Bradvicu kao neumorna i stvaralaštvu
predana autora, on će svoje osmislice i dalje nastaviti prosijavati te im pridavati i
nove koje osmisli u međuvremenu, tako da nam je očekivati i nove izbore i
potpuno nove knjige.
Pisac predgovora prethodnom izboru Bradvičinih osmislica Zlatko Tomić
usporedio je Bradvicu sa “zemaljskim hodačem na žici”, ja ga pak više
doživljavam kao čovjeka koji je našao zlatnu žilu i sad je, kopajući vrijedno,
slijedi i iznosi na svjetlo dana grumenje zlata nejednake veličine, sjaja i
kakvoće, ali nesumnjive vrijednosti, makar po uloženom trudu i stvaralačkoj
strasti, ako i ne svaki put po umjetničkom dometu. Knjigu izabranih osmislica
Ivana Bradvice toplo preporučujem čitateljima, kako zbog njezine zanimljivosti
i vrijednosti, tako i zbog činjenice da su aforizmi uvijek zahvalno štivo, ne
gnjave nas duljinom i pretencioznošću često bez pokrića, a daju nam zauzvrat
puno. Neka od deset pročitanih aforizama jedan bude pogođen, doživjeli smo,
pročitavši ga, malo prosvjetljenje. Osim toga, knjigu aforizama uvijek možemo
odložiti pa je nastaviti čitati nekom drugom prilikom, od početka, sa sredine ili s
kraja.
Dr. sc. Damir Pešorda
