MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Do kraja ih je ljubio.

Veliki tjedan

Četvrtak, 09. 4. 2020.

VELIKI ČETVRTAK

Svagdan

ČITANJA: Izl 12,1-8.11-14; Ps 116,12-13.15.16b-18; 1Kor 11,23-26; Iv 13,1-15

 

NAPOMENA:
▪ Priliči da se manje vjerničke i redovničke zajednice, bilo kleričke bilo nekleričke, pridruže slavljima vazmenoga trodnevlja u župnoj crkvi ili ondje gdje se okuplja veći broj vjernika. 

 

Prvo čitanje: Izl 12, 1-8.11-14

 

Naredbe o pashalnoj večeri.

 

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici pribavi jedno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja. 

Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od koljena do koljena.«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 116, 12-13.15-18

Pripjev:

Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove

 

Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.

Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.

 

Drugo čitanje: 1Kor 11, 23-26

 Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete.

 Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

 

Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Iv 13, 1-15

 

Do kraja ih je ljubio.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«

Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Danas je Veliki četvrtak. Danas se sjećamo detalja iz Isusovog života kada je sa svojom Crkvom sklopio novi Savez i kao znak tog Saveza uspostavio novi obred kojeg crkva ima u sakramentu Euharistije. Sama riječ “Savez” znači da se stvara određeni ugovor o zajedničkom djelovanju. Neki bibličari taj termin prevode kao Zavjet, što bi značilo, obećanje pod prisegom da ću ga ispuniti. U današnjem modernom vremenu mi sklapamo Ugovore gdje potvrđujemo i definiramo određene zajedničke namjere. Taj Ugovor bi ustvari bio neki Savez sa drugom strankom o nekoj prodaji ili kupnji, uvjetima najma nekog prostora, izvođenju određenih radova ili sl. Da bi takav Ugovor bio još čvršći, tj da bi pokazali najozbiljniju namjeru za to što smo s njime definirali, znamo ga čak ovjeriti i kod Javnog bilježnika i tek tada on postaje punovažeći dokument.

Kada razmišljamo o Savezu, gledano iz biblijske perspektive, Oni uvijek sadržavaju određene karakteristike po čemu to možemo prepoznati kao Savez. 

Nekada je ljudska riječ bila vrijedna. Na nju si se mogao osloniti. Kada govorimo o Božjoj riječi, tada je to apsolutno sigurno. Kada je Bog stvarao Savez s čovjekom tada bi pored riječi označio taj Savez još nečim kako bi davao ljudima dodatnu sigurnost. Tako možemo uočiti da je gotovo svaki Savez bio zapečaćen krvlju. Krv kojom se zapečaćuje Savez treba biti dokaz da je on trajan. Ono što je karakteristično za sve njih je da svi upućuju na Isusa Krista-Sina Božjeg i plan spasenja koji su Bog Otac i Njegov Sin izgradili od vječnih vremena kako navodi Biblija.

Prilikom izlaska iz Egipta, Bog je s Izraelcima uspostavio novi Savez u obliku praznika Pashe. Kako bi spasili svoju djecu prvorođence, Izraelci su morali zaklati janje ili jare od godine dana, i krvlju premazati dovratnike i nadvratnik. Svi oni koji su to uradili, bili su spašeni od pomora. 

Ovi je izvanredna slika koja nas asocira na Isusa Krista i ono što je On uradio. Isus Krist je morao umrijeti da bi nas spasio kao što je moralo umrijeti i ono janje ili jare da bi spasilo Izraelske prvorođence. Imena vlasnika kuća koja su bila ispisana na dovratniku, bila su prekrivena krvlju janjeta. Isto tako naše spasenje ovisi o tome dali naše ime prekriva bezgrešna Krv Janjeta, tj. Isusa Krista. Ukoliko dozvolimo da Kristova krv pokrije naše ime, „anđeo zatornik“ neće vidjeti naše ime, već bezgrešnu Kristovu krv, i mi ćemo biti spašeni. Upravo u ovoj slici krasno je opisana ta zamjena koju Krist nudi da to On bude umjesto nas. 

Sve je to imalo određenu simboliku. Svaka ta radnja ukazivala im je na neko duhovno stanje s kojim su dokazivali da vjeruju Bogu. Janjetovom krvlju trebali su premazati dovratnike i nadvratnike, ali isto tako to janje su trebali jesti, i hraniti se s njim. Janje je predstavljalo Isusa Krista kao našu zamjenu, Krista koji je umro da bi mi mogli živjeti, i to ne samo vječno živjeti, već živjeti sada ovaj zemaljski život. Njegova krv u stanju nas je očistiti od svakog grijeha.  Sveti Ivan Apostol poručuje u svojoj poruci kršćanima. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. (1. Ivanova 1,7.) 

Također i jedenje njegovog tijela dio je procesa s kojim nas želi pripremiti za Kraljevstvo nebesko. Drevni Izrael uspostavljanjem praznika Pashe kao simboliku jeo je janje ili jare pečeno na vatri. Bio je to simbol jedenja Kristovog tijela. Nakon nekoliko desetaka stoljeća od tog događaja Isus uspostavlja euharistiju na kojoj također govori da se u jedenju kruha ili u hostiji jede Njegovo tijelo, kao i u pijenju vina ustvari pije Njegova krv. Kao što će taj beskvasni kruh i vino u našem tijelu nakon jedenja postati dio našeg tijela, i Krist bi također trebao biti sastavni dio našeg tijela.  

S Kristom se trebamo hraniti i kroz Njegovu riječ. Isus je rekao: Reče im Isus: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. Ivan 6,35. Ivan napominje da je Krist i riječ: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ivan 1,1. Nakon toga nastavlja: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan 1,14. Isus Krist se doslovno može u nama utjeloviti kroz Svoju Riječ. 

Još jedan značajan fenomen dogodio se na prvoj Pashi u Izraelu. Taj dan je trebalo biti dan novog početka. Tog dana zvanično na planeti je nastao jedan narod s kojim je Bog imao poseban zadatak. Bilo je u svijetu i drugih naroda koji su imali spoznaju o živom i pravom Bogu. Međutim izraelski narod je tu spoznaju trebao prenijeti čitavom svijetu, i na kraju upravo iz tog naroda doći će Krist koji će otkupiti svojom smrču i uskrsnućem cijelo čovječanstvo od grijeha. Taj dan bio je početak nove godine. 

Upravo taj događaj asocira me na današnje vrijeme i našu odluku za Krista. Onog trenutka kada Krista prihvatimo kao svog Spasitelja, kada Njegova smrt postane zamjena za našu smrt, mi doslovno doživljavamo nanonovo rođenje. Od tog trenutka nama počinje novi život. Od tog trenutka mi postajemo dio Božjeg naroda za kojeg Bog ima poseban zadatak. Apostol Ivan pisao je: Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. 1. Ivanova 3,2.Novorođenjem postajemo djeca Božja. 

Biblija govori da je Krist svojom smrću i uskrsnućem stvorio novi Savez. Ipak meni se čini da je Savez koji je bio ranije sklopljen prije svog utjelovljenja smrti i uskrsnuća, suštinski je samo nastavljen u novim uvjetima. Milost s kojom su se spašavali starozavjetni grešnici je ispunjena u Kristovoj žrtvi. Sveti Pavao je pisao: Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha. Hebrejima 10,4. Kristovom smrću i uskrsnućem plaćena je cijena za grijehe starozavjetnih grešnika koji su vjerovali u milost oproštenja i u krvi jaganjaca, jaraca ili bikova vidjeli sliku Isusa Krista kao savršenu žrtvu.

Zahvaljujući onome što je Krist učinio, mi danas osobno možemo učiniti Savez s Njime. Ipak taj Savez mijenja svoju formu iako ima slične ili simbolične elemente starozavjetnog Zavjeta. Danas, zahvaljujući Kristu, možemo s njime učiniti Savez krštenjem. 

Pitanje krštenja je uistinu vrijedno pozornosti i u okviru Božje objave ono ima svoj odgovor. Isus nam je u tome najbolji primjer. 

Krštenje je sakrament koji pokazuje jedan vanjski znak naše opredijeljenosti za Krista. Kod krštenja, mi pred ovozemaljskim svjedocima i pred cijelim svemirom, javno iskazujemo da smo se dragovoljno opredijelili za kraljevstvo nebesko i Isusa Krista kao Kralja. Isus je kasnije, za vrijeme svoje službe,  rekao: “Jer što koristi čovjeku  ako dobije sav svijet, a  izgubi samoga sebe i propadne? Jer tko se stidi mene i mojih riječi, toga će se stidjeti i  Sin čovječji, kad dođe u slavi svojoj, Očevoj i svetih anđela.” (Luka 9,25.26) Upravo je krštenje znak da se nismo postidjeli Isusa Krista. 

S druge pak strane taj zavjet koji smo sačinili s Kristom u sakramentu krštenja, njega se sjećamo pri svakoj euharistiji. Krist je ustanovio taj obred da nas redovito podsjeća na ono što je On učinio za nas. S druge strane, taj sakrament nas podsjeća da pobjedu nad grijehom možemo postići jedino ako je Krist u nama prisutan svojim Duhom. Euharistija ili kako ju Biblija naziva Večera Gospodnja ukazuje nam na Krista koji je obećao doći po nas. Također Krist je obećao da će svojim Duhom živjeti u nama. On to čini kroz svoju Riječ.

Nakon Pedesetnice kada su učenici primili Duha Svetog, govorili su sa takvom silom da su se ljudi čudili. Oni su bili prepoznatljivi samo po jednoj stvari: Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom,  Djela apostolska 4,13. Ono što je za nas bitno je da ljudi u nama prepoznaju Kristov karakter. To će se moći postići ukoliko svakodnevno gledamo na Krista proučavajući Njegov život koji su opisali evanđelisti, ili Božje djelovanje u životima svetaca i drugih pobožnih ljudi. Euharistija to nam iskustvo dodatno pojačava. Ljudi će u nama prepoznati Krista. 

Jedan Američki vojnik šetao je jednim porušenim njemačkim gradom na kraju drugog svjetskog rata. Primijetio je jednog dječaka koji je u poderanoj odjeći i obući također hodao gradom tražeći nešto hrane jer je bio glada. Vojnik vidjevši ovog dječaka sažalio se i iz svoje torbe izvadio komad kruha i čokoladu koju je imao. Dječak je halapljivo pojeo taj komad kruha a onda iznenada upitao vojnika: „Gospodine, jeste li vi možda Isus?“ Da bi ljudi u nama prepoznali Krista, Euharistija to snažno podupire. U kombinaciji s Božjom riječju, molitvom i djelima ljubavi pokazujemo kome pripadamo. 

Sveti Pavao je objasnio značenje i važnost tog sakramenta. Pisao je to u svojoj poslanici Korinćanima koji su očito taj obred zloupotrebljavali. Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, Tako i čašu po večeri govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen. Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. 1.Korinćanima 1123-29.

Možda ponekad ovaj sakrament smatramo olako. Jednom prilikom sam posjetio jednu katoličku crkvu, i sjedio sam pozadi gledajući što se događa. Kada je došlo za to vrijeme, svećenik je pozvao vjernike da prime pričest u hostiji koju je dijelio. Ono što mi se svidjelo je bilo da se za vrijeme pričesti pjevala prigodna pjesma. Međutim, moju pozornost je privikla jedna žena koja je tu slučajno pored crkve šetala svog psa. Čuvši iz vana prigodnu pjesmu, znala je da se dijeli pričest. Brzo je zavezala svog psa za obližnju klupu, ušla je u crkvu, stala je u red, uzela pričest i ne sačekavši da misa završi izašla je van, odvezala svog psa i nastavila šetnju. Pitao sam se tada jeli ona svjesna što je učinila. Jeli svjesna da jede sud jer ne razlikuje tijelo Kristovo. Ona se zadovoljila samo nekom pobožnom formom koja ne rezultira nikakvu silu. 

Na jednom drugom mjestu vidio sam neke ljude koji učestvuju u Euharistiji. Svatko je sjedio na suprotnoj strani crkvene dvorane. Saznao sam kasnije da oni godinama ne komuniciraju. Pitao sam se, mogu li oni primiti Krista a ne ljubiti svog brata. Znaju li oni da na taj način jedu za sebe sud jer ne razlikuju tijelo Kristovo. Pa Krist je umro za sve ljude i u Njegovom kraljevstvu neće biti posvađanih koji ne razgovaraju jedni s drugima. 

Svaka euharistija nas treba podsjećati na naš Savez koji smo učinili prigodom krštenja da smo se opredijelili pred cijelim svemirom za našeg Spasitelja. Taj Savez je već zapečaćen Krvlju i to s krvlju našeg Gospodina Isusa Krista. Euharistijom se prisjećamo tog Saveza. Ono što je za mene najvažnije je da je spasenje Njegov dar meni, kojim ničim nisam zaslužio. Mi se ne možemo spasiti svojim djelima ma kako da su ona dobra. Ukoliko u nama ne živi Kristov Duh, ta djela su odraz naše sebičnosti. Slobodno bi smio reći da se ne možemo spasiti ni držanjem svih sakramenata. Spasenje je Božji dar koji dobivamo milošću kroz vjeru. Sakramenti ili neka dobra djela tada samo mogu biti dokaz da smo spašeni, jer smo tu milost koju nam Krist daje prihvatili sa zahvalnošću. U takvim okolnostima ljudi će u nama prepoznati Kristov karakter.

U prvoj Euharistiji koju je Isus ustanovio tog prvog Velikog četvrtka u Gornjoj sobi za mene imaju još jednu dodatnu poruku. Isus je kod podjele kaleža naglasio: I uze čašu, zahvali i reče: “Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe. Luka 22,17.18.

Ovom prigodom Isus je pokazao radost zbog tog zajedničkog događaja, ali s druge strane i Njegovu čežnju da svojim učenicima, sa svima koji će biti spašeni zaslugama Njegove presvete krvi, blaguje u Kraljevstvu nebeskom nakon svog drugog dolaska. Mi bi već željeli da završi ovaj grešni i zao život i da Krist dođe te svemu zlu i grijehu učini kraj. Međutim, ono što mene hrabri je da Isus to želi više od mene. Njegovo navodno odlaganje svog ponovnog dolaska je samo Njegova neograničena ljubav koju ima prema svim ljudima, jer bi želio da ih sve spasi. Produžetkom vremena On daje dodatnu milost svakomu onome tko ga još nije prihvatio cijelim srcem. On nas još uvijek strpljivo čeka. Isus poručuje: Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. Otkr. 3,20.Još uvijek imamo mogućnost svoje srce otvoriti Isusu. Učinimo to dok nam je ta milost Kristova na raspolaganju. 

 

Neka vas dobri Bog blagoslovi

 

Zvonko Presečan

 

PODIJELI