Dobra djela nisu povlastica bogatih. I čovjek koji nema novca može biti veliko bogatstvo za drugoga. Jedna lijepa riječ, pružena ruka, iskrena molitva, oprost ili posjet osamljenoj osobi mogu vrijediti više od najvećeg materijalnog dara.
Vjera bez dobrih djela ostaje samo na riječima
Živimo u vremenu kada se ljudska vrijednost često mjeri novcem, društvenim položajem, uspjehom i materijalnim bogatstvom. Međutim, Isus Krist pokazuje nam potpuno drukčiji put.
Pred Bogom nije najveći onaj koji posjeduje najviše, nego onaj koji zna ljubiti, praštati, pomagati i suosjećati s drugima.
U Poslanici svetoga Jakova stoji:
„Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi.” (Jak 2,17)
Ove riječi svakoga kršćanina pozivaju na razmišljanje. Možemo redovito odlaziti na svetu misu, moliti krunicu, čitati Sveto pismo i govoriti o Bogu, ali naša se vjera mora očitovati i u odnosu prema bližnjima.
Vjera nas otvara Božjoj milosti, a dobra djela postaju njezin vidljivi plod. Ljubav prema Bogu ne može se odvojiti od ljubavi prema čovjeku.
Četrnaest djela milosrđa – put kojim nas Isus poziva
Katolička Crkva stoljećima poučava vjernike o sedam tjelesnih i sedam duhovnih djela milosrđa. Ona su konkretan način ostvarivanja evanđeoske ljubavi u svakodnevnom životu.
Katekizam Katoličke Crkve u broju 2447 objašnjava da djelima milosrđa pomažemo bližnjima u njihovim tjelesnim i duhovnim potrebama.
Sedam tjelesnih djela milosrđa
-
Gladna nahraniti. Podijeliti hranu s onima koji je nemaju, pomoći siromašnoj obitelji ili darovati namirnice pučkoj kuhinji.
-
Žedna napojiti. Ponuditi vodu žednome i pomoći ljudima kojima nedostaju osnovni životni uvjeti.
-
Siromaha odjenuti. Darovati očuvanu odjeću, obuću ili pokrivače onima kojima su potrebni.
-
Putnika primiti. Pokazati gostoljubivost prema putnicima, izbjeglicama, prognanicima i ljudima bez sigurnoga doma.
-
Bolesna i utamničenika pohoditi. Posjetiti bolesne, ohrabriti osobe u bolnicama te pokazati ljudsko dostojanstvo i onima koji se nalaze u zatvoru.
-
Zarobljenike i prognanike pomagati. Zauzeti se za osobe kojima je oduzeta sloboda ili koje su morale napustiti svoj dom.
-
Mrtva pokopati. Iskazati poštovanje pokojnicima i pružiti pomoć i utjehu njihovim obiteljima.
Ova djela nisu samo povijesni dio kršćanske tradicije. Ona su poziv svakome od nas da prepoznamo ljudsku patnju i ne okrenemo glavu.
Sedam duhovnih djela milosrđa
-
Dvoumna savjetovati. Pomoći čovjeku koji se nalazi pred teškom životnom odlukom.
-
Neuka poučiti. Strpljivo prenijeti znanje onome kojemu je potrebno.
-
Grješnika pokarati. S ljubavlju i poniznošću upozoriti na pogrešku, bez vrijeđanja i ponižavanja.
-
Žalosna i nevoljna utješiti. Biti uz čovjeka koji pati, tuguje ili je izgubio nadu.
-
Uvredu oprostiti. Osloboditi srce od osvete, ne opravdavajući pritom nepravdu.
-
Nepravdu strpljivo podnositi. Ne uzvraćati zlom na zlo, ali i zauzimati se za istinu i pravednost.
-
Za žive i mrtve Boga moliti. Moliti za obitelj, prijatelje, bolesnike, pokojne, ali i za one koji su nas povrijedili.
Ovaj tradicionalni popis donosi i Zagrebačka nadbiskupija u svojem prikazu duhovnih i tjelesnih djela milosrđa.
Kako činiti dobra djela kada nemamo novca?
Možda netko čitajući ove retke pomisli: „I sam jedva preživljavam. Nemam novca da bih drugima pomagao.”
Ali upravo tu dolazimo do jedne od najljepših istina kršćanske ljubavi: dobro srce ne mora imati pun novčanik.
Čovjek bez novca može posjetiti staricu koja živi sama. Može pomoći susjedu ponijeti namirnice. Može saslušati osobu koja prolazi kroz tešku životnu krizu.
Može nazvati nekoga koga su svi zaboravili, pomoći starijoj osobi oko kuće, pokloniti knjigu koju više ne čita ili odjeću koju više ne nosi.
Može se zauzeti za čovjeka kojemu je učinjena nepravda.
Može oprostiti.
Može moliti.
A možda je upravo njegova molitva ono što je nekome u tom trenutku najpotrebnije.
Ne smijemo zaboraviti ni udovice, samohrane roditelje, osobe s invaliditetom, nezaposlene, beskućnike i ljude koji žive u siromaštvu, ali svoju nevolju skrivaju od drugih.
Ponekad najveću pomoć trebaju upravo oni koji je nikada ne traže.
Dobro djelo je i zaštititi nerođeni život
Za katolike je ljudski život svet i dostojan zaštite od začeća do prirodne smrti.
Zato pomaganje trudnicama koje se nalaze u teškim životnim okolnostima predstavlja posebno važan oblik kršćanske ljubavi.
Nije dovoljno samo govoriti o zaštiti nerođenoga života. Potrebno je pomoći majci kojoj nedostaju novac, stan, hrana, odjeća ili podrška obitelji.
Trudnica koja se boji budućnosti treba ohrabrenje, razumijevanje i konkretnu pomoć, a ne osudu i ponižavanje.
Prava ljubav prema životu pokazuje se brigom i za dijete i za njegovu majku.
Jednako tako, dužni smo brinuti se za stare, teško bolesne, nemoćne i umiruće osobe, kako nitko ne bi ostao napušten u trenucima najveće životne ranjivosti.
Pomoć ovisnicima – ne odbacujmo čovjeka koji je pao
Među osobama kojima je potrebna posebna pomoć nalaze se i ljudi koji se bore s alkoholizmom, drogom, kockanjem i drugim ovisnostima.
Iza mnogih ovisnosti kriju se teške životne priče, obiteljski problemi, emocionalne rane i dugotrajna patnja.
Takvim ljudima ne treba poručivati da su bezvrijedni ili izgubljeni.
Treba im pomoći pronaći put liječenja, oporavka i povratka dostojanstvenom životu.
Ponekad je najvažnije dobro djelo pomoći osobi da potraži stručnu pomoć, pružiti podršku njezinoj obitelji i ne izgubiti vjeru u mogućnost promjene.
Kršćanska ljubav ne znači opravdavati loše postupke, nego ne odustajati od ljudskog dostojanstva onoga tko je pogriješio.
Misionari – ljudi koji ljubav prema Bogu pretvaraju u djela
Posebno mjesto među onima koji čine dobra djela zauzimaju katolički misionari i misionarke.
U različitim dijelovima svijeta svećenici, redovnice, redovnici i vjernici laici pomažu siromašnima, poučavaju djecu, skrbe za bolesne i donose nadu ljudima koji žive u vrlo teškim okolnostima.
Njihovo poslanje uključuje naviještanje Evanđelja, ali i konkretno svjedočenje kršćanske ljubavi.
Misionari nerijetko djeluju u područjima siromaštva, prirodnih katastrofa, epidemija i sukoba.
Ne možemo svi otputovati u daleke zemlje i pomagati na terenu, ali možemo podržavati misije molitvom, volontiranjem i materijalnim darovima prema svojim mogućnostima.
I najmanji prilog dan iskrena srca može postati dio velikoga djela ljubavi.
Posjet bolesniku može vrijediti više od skupoga poklona
Bolest ne donosi samo fizičku bol.
Često sa sobom donosi strah, samoću, neizvjesnost i osjećaj napuštenosti.
Koliko je samo ljudi u bolnicama, domovima za starije i vlastitim kućama koji danima čekaju da ih netko nazove ili posjeti!
Ne moramo biti liječnici da bismo im pomogli.
Dovoljno je sjesti uz bolesnika, saslušati ga, pružiti mu riječ ohrabrenja ili pomoći oko svakodnevnih obveza.
Za vjernika je posebno dragocjena i molitva za bolesne.
No pritom nikada ne smijemo zaboraviti da duhovna podrška i medicinsko liječenje nisu suprotstavljeni, nego mogu zajedno služiti dobrobiti bolesnoga čovjeka.
Dobrota se pokazuje i prema životinjama i prirodi
Bog je čovjeku povjerio odgovornost za stvoreni svijet.
Zato kršćanska briga ne završava samo na međuljudskim odnosima.
Nahraniti napuštenu životinju, pomoći ozlijeđenom psu ili mački, ne zlostavljati životinje, čuvati šume, rijeke i prirodu također su načini odgovornoga odnosa prema Božjem stvorenju.
Sveti Franjo Asiški ostao je snažan primjer jednostavnosti, poniznosti i poštovanja prema stvorenom svijetu.
Papa Franjo 2016. godine posebno je istaknuo brigu za zajednički dom kao proširenje tradicionalnog razumijevanja djela milosrđa.
Čovjek koji istinski ljubi Boga ne može biti ravnodušan prema nepotrebnoj patnji njegovih stvorenja.
Nemojmo činiti dobra djela radi pohvale
U vremenu društvenih mreža gotovo sve postaje javno.
Ljudi objavljuju fotografije, videozapise i priče o tome kako su nekome pomogli.
Ponekad takve objave mogu potaknuti i druge na dobročinstvo, što je svakako vrijedno.
Međutim, postoji velika razlika između pomaganja radi poticanja drugih na dobro i pomaganja radi vlastite slave.
Isus u Matejevu evanđelju upozorava na opasnost činjenja dobrih djela samo zato da bi nas ljudi vidjeli i hvalili.
Zato se trebamo zapitati: činimo li dobro jer doista ljubimo bližnjega ili zato što očekujemo priznanje?
Osoba kojoj pomažemo ne smije postati sredstvo naše samopromocije.
Njezino dostojanstvo, privatnost i osjećaji uvijek moraju biti važniji od javne pohvale.
Najljepša dobra djela često su upravo ona za koja nitko osim Boga i čovjeka kojemu smo pomogli nikada neće saznati.
Bog vidi i ono što ljudi ne primjećuju
Postoje ljudi koji cijeli život čine dobro, a za njih nikada nećemo čuti.
To su majke i očevi koji se odriču vlastitih potreba radi djece.
To su osobe koje godinama njeguju bolesne članove obitelji.
To su volonteri koji svoje slobodno vrijeme daruju potrebitima.
To su svećenici, redovnice, redovnici i misionari koji služe drugima daleko od očiju javnosti.
To su i siromašni ljudi koji od onoga malo što imaju ipak nešto podijele s još siromašnijima.
Možda ih ljudi neće nagraditi, možda im nitko neće zahvaliti i možda njihova imena nikada neće biti objavljena.
Ali pred Bogom njihova ljubav nije nepoznata.
Isus nas neće pitati koliko smo bili bogati
U Evanđelju po Mateju, u prikazu posljednjega suda, Isus govori o gladnima, žednima, strancima, bolesnima i zatvorenicima.
Svoje poistovjećivanje s najmanjima sažima riječima:
„Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25,40)
Te nam riječi pokazuju ozbiljnost kršćanskoga poziva na ljubav.
Kada pomognemo siromahu, kada utješimo žalosnoga, kada nahranimo gladnoga ili posjetimo bolesnika, na poseban način odgovaramo na Kristov poziv.
Ne možemo kupiti Božju ljubav niti vlastitim zaslugama zamijeniti njegovu milost. Ali pozvani smo na primljenu milost odgovoriti djelotvornom ljubavlju.
Zaključak – učinimo danas barem jedno dobro djelo
Ne čekajmo da postanemo bogati kako bismo počeli pomagati.
Ne čekajmo savršenu priliku.
Ne čekajmo da nas netko zamoli.
Možda upravo danas postoji čovjek kojemu možemo uljepšati dan.
Možda netko čeka naš telefonski poziv, oprost ili jednostavno pitanje: „Kako si? Treba li ti pomoć?”
Možda u našoj blizini živi starija osoba koja nema s kim razgovarati.
Možda se neka obitelj nalazi u teškoj financijskoj situaciji.
Možda jedan čovjek gubi nadu i potrebna mu je samo jedna iskrena riječ ohrabrenja.
Ne možemo pomoći svakome čovjeku na svijetu, ali gotovo svatko od nas može pomoći barem jednome čovjeku.
A ako svatko od nas učini samo jedno dobro djelo dnevno, zamislimo koliko bi naš svijet mogao postati ljepši, humaniji i bliži Kristovu nauku.
Molitva za dobro srce
Gospodine Isuse Kriste, podari mi srce koje zna ljubiti, oči koje prepoznaju tuđu patnju i ruke koje su spremne pomoći.
Nauči me činiti dobro bez očekivanja nagrade, praštati onima koji su me povrijedili i biti blizu ljudima koji su sami, bolesni, siromašni i zaboravljeni.
Blagoslovi sve dobrotvore, volontere, misionare, liječnike, njegovatelje i ljude koji svoj život daruju za dobro drugih.
Daj da nikada ne prođem ravnodušno pokraj čovjeka kojemu je potrebna moja pomoć.
Neka moje riječi donose utjehu, moja djela ljubav, a moj život svjedoči Tvoju dobrotu.
Amen.
Poruka čitateljima portala PUT, ISTINA I ŽIVOT
Dragi čitatelji, pozivamo vas da već danas učinite barem jedno dobro djelo. Pomozite nekome, darujte nešto potrebno, posjetite osamljenu osobu ili izmolite molitvu za one koji trpe.
I ne zaboravite: možda ne možete promijeniti cijeli svijet, ali svojim dobrim djelom možete promijeniti nečiji život.
Jer dobra djela nisu pitanje bogatstva, nego bogatstva srca.
Izvori za crkveno učenje: Katekizam Katoličke Crkve, br. 2447; Evanđelje po Mateju 25,31–46; Jakovljeva poslanica 2,14–17; Zagrebačka nadbiskupija – Duhovna i tjelesna djela milosrđa.
Uredništvo portala PUT, ISTINA I ŽIVOT
