Istrijebljena ptica po kojoj su nazvani pingvini (1844.)

Posljednji primjerci velike njorke, čime je ta ptičja vrsta istrijebljena, ubijeni su 3. lipnja 1844. godine. Velika njorka imala je latinsko ime Pinguinus impennis i zapravo je naziv pingvin nastao od njenog imena na jezicima koji su se koristili u sjevernoj i zapadnoj Europi.

Pingvini, koji žive oko Južnog pola, dobili su tek kasnije ime po njoj, jer su europske istraživače izgledom i načinom života podsjećali na velike njorke. Unatoč površnoj sličnosti, pingvini nisu u bliskom srodstvu s velikim njorkama, premda su preuzeli od njih ime. Napomenimo, pingvini žive isključivo na južnoj polutki Zemlje, dok su velike njorke isključivo živjele na sjevernoj.

Velika njorka bila je prilično velikih dimenzija, prosječne visine od 75 do 85 centimetara i težine od oko pet kilograma. Nije mogla letjeti, no bila je izvrstan plivač. Živjela je u velikim kolonijama, s mnogo jedinki koje su se najčešće stiskale jedne uz druge na stijenama. Ljudi su ih uvelike izlovljavali radi paperja, što je dovelo do velikog smanjenja njihovog broja.

Posljednja dva potvrđena primjerka velikih njorki ubijena su na otočiću Eldeyu pokraj Islanda. Taj je otočić sličan strmoj stijeni koja izranja iz mora, a na njemu je nekoć živjela cijela kolonija velikih njorki. Posljednji ubijeni primjerci bili su par koji je imao i izlegnuto jaje, koje je oštećeno prilikom ubijanja roditelja.

Nosač zrakoplova prepolovio razarač (1969.)

Dana 3. lipnja 1969. australski nosač zrakoplova HMAS Melbourne prepolovio je američki razarač USS Frank E. Evans. Radilo se o pravoj pomorskoj katastrofi jer su tom prilikom smrtno stradala čak 74 člana posade spomenutog razarača. Nesreća se dogodila tijekom pomorske vježbe država članica SEATO-a (South East Asia Treaty Organization tj. Organizacije saveza Jugoistočne Azije).

Australski brod HMAS Melbourne bio je laki nosač zrakoplova iz klase Majestic, dužine oko 214 metara i najveće istisnine do otprilike 20.000 tona. Američki razarač USS Frank E. Evans bio je dug oko 115 metara, a istiskivao je maksimalno oko 3.200 tona. Nesreća se dogodila u Južnokineskom moru, oko 330 kilometara jugoistočno od obala Vijetnama, i to u ranim satima prije izlaska sunca. Zbog nepostojanja danjeg svjetla radilo se zapravo o noćnim uvjetima, bez izravne međusobne vidljivosti brodova.

Razarač je pri promjeni položaja došao nosaču zrakoplova pod pramac pa je pri sudaru doslovno prepolovljen na dva dijela. Pramčani dio razarača ubrzo je potonuo, a sa sobom je u smrt poveo znatan broj članova posade zatvorenih u unutrašnjosti. Krmeni je dio razarača ostao plutati i kasnije je odvučen u luku. Poginule su 74 osobe s razarača, od ukupno 273, dok na nosaču zrakoplova nije poginuo nitko (taj je brod pretrpio samo oštećenje pramca, koje je kasnije popravljeno).

Neobična je činjenica da je otprilike pet godina ranije nosač HMAS Melbourne pokraj australske obale prepolovio još jedan razarač, HMAS Voyager. Pri toj su ranijoj nesreći smrtno stradale 82 osobe.

George V. – vladar najvećeg imperija u povijesti (1865.)

Dana 3. lipnja 1865. rođen je kralj George (Juraj) V. od Ujedinjene Kraljevine. Upravo za vrijeme njegovog vladanja dosegao je britanski kolonijalni imperij najveći opseg u svojoj povijesti. Naime, oko 1922. Britanci su vladali nad otprilike 33,2 milijuna četvornih kilometara, što je bio ujedno i površinom najveći imperij u čitavoj svjetskoj povijesti (veći čak i od srednjovjekovnog Mongolskog Carstva).

Osim što je bio britanski kralj, George V. ujedno je bio i car Indije, a vladao je i nad područjima današnje Kanade, Australije, Novog Zelanda, Pakistana, Malezije, Šri Lanke i Singapura te nad velikim dijelovima Afrike i Bliskog istoka. Britanski imperij imao je posjede doslovno na svim kontinentima (Europi, Africi, Aziji, Sjevernoj Americi, Južnoj Americi, Australiji i Antarktici).

Kralju i caru Georgeu V. služilo je tijekom njegovog života čak 36 premijera. Osim britanskih, među njima su jednako bili i premijeri Novog Zelanda, Kanade, Australije, Malte, Južne Rodezije, Irske i Malte.

Zabrana Schillerove drame Wilhelm Tell (1941.)

Dana 3. lipnja 1941. zabranjena je izvedba znamenite Schillerove drame Wilhelm Tell u Trećem Reichu. Zabrana je uvedena odredbom tadašnjeg njemačkog Führera Adolfa Hitlera, a ujedno je naređeno i uklanjanje tiskane verzije tog djela iz knjižnica.

Dakako, Wilhelm Tell izbačen je time i s popisa lektira u njemačkim obrazovnim institucijama. Razlog svekolikoj zabrani bila je činjenica da je u prethodnom razdoblju švicarski student Maurice Bavaud, kasnije nazvan i Novim Wilhelmom Tellom, namjeravao izvršiti atentat na Hitlera.

U spomenutoj je Schillerovoj drami prikazan švicarski pučki junak Wilhelm Tell kao izvrstan strijelac, što je imalo očigledne asocijacije sa snajperskim atentatorom. Inače, Wilhelm Tell iz Schillerove drame koristio je za gađanje samostrel. Spomenutog Mauricea Bavauda priveo je Gestapo prije nego je uspio realizirati atentat.

Smaknut je odsijecanjem glave u zloglasnom zatvoru Plötzensee u svibnju 1941. godine, kad je bio u dobi od samo 25 godina. Inače, Švicarska je i inače tijekom Drugog svjetskog rata imala napet odnos s njemačkim nacistima, a postojao je čak i plan za njeno osvajanje (tzv. operacija Tannenbaum).

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI