Bog nas ne napušta ni onda kada nam se čini da se sve oko nas ruši. Upravo u najtežim trenucima života pozvani smo otkriti snagu vjere, pouzdanja i predanja njegovoj ljubavi.
Bog je prisutan i kada ne razumijemo životne kušnje
U Poslanici Rimljanima (8,28) sveti Pavao podsjeća nas da Bog može sve okrenuti na dobro onima koji ga ljube.
Te riječi ne znače da će naš život biti oslobođen patnje, bolesti, gubitaka, nepravde ili razočaranja. One nas pozivaju da vjerujemo kako Bog može djelovati i onda kada ne vidimo izlaz iz svojih teškoća.
Koliko smo puta u životu postavili pitanje: „Bože, zašto se ovo događa upravo meni?”
Čovjek koji izgubi posao, suoči se s teškom bolešću, ostane bez voljene osobe ili doživi nepravdu često se osjeća napuštenim.
No kršćanska vjera uči nas da Božja prisutnost nije ograničena na trenutke sreće i uspjeha. Bog je s nama i u suzama, neizvjesnosti i ljudskoj nemoći.
Vjera nije samo izgovorena riječ
Lako je govoriti o vjeri kada je život miran, kada imamo zdravlje, sigurnost i obiteljsko zajedništvo.
Ali što se događa kada dođu nevolje?
Tada postaje vidljivo koliko smo spremni pouzdati se u Boga.
Istinska vjera ne znači odsutnost straha ili sumnje. Ona znači nastaviti tražiti Boga čak i kada nas životna bol pritišće i kada ne razumijemo što nam donosi sutra.
Nije sramota priznati da smo slabi. Nije grijeh plakati zbog vlastite patnje. Čak je i Isus u Getsemanskom vrtu proživljavao duboku tjeskobu.
Naša vjernost Kristu ne mjeri se samo riječima i molitvama, nego i spremnošću da, unatoč vlastitim slabostima, nastavimo živjeti Evanđelje.
Bog nije sredstvo za ispunjavanje naših želja
Ponekad se događa da se čovjek obraća Bogu samo kada nešto treba.
Molimo za zdravlje, zaposlenje, novac, obiteljski mir ili rješenje problema.
Takve su molitve opravdane i potrebne. Isus nas je sam učio da svoje potrebe donosimo pred nebeskoga Oca.
Ipak, naš odnos s Bogom ne smije se svesti samo na očekivanje da će nam ispuniti svaku želju.
Bog nije netko komu se obraćamo isključivo radi osobne koristi.
On je naš Stvoritelj i Otac, koji nas poziva na zajedništvo, ljubav, obraćenje i svetost.
Zato je važno naučiti zahvaljivati i kada nam je teško te moliti ne samo da Bog ispuni naše planove nego da nam pomogne prepoznati njegovu volju.
Može li patnja postati put duhovnoga rasta?
Kršćanstvo ne uči da trebamo tražiti patnju niti da je svaka nesreća izravna Božja kazna ili posebna odluka.
Bog ne opravdava zlo koje ljudi čine jedni drugima.
Međutim, i usred patnje čovjek može otkriti novu dubinu ljubavi, suosjećanja i povjerenja u Boga.
Nekada nas životne kušnje nauče razumjeti druge ljude.
Čovjek koji je bio bolestan lakše razumije bolesnika. Onaj tko je doživio siromaštvo može bolje razumjeti potrebite. Osoba koja je prošla razočaranje može postati oslonac drugome.
Nevolje same po sebi nisu dobro, ali Božja milost može iz njih izvesti dobro.
U tome je jedna od velikih poruka kršćanske nade.
Isus Krist – primjer vjernosti i ljubavi
Isusov zemaljski život bio je ispunjen ljubavlju, služenjem, ali i odbacivanjem, nepravdom i patnjom.
Na križu je pokazao da istinska ljubav ne prestaje onda kada postane teško.
Njegovo uskrsnuće objavljuje da grijeh, zlo i smrt nemaju posljednju riječ.
Zato kršćanin ne gleda na vlastite životne kušnje samo kroz ono što je izgubio nego i kroz nadu u vječni život.
Krist nas poziva da nosimo svoj križ, ali ne da ostanemo sami pod njegovim teretom.
Upravo kroz molitvu, sakramente, zajedništvo Crkve i djela ljubavi pronalazimo snagu za svakodnevni život.
Vjernost Bogu pokazuje se i u odnosu prema bližnjima
Ne možemo govoriti da ljubimo Boga, a istodobno biti ravnodušni prema patnji drugih ljudi.
Vjernost Kristu podrazumijeva spremnost da pomognemo onima kojima je pomoć potrebna.
To može biti posjet osamljenom čovjeku, pomoć siromašnoj obitelji, razgovor s osobom koja prolazi teško životno razdoblje ili oproštenje nekome tko nas je povrijedio.
Naša vjera postaje vidljiva upravo kroz takva djela.
Ne moramo činiti velika i izvanredna djela da bismo služili Bogu.
Ponekad je dovoljno pružiti ruku čovjeku kojemu se čini da su mu sva vrata zatvorena.
Kada Bog šuti, nada ostaje
Jedno od najtežih iskustava u duhovnom životu jest osjećaj da Bog ne odgovara na naše molitve.
Molimo danima, mjesecima, možda i godinama, a životne okolnosti ostaju iste.
Ipak, izostanak odgovora kakav očekujemo ne znači da nas Bog ne čuje.
Vjera nas poziva na strpljivost, ali i na odgovorno djelovanje.
Ako smo bolesni, trebamo tražiti liječničku pomoć. Ako smo izloženi nepravdi, imamo pravo tražiti zaštitu. Ako se nalazimo u teškoj životnoj situaciji, ne trebamo se bojati zatražiti pomoć drugih ljudi.
Pouzdanje u Božju providnost ne isključuje našu odgovornost.
Naprotiv, vjera nam može dati hrabrost da učinimo ono što je ispravno.
Zaključak – ostati vjeran i kada je teško
Naša vjera ne smije ovisiti samo o tome koliko smo zadovoljni svojim životom.
Bog zaslužuje našu ljubav i onda kada su naši dani ispunjeni radošću i onda kada prolazimo dolinom suza.
Vjernost Bogu nije savršenost bez padova. Ona je spremnost da mu se uvijek ponovno vraćamo.
Zato se danas zapitajmo:
Vjerujem li Bogu samo kada je sve dobro?
Tražim li njegovu blizinu i onda kada ne razumijem vlastitu patnju?
Jesam li spreman svoju vjeru pokazati djelima ljubavi prema bližnjima?
Neka nam životne kušnje ne oduzmu nadu, nego nas potaknu da još snažnije tražimo Krista, koji je izvor istinske utjehe i spasenja.
Molitva za vjernost u životnim kušnjama
Gospodine Isuse Kriste,
kada me pritisnu životne brige, daj mi snage da ne izgubim vjeru.
Kada ne razumijem Tvoje putove, podari mi strpljivost i pouzdanje.
Kada me ljudi razočaraju, sačuvaj moje srce od mržnje.
Kada osjetim strah, podsjeti me da nisam sam.
Pomozi mi prihvatiti ono što ne mogu promijeniti, imati hrabrosti mijenjati ono što mogu i mudrosti prepoznati razliku.
Nauči me biti vjeran Tebi ne samo riječima nego i djelima.
Neka moja patnja nikada ne zatvori moje srce za potrebe drugih ljudi.
Vodi me putem istine, ljubavi i vječnoga života.
Amen.
Portal za promicanje kršćanskih vrijednosti
Urednički članak – izvorno razmatranje nadahnuto biblijskim tekstom Rim 8,28.
Napomena o nadahnuću: Tema vjernosti Kristu u životnim okolnostima obrađena je i u razmatranju Oswalda Chambersa „Test of Faithfulness”, objavljenom u zbirci My Utmost for His Highest. Ovaj članak samostalno je napisan te nije prijevod niti reprodukcija Chambersova teksta.
