U hrvatskim gradovima svakodnevno susrećemo radnike iz Nepala, Filipina, Indije, Bosne i Hercegovine, Srbije i brojnih drugih država. Dostavljaju nam hranu, grade naše kuće, rade u trgovinama, hotelima, restoranima i tvornicama. No koliko često zastanemo i zapitamo se tko su ti ljudi, što su ostavili iza sebe i kako se prema njima odnosimo? Kršćanska nas vjera poziva da u svakom čovjeku, neovisno o njegovoj narodnosti, boji kože ili vjeri, prepoznamo ljudsko dostojanstvo i svojega bližnjega.

Hrvatska se mijenja, a s njom i naše društvo

Posljednjih godina Hrvatska je postala zemlja u koju dolazi sve više radnika iz različitih dijelova svijeta.

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, tijekom 2025. godine izdana je 170.751 dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja.

Među državama iz kojih je izdano najviše dozvola nalaze se Bosna i Hercegovina, Nepal, Srbija, Filipini, Indija i Sjeverna Makedonija.

Strani radnici danas rade u građevinarstvu, turizmu, ugostiteljstvu, prometu, trgovini i brojnim drugim djelatnostima.

Mnogi su napustili svoje obitelji, djecu i roditelje kako bi zaradili novac i osigurali bolju budućnost.

Neki dolaze iz zemalja u kojima su plaće znatno niže nego u Hrvatskoj, dok drugi traže sigurnije životne okolnosti ili priliku za profesionalni napredak.

No njihov dolazak otvara i važna društvena pitanja.

Kako osigurati pravedne uvjete rada? Kako zaštititi domaće i strane radnike? Kako spriječiti izrabljivanje, diskriminaciju i neprijateljstvo?

A za nas kršćane postoji još jedno, posebno važno pitanje:

Kako bi se Isus Krist odnosio prema tim ljudima?

Isus Krist nije dijelio ljude prema narodnosti

Kada čitamo Evanđelje, primjećujemo da Isus nije ograničavao svoju ljubav samo na pripadnike vlastitoga naroda.

Razgovarao je sa Samarijankom, pomagao bolesnima, susretao strance i pokazivao milosrđe prema ljudima koje je tadašnje društvo odbacivalo.

Posebno je poznata prispodoba o milosrdnom Samarijancu iz Evanđelja po Luki (10,25–37).

U toj priči čovjeka kojega su razbojnici pretukli i ostavili pokraj puta nisu spasili oni od kojih se očekivala pomoć.

Pomogao mu je Samarijanac, pripadnik zajednice prema kojoj su postojale snažne vjerske i društvene predrasude.

Isus time pokazuje da se istinska ljubav prema bližnjemu ne zaustavlja na granicama narodnosti, kulture ili društvene pripadnosti.

Bližnji nije samo onaj koji govori našim jezikom, pripada našem narodu ili dijeli našu vjeru.

Bližnji je i čovjek kojemu je potrebna naša pomoć.

Možemo li biti dobri katolici, a prezirati strance?

Zamislimo čovjeka koji svake nedjelje odlazi na svetu misu, redovito moli krunicu, ispovijeda se i prima svetu pričest.

Istodobno na ulici vrijeđa stranoga radnika zbog njegove boje kože ili podrijetla.

Može li se takvo ponašanje uskladiti s Kristovim učenjem?

Ne može.

Katolička vjera nije samo sudjelovanje u vjerskim obredima.

Ona zahtijeva da ono što ispovijedamo riječima potvrđujemo vlastitim djelima.

Apostol Ivan u svojoj Prvoj poslanici upozorava da čovjek ne može istinski ljubiti Boga, kojega ne vidi, ako mrzi brata kojega vidi (usp. 1 Iv 4,20).

Te bi riječi trebale potaknuti svakoga od nas na ozbiljan ispit savjesti.

Ako stranoga radnika ponižavamo, ismijavamo njegov govor, vrijeđamo njegovu vjeru ili ga smatramo manje vrijednim, tada se udaljavamo od Kristove zapovijedi ljubavi.

To ne znači da moramo podržavati svaku odluku vezanu uz useljavanje.

Znači da se i u raspravama o migracijskoj politici moramo odnositi prema ljudima dostojanstveno.

Što Katolička Crkva naučava o strancima?

Katekizam Katoličke Crkve u broju 2241 govori o odnosu država prema strancima i o odgovornostima onih koji se doseljavaju.

Crkva ističe da su razvijenije države, koliko je to moguće, dužne prihvaćati strance koji traže sigurnost i sredstva za život.

Istodobno priznaje pravo javnih vlasti da, radi općega dobra, uređuju uvjete useljavanja.

Doseljenici imaju obvezu poštovati zakone, kulturnu baštinu i pravni poredak zemlje koja ih prima.

Dakle, katolički nauk ne zahtijeva neograničeno useljavanje niti zanemarivanje državnih granica.

Ali zahtijeva da svaka odluka poštuje temeljno dostojanstvo ljudske osobe.

Kršćanin smije raspravljati o gospodarskim i društvenim posljedicama dolaska stranih radnika.

Smije se zalagati za bolju zaštitu domaćih radnika, poštovanje zakona i odgovornu migracijsku politiku.

Međutim, ne smije opravdavati nasilje, rasnu mržnju, izrabljivanje ili ponižavanje ljudi zbog njihova podrijetla.

Mnogi strani radnici također su kršćani

Ponekad se u hrvatskoj javnosti stvara dojam da svi strani radnici dolaze iz nekršćanskih vjerskih sredina.

To nije točno.

Među radnicima s Filipina ima mnogo katolika. Filipini su zemlja u kojoj katolička vjera ima dugu i snažnu tradiciju.

Kršćana ima i među radnicima iz Indije, Nepala, Afrike te drugih dijelova svijeta.

Neki od njih žele sudjelovati na svetoj misi, ispovjediti se, pričestiti i pronaći župnu zajednicu kojoj mogu pripadati.

Zamislimo filipinskog katolika koji dolazi u Hrvatsku i prvi put ulazi u našu crkvu.

Ne poznaje hrvatski jezik, nema prijatelja i daleko je od svoje obitelji.

Hoćemo li ga pozdraviti i pomoći mu?

Ili ćemo se prema njemu ponašati kao prema nepoželjnom strancu?

Ako zajedno ispovijedamo Isusa Krista, pripadamo istoj Crkvi bez obzira na to dolazimo li iz Zagreba, Manile ili nekoga indijskog grada.

A što je s radnicima drugih vjera?

Kršćanska ljubav nije rezervirana samo za katolike i druge kršćane.

Među stranim radnicima u Hrvatskoj nalaze se hindusi, muslimani, budisti, pripadnici drugih vjerskih zajednica i ljudi koji ne pripadaju nijednoj religiji.

Prema svakome od njih dužni smo pokazati poštovanje.

To ne znači da se katolik mora odreći vlastite vjere ili prihvatiti tuđa religijska uvjerenja.

Naprotiv, možemo biti čvrsti u svojoj katoličkoj vjeri i istodobno poštovati vjersku slobodu drugih.

Kršćanin može svjedočiti Krista svojim riječima i djelima, ali bez prisile, ponižavanja ili iskorištavanja tuđe ranjivosti.

Čovjeka ne trebamo pitati kojoj vjeri pripada prije nego što mu pružimo pomoć.

Gladnoga treba nahraniti zato što je gladan.

Bolesnome treba pomoći zato što je bolestan.

A radniku treba isplatiti pošteno zarađenu plaću zato što je to pitanje pravde.

Poštena plaća – pitanje kršćanske savjesti

Jedan od najozbiljnijih problema povezanih s radom stranaca jest mogućnost radnog izrabljivanja.

U izvještajima pučke pravobraniteljice navode se pritužbe stranih radnika zbog neisplaćenih plaća, neplaćenih prekovremenih sati, rada bez odgovarajućih ugovora i drugih povreda radnih prava.

Takve pojave zaslužuju ozbiljnu pozornost nadležnih institucija.

Ali one predstavljaju i pitanje kršćanske savjesti.

Poslodavac koji svake nedjelje odlazi na svetu misu, a tijekom tjedna namjerno zakida radniku plaću, ne postupa u skladu s kršćanskim naukom.

To vrijedi jednako za hrvatskog i stranog radnika.

Katekizam Katoličke Crkve u broju 2434 naglašava važnost pravedne plaće koja čovjeku omogućuje dostojanstven život.

Nije dovoljno nekome osigurati posao ako ga pritom iskorištavamo.

Nije pošteno koristiti činjenicu da strani radnik ne poznaje hrvatski jezik, zakone ili svoja prava kako bismo mu nametnuli nepravedne uvjete.

Radnik nije potrošna roba. On je čovjek sa svojom obitelji, dostojanstvom i pravima.

A što je s hrvatskim radnicima?

Briga za strane radnike ne znači da trebamo zaboraviti domaće radnike.

U Hrvatskoj postoje ljudi koji rade za niske plaće, teško podmiruju životne troškove ili osjećaju da njihov rad nije dovoljno cijenjen.

Njihovi problemi također zaslužuju pozornost.

Kršćanska socijalna pravda ne smije suprotstavljati domaćega i stranoga radnika.

Ako poslodavac zapošljava strance kako bi smanjio troškove rada, zaobišao radna prava ili dodatno oslabio položaj radnika, problem nije u narodnosti zaposlenika.

Problem je u nepravednoj poslovnoj praksi.

Zato se trebamo zalagati za poštene plaće, sigurne uvjete rada i jednaku primjenu zakona.

Ne smijemo dopustiti da se radnici međusobno sukobljavaju zbog podrijetla, dok se stvarni problemi radnih uvjeta zanemaruju.

Trebaju li strani radnici poštovati Hrvatsku?

Da.

Poštovanje mora biti obostrano.

Od osoba koje dolaze živjeti i raditi u Hrvatskoj opravdano je očekivati poštovanje hrvatskih zakona, kulturne baštine i drugih ljudi.

Poznavanje hrvatskoga jezika važan je korak prema lakšoj komunikaciji, sigurnosti na radu i uključivanju u društvo.

Zato je korisno stranim radnicima omogućiti pristupačne programe učenja hrvatskoga jezika.

Istodobno, nitko ne bi smio biti vrijeđan samo zato što još nije naučio govoriti hrvatski.

Naučiti novi jezik nije jednostavno, osobito čovjeku koji radi zahtjevan posao i živi daleko od svoje obitelji.

Poštovanje hrvatskoga identiteta i poštovanje stranaca ne moraju biti u sukobu.

Mogu postojati zajedno.

Zamislimo sebe u njihovoj situaciji

Mnogi Hrvati tijekom povijesti odlazili su raditi u Njemačku, Austriju, Švicarsku, Irsku, Australiju i druge države.

I danas brojne hrvatske obitelji imaju članove koji žive i rade u inozemstvu.

Zamislimo da naš sin ili kći rade u stranoj zemlji.

Kako bismo željeli da se drugi prema njima odnose?

Bismo li željeli da ih vrijeđaju zbog hrvatskoga podrijetla?

Da im se rugaju jer ne govore savršeno strani jezik?

Da im poslodavac ne isplaćuje plaću?

Da ih netko napadne na ulici samo zato što su stranci?

Naravno da ne bismo.

A upravo nas Evanđelje poziva da prema drugima postupamo onako kako bismo željeli da oni postupaju prema nama.

Zato bi iskustvo hrvatskoga iseljeništva trebalo biti dodatni poticaj za razumijevanje ljudi koji danas dolaze raditi u našu domovinu.

Što mogu učiniti naše župe i vjernici?

Župne zajednice mogu imati važnu ulogu u prihvaćanju stranih radnika.

Nije uvijek potrebna velika organizacija ni znatna financijska sredstva.

Ponekad je dovoljno ponuditi informacije o svetoj misi na jeziku koji osoba razumije, pomoći nekome da pronađe odgovarajuću crkvenu zajednicu ili ga uputiti na ustanovu koja pruža potrebnu pomoć.

Župe također mogu poticati susrete domaćih i stranih vjernika, zajedničku molitvu i upoznavanje različitih kulturnih tradicija.

Posebno je važno da se ljudi koji su izloženi izrabljivanju ili diskriminaciji mogu obratiti nekome tko će ih saslušati i uputiti na nadležne službe.

Crkva ne može sama riješiti sve probleme povezane s radnim migracijama.

Ali može biti mjesto gdje čovjek neće biti procjenjivan prema putovnici, boji kože ili društvenom položaju.

Jesmo li zaboravili Isusove riječi o strancu?

U Evanđelju po Mateju, u 25. poglavlju, Isus govori o posljednjem sudu.

Među djelima milosrđa posebno ističe prihvaćanje stranca.

To je snažna poruka kršćanima svakoga vremena.

Isus nas ne poziva da zanemarimo zakone ili odgovornost države.

Poziva nas da u čovjeku koji traži pomoć prepoznamo ljudsko biće dostojno poštovanja.

Možda ne možemo riješiti sve probleme stranih radnika.

Možda se ne slažemo s načinom na koji je uređena politika zapošljavanja stranaca.

Ali uvijek možemo odlučiti hoćemo li nekoga pozdraviti, hoćemo li se suprotstaviti ponižavanju i hoćemo li postupiti pravedno.

Upravo takve svakodnevne odluke pokazuju koliko je naša vjera živa.

Zaključak – ne pitajmo prvo odakle je čovjek, nego treba li našu pomoć

Hrvatska ima pravo čuvati vlastiti jezik, kulturu, zakone i nacionalni identitet.

Ima pravo odgovorno uređivati useljavanje i štititi interese svojih građana.

Ali ništa od toga ne opravdava mržnju prema ljudima koji dolaze pošteno raditi i stvarati bolju budućnost za svoje obitelji.

Kršćanin je pozvan biti pravedan prema svakome čovjeku.

Prema Hrvatu i strancu.

Prema katoliku, muslimanu, hindusu i čovjeku koji ne vjeruje.

Prema bogatome i siromašnome.

Jer ljudsko dostojanstvo nije privilegij koji dobivamo rođenjem u određenoj državi.

Ono pripada svakome čovjeku.

Možemo svakodnevno moliti, odlaziti na svetu misu i govoriti o svojoj ljubavi prema Isusu Kristu. Ali ako istodobno mrzimo i ponižavamo čovjeka koji dolazi iz druge zemlje, trebamo se zapitati jesmo li doista razumjeli Evanđelje.

Na kraju nije najvažnije kojim je jezikom naš bližnji govorio.

Važno je jesmo li ga prepoznali kao čovjeka.

I jesmo li prema njemu postupili onako kako nas je učio Isus Krist.

Molitva za strane i domaće radnike

Gospodine Isuse Kriste,

Ti si tijekom svojega zemaljskog života susretao ljude različitih naroda i pokazivao ljubav prema svima.

Molimo Te za sve strane radnike koji žive i rade u Hrvatskoj.

Blagoslovi njihove obitelji, djecu i roditelje od kojih su često udaljeni tisućama kilometara.

Zaštiti ih od nasilja, ponižavanja, iskorištavanja i nepravde.

Podari im snagu u svakodnevnom radu, zdravlje i sigurnost.

Blagoslovi i hrvatske radnike koji teško žive od svojih plaća i bore se za dostojanstvene radne uvjete.

Daj svim poslodavcima pravednost i odgovornost prema ljudima čijim radom ostvaruju uspjeh.

Nauči nas poštovati svakoga čovjeka, bez obzira na njegovo podrijetlo, jezik, boju kože ili vjeru.

Sačuvaj našu domovinu od mržnje, rasizma, nasilja i međusobnih podjela.

Neka Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuju zakoni, rad i ljudsko dostojanstvo.

Pomozi nam da svoju kršćansku vjeru ne pokazujemo samo riječima nego i djelima ljubavi.

Amen.

Urednički članak

Biblijski izvori: Lk 10,25–37; Mt 25,31–46; Mt 7,12; 1 Iv 4,20; Lev 19,33–34.

Crkveni izvori: Katekizam Katoličke Crkve, brojevi 1934–1935, 2241 i 2434; socijalni nauk Katoličke Crkve.

Statistički i društveni izvori: Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske; Pučka pravobraniteljica – radna prava stranih radnika, 2025.