Heinkel He 100 postavio svjetski brzinski rekord (1939.)
Dana 30. ožujka 1939. njemački pilot Hans Dieterle postavio je apsolutni svjetski brzinski rekord za zrakoplove. Uspio je doseći brzinu od 746,606 km/h u lovcu Heinkel He-100. To je bio velik uspjeh za kompaniju Heinkel, koja se u to doba natjecala s Messerschmidtom u tehnologiji izrade aviona. Rekord je postavljen kod grada Oranienburga sjeverno od Berlina.
Zrakoplov Heinkel He-100 bio je još u fazi razvoja. Za pogon tog modela korišten je Daimler-Benzov motor tipa DB 601M sa snagom od oko 1175 KS. Riječ je o V12 motoru s tekućim hlađenjem, radijalnim kompresorom i izravnim ubrizgavanjem goriva. Međutim, za postizanje rekorda upotrijebljena je posebna verzija tog motora, koja je mogla doseći 2700 KS, no zbog toga je imala vijek trajanja od samo 30 minuta.
Unatoč postignutom rekordu, Heinkel He-100 nikada nije ušao u serijsku proizvodnju. Razlog za to ostaje do danas prilično misteriozan. Službeno je objašnjenje bilo da se Heinkel mora koncentrirati na bombardere, a Messerschmidt na lovačke zrakoplove. No, o pravom razlogu je teško izvesti zaključke.
Francuzi dobili protektorat nad Marokom (1912.)
Marokanski sultan Abdulhafid potpisao je 30. ožujka 1912. Feški sporazum, kojim je dao Francuzima protektorat nad Marokom. Sultan je pritom ujedno i abdicirao, a novim je sultanom zatim postao njegov mlađi brat Jusuf. Abdulhafid spomenuti je sporazum potpisao u trenutku kad je na njega već čekao brod u Rabatu za prijevoz u Francusku. U toj je zemlji 25 godina kasnije i preminuo, i to u mjestu Enghien-les-Bains pokraj Pariza.
Sultanovim potpisivanjem Feškog sporazuma (nazvanog po marokanskom gradu Fesu), okončana je tzv.Druga marokanska kriza. Radilo se o međunarodnoj krizi vezanoj uz raspodjelu kolonija. Naime, Njemačko Carstvo bilo je razmjerno zakinuto u pogledu kolonija pa je pokušalo steći utjecaj u Maroku, jednom od rijetkih dijelova Afrike koji još nisu bile razgrabile kolonijalne sile.
Nijemci su 1911. poslali u Maroko topovnjaču SMS Panther, što je bilo svojevrsno zveckanje oružjem (taj je incident nazvan i Pantherovim tj. panterinim skokom). Ipak, Francuzi, koji su bili kolonijalni posjednici većeg dijela zapadne Afrike, ubrzo su preuzeli vlast u Maroku, koja im je sultanovim potpisivanjem Feškog sporazuma i formalno potvrđena. Doduše, Nijemcima je pritom za utjehu prepušten dio Konga, nazvan Novim Kamerunom (njem. Neukamerun), no radilo se o području od prilično malog značenja. Francuzi su zatim zadržali protektorat nad većim dijelom Maroka sve do 1956. godine.
Francisco Goya – genijalni španjolski umjetnik (1746.)
Dana 30. ožujka 1746. rođen je Francisco Goya, znameniti španjolski slikar. Rodio se u gradiću Fuendetodosu na području Aragona u sjevernoj Španjolskoj, oko 35 kilometara južno od Zaragoze. Po očevoj je liniji Goya bio baskijskog podrijetla, a puno mu je ime glasilo Francisco José de Goya y Lucientes (pritom je drugo prezime de Lucientes dobio po majci). Goyina rodna kuća može se u spomenutom Fuendetodosu vidjeti i danas, a razmjerno je skromna premda je njegova obitelj po majčinoj strani pretendirala na plemićki status.
U Madridu jedan od Goyinih najvažnijih učitelja bio je Anton Raphael Mengs, njemački slikar rodom iz Češke. Do kraja 18. stoljeća postao je Goya već dvorskim slikarom u Španjolskoj u vrijeme vladavine Karla III. Naslikao je na tom položaju velik broj kraljevskih i aristokratskih portreta te je imao znatna primanja. Usto je slikao sakralne kompozicije, prizore iz svakodnevnog života i tapiserije s prizorima godišnjih doba, događanja s ulice itd.
Godine 1793. oglušio je od posljedica neke bolesti pa je postao povučen. Tada se počeo mijenjati i stil njegovog slikarstva, u smjeru mračnih i zastrašujućih tema poput vještica, ludosti, umobolnica, korupcije, fantastičnih bića i sl. Preživio je Napoleonske ratove i francusku okupaciju Španjolske, a preminuo je 1828. u Bordeauxu. Danas ga se smatra revolucionarnim i osebujnim umjetnikom koji nije imao izravne nasljednike, ali njegov stil anticipirao je vodeće europske stilove u drugoj polovici 19. stoljeća poput romantizma, realizma i impresionizma.
Erhard Milch – nacistički feldmaršal zrakoplovstva (1892.)
Dana 30. ožujka 1892. rođen je utjecajni nacistički feldmaršal Erhard Milch. Bio je značajan po svojoj ulozi u formiranju Njemačkog ratnog zrakoplovstva (njem. Luftwaffe). Milch je bio jedan od samo 6 ljudi koji su u Hitlerovoj Njemačkoj imali čin zrakoplovnog feldmaršala (ostala petorica bili su Hermann Göring, Robert Ritter von Greim, Albert Kesselring, Wolfram von Richthofen i Hugo Sperrle).
Erhard Milch rođen je u gradu Wilhelmshavenu, koji je poznat kao najveća njemačka ratna luka. Unatoč tom primorskom podrijetlu, Milch se tijekom života orijentirao na zrakoplovstvo. Već u Prvom svjetskom ratu, premda nije bio pilot, postao je časnik u Njemačkim carskim zračnim snagama, a nakon rata prebacio se na civilno zrakoplovstvo. Bio je direktor u više zračnih kompanija, a 1926. postao je prvi direktor njemačkog avioprijevoznika Deutsche Luft Hansa. Ta je kompanija bila prethodnica današnje poznate Lufthanse.
Nakon Hitlerovog dolaska na vlast Milch je postavljen na funkciju državnog tajnika u Ministarstvu zrakoplovstva (njem. Reichsluftfahrtministerium). Bio je izravno podređen Hermannu Göringu, koji je bio ministar zrakoplovstva. Godine 1940. promaknut je u čin feldmaršala Luftwaffea (Göring je dobio još viši čin naziva Reichsmarschall).
Ono što je intrigantno kod feldmaršala Milcha jest podatak da je navodno bio židovskog podrijetla. Naime, njegov otac Anton Milch bio je, prema nekim navodima, po nacističkoj klasifikaciji Židov. Time bi Milch po poznatim Nürnberškim zakonima bio tzv. Mischling (riječ koja označava svojevrsnog mješanca). Ipak, Hermann Göring isposlovao je za Milcha potvrdu da je ovaj Arijevac.
Milch nije tako loše prošao na suđenju ranim zločincima nakon rata. Pušten je iz zatvora nakon 9 godina, a ostatak života proveo je na slobodi u Njemačkoj. Umro je u Düsseldorfu u 80. godini.
Izvor: Povijest.hr
