Napoleonova Bitka kod brda Tabor u Svetoj Zemlji (1799.)
Bitka kod brda Tabor, između francuskih i osmanskih snaga u Svetoj Zemlji, dogodila se 16. travnja 1799. godine. Snage Osmanskog Carstva, koje je u to vrijeme vladalo većim dijelom Bliskog istoka, uključujući Svetu Zemlju, sukobile su se s francuskim jedinicama koje je onamo doveo Napoleon Bonaparte u sklopu svoje ekspedicije u Egipat. Napomenimo da je Bonaparte u to vrijeme bio još uvijek samo general u službi revolucionarne Francuske, a da je na vlast kao prvi konzul došao tek krajem te godine.
Francuske jedinice pod zapovjedništvom Napoleonu podređenog generala Jeana Baptistea Klébera sukobile su se s Osmanlijama nakon što su obišle brdo Tabor s istočne strane. Unatoč višestrukoj brojčanoj premoći osmanskih trupa Francuzi su pobijedili, jer je u pravom trenutku generalu Kléberu pomoglo Napoleonovo pojačanje. Važnu ulogu odigrala je i nadmoćna francuska obrambena taktika. Osmanske su snage krenule u bijeg, a Francuzi su ih putem dotukli, tako da je poginulo oko 3000 muslimanskih vojnika, a zarobljeno ih je 500. Francuzi su imali samo dva poginula i 60 ranjenih.
Amerikanci oslobodili nacistički logor za elitu (1945.)
Dana 16. travnja 1945. američke su trupe zauzele nacistički logor u Njemačkoj namijenjen visokopozicioniranim osoba. Logor se službeno zvao Oflag IV-C, pri čemu je Oflag kratica za Offizierslager (hrv. časnički logor). Taj je logor bio smješten u dvorcu Colditz u Saskoj, otprilike između Dresdena i Leipziga. Dvorac se uzdiže na strmoj stijeni iznad rijeke, na mjestu koje je utvrđeno bilo još u ranom srednjem vijeku.
Zanimljivo je da su Nijemci u taj logor zatvarali važne zarobljenike, primjerice rođake stranih državnika. Te svojevrsne VIP-zarobljenike Nijemci su nazivali die Prominente. Tako su tamo bili zatočeni lord Lascelles i lord Elphinstone (rođaci britanskog kralja i kraljice). Ondje je bio i Giles Romilly (nećak supruge Winstona Churchilla). Također, niz savezničkih generala bio je zatvoren u dvorcu Colditz, primjerice šest francuskih generala i pet generala poljske vojske.
Henri od Luksemburga – jedini vladajući veliki vojvoda na svijetu (1955.)
Dana 16. travnja 1955. godine rođen je Henri od Bourbon-Parme, današnji vladajući veliki vojvoda od Luksemburga. Budući da na svijetu danas ne postoji osim Luksemburga nijedna država ustrojena kao veliko vojvodstvo, Henri je jedini vladajući veliki vojvoda. Njegova ulogau državi je reprezentativna. Na francuskom jeziku Henrijeva titula velikog vojvode glasi grand-duc, na njemačkom Großherzog, a na luksemburškom jeziku, koji je također službeni jezik u toj zemlji, Groussherzog. Veliko vojvodstvo Luksemburg ima površinu od 2.500 četvornih kilometara, otprilike kao Bjelovarsko-bilogorska županija.
Veliki vojvoda Henri pripadnik je dinastije Bourbon–Parma, koja potječe od nekadašnjih francuskih kraljeva. Henri je i izravni muški potomak poznatog francuskog kralja Luja XIV. (Kralj Sunce). Po majčinoj liniji Henri je potomak Napoleonove supruge Jozefine. Osobito je zanimljivo da se Henri oženio rođenom Kubankom. Naime, njegova supruga Maria Teresa rođena je kod Havane na Kubi 1956. i s njom ima petero djece. Njena bogata obitelj odselila se u SAD nakon dolaska Fidela Castra na vlast 1959. godine. Studirao je političke znanosti u Ženevi.
Ima ustavno pravo imenovati premijera i vladu. Glavni je zapovjednik luksemburških oružanih strana te je počasni bojnik u britanskom Kraljevskom zrakoplovstvu. Član je Međunarodno olimpijskog odbora i upraviljet Zaklade Charlesa Darwina za Otočje Galapagos. Živi u dvorcu Berg u Louxemburgu.
Jules Hardouin Mansart – arhitekt dvorca Versailles (1646.)
Jules Hardouin Mansart, arhitekt francuskog kralja Luja XIV., rođen je 16. travnja 1646. godine u Parizu. Mansart je nosio titulu prvog kraljevog arhitekta (franc. Premier architecte du Roi) i još višu titulu glavnog nadglednika kraljevih građevina (franc. Surintendant général des Bâtiments du Roi). Stekao je i grofovsku titulu, nazvanu prema posjedu Sagonne u pokrajini Bourbonnais, tako da je u posljednjim godinama života bio grof de Sagonne.
Mansartove građevine predstavljaju vrhunac francuskog baroka, a ujedno po svojoj raskoši i dimenzijama ulaze u skup najveličanstvenijih djela u cjelokupnoj povijesti arhitekture. Dvorac Versailles, koji je Mansart gradio za Luja XIV. predstavlja najveću kraljevsku rezidenciju u francuskoj povijesti, a i onodobnog apsolutizma u Europi. Osim Versaillesa, Mansart je radio na građevinama poput znamenitog Hôtela des Invalides u Parizu, dvorca Saint-Germain-en-Laye, Velikog Trianona pokraj Versaillesa te gradske vijećnice u Lyonu.
Preminuo je u dobi od 62 godine u Marlyju pokraj Versaillesa (upravo je u Marlyju kralj Luj XIV. posjedovao dvorac koji mu je služio kao elitna privatna rezidencija, podalje od gužve golemog dvorca u Versaillesu).
Izvor: Povijest.hr
