Natjecanje kočija bez konja (1894.)

Prvo automobilsko natjecanje u povijesti održano je 22. srpnja 1894. godine. Vozilo se od Pariza do Rouena, glavnog grada pokrajine Normandije. Staza je bila dugačka 127 kilometara. Događaj je službeno imao naziv Natjecanje kočija bez konja, jer su u to vrijeme još tako nazivali automobile. Organizator je bio Pierre Giffard, urednik utjecajnih novina Le Petit Journal. Prijavila su se čak 102 natjecatelja, uplativši 10 franaka ulazne naknade. Tadašnji automobili imali su različite vrste pogona.

Osim benzinskog, bilo ih je na parni pogon, pa i na električni. Danas se električni pogon automobila smatra novošću, a malo je poznato da su električni motori ušli u upotrebu kod automobila još u 19. stoljeću, znatno prije nego benzinski. Samo 21 vozilo kvalificiralo se za utrku. Krenuli su sa starta u 8 sati ujutro, s pariške lokacije Porte Maillot. Prvi je na cilj u Rouenu došao francuski markiz de Dion, bogati vlasnik tvornice za izradu automobila De Dion-Bouton, u to vrijeme najveće na svijetu. Trebalo mu je 6 sati i 48 minuta do cilja i vozio je prosječno oko 19 kilometara na sat. Međutim, on nije proglašen pobjednikom jer je njegovo vozilo imalo parni pogon.

Organizatori su takav pogon smatrali nedostojnim pobjede, jer je parni stroj zahtijevao ložača koji je ubacivao ugljen za vrijeme vožnje. Vozilo markiza de Diona zapravo je bilo sličnije traktoru nego automobilu. Pobjednikom je zato proglašeno drugo vozilo koje je došlo na cilj i to samo 3 minute kasnije. Bio je to Peugeot Type 7 u vlasništvu Georgesa Lemaîtrea. Taj je automobil imao motor s dva cilindra, postavljena u obliku slova V i zapremnine 1.282 kubična centimetra. Razvijao je 3,7 konjskih snaga i imao maksimalnu brzinu od oko 20 km/h. Drugo mjesto također je zauzeo jedan Peugeot, čime je ta tvrtka zabilježila prvi veliki uspjeh u povijesti automobilskih natjecanja.

Mehmed II. Osvajač poražen kod Beograda (1456.)

Dana 22. srpnja 1456. završena je znamenita Bitka kod Beograda (Opsada Beograda) u kojoj su sv. Ivan Kapistranski i János Hunyadi pobijedili snage osmanskog sultana Mehmeda II. Osvajača.

Mehmed II. Osvajač dobio je nadimak nakon što je 1453. osvojio Carigrad, a zatim je uputio svoje snage na prostor jugoistočne Europe. Osvojio je velik teritorij te krenuo osvojiti Ugarsku. Na putu mu se našao utvrđeni grad Beograd koji je branio János Hunyadi, vojvoda Transilvanije i veteran mnogih bitaka protiv Osmanlija. Beograd je tada bio jedna od najjačih utvrda u Europi. Osmanlije su pred grad stigli 4. srpnja i opkolili ga. Hunyadi tad nije bio u gradu, tako da je grad branilo svega 5000 do 7000 vojnika, a osmanska je vojska brojila između 60.000 i 70.000.

Hunyadi je okupio konjicu i brzo krenuo kako bi pomogao braniteljima. Braniteljima je upomoć krenuo i propovjednik i inkvizitor sv. Ivan Kapistranski. Iako mu je tad već bilo 70 godina, okupio je vojsku od više desetaka tisuća fanatičnih ali slabo opremljenih seljaka-križara. Ukupno je Beograđanima upomoć priteklo 40.000 do 50.000 ljudi. Hunyadi je uz sebe imao i riječnu flotilu pomoću koje je otjerao osmanske brodove i omogućio opskrbu grada hranom i drugim materijalima.

Osmanlije su snažim topovskim bombardiranjem na nekoliko mjesta probili zidine te krenuli u opći napad, predvođeni janjičarima. Međutim, branitelji su počeli bacati drvo premazano smolom i druge zapaljive materijale sa zidina. Tako je u gradu buknuo požar te odvojio janjičare od ostatka osmanske vojske. Janjičari koji su bili probili zidine su opkoljeni i pobijeni do posljednjeg čovjeka, a ostatak vojske natjeran je u bijeg.

Seljaci-križari su se usprkos naredbama da ostanu u gradu dali u potjeru te je izvan gradskih zidina zametnuta bitka. Osmanlije su poraženi te je sam Mehmed ranjen strijelom. Povukli su se u Carigrad. Mehmed je navodno bio toliko bijesan da je mačem ranio neke od svojih zapovjednika i kasnije ih dao pogubiti. Pobjeda je obilježena crkvenom zvonjavom diljem Europe. Štoviše, prema nekim navodima podnevnu zvonjavu uveo je papa upravo kako bi proslavio ovaj događaj.

Kršćani, međutim, nisu mogli iskoristiti pobjedu. U Beogradu je izbila kuga koja je pokosila i Hunyadija i sv. Ivana Kapistranskog. Tako su na kraju obje strane pretrpjele strahovite gubitke. Beograd je odolio svim Mehmedovim napadima te je zauzet tek u doba njegovog praunuka Sulejmana Veličanstvenog 1521. godine (čak 65 godina nakon spomenute bitke).

Piše: Boris Blažina

 

PODIJELI