13. svibnja 1981. Rim – atentat na papu Ivana Pavla II.

NA DANAŠNJI DAN

“Non abbiate paura!”! (“Ne bojte se”) – istaknuo je Ivan Pavao II. za svog prvog govora u ulozi pape, kada je najavio borbu protiv terorizma i svih zala ovoga svijeta. Sveti Otac Ivan Pavao II. od samoga početka pontifikata zalagao se za mir, oprost i pomirenje te dijalog s drugima.

 

Dana 13. svibnja 1981. na blagdan Gospe Fatimske, Ivan Pavao II. vozio se u otvorenom papamobilu i rukovao se s brojnim vjernicima.

Dva dana prije posjeta pape Ivana Pavla II. carigradskom patrijarhu stiglo je prijeteće pismo, koje je potpisao terorist Ali Ağca, u kojem je najavio atentat. Svoj je naum izvršio 13. svibnja 1981. godine. Bilo je 17 sati i 17 minuta prije opće audijencije srijedom. S udaljenosti od 7 metara Ağcaje ispalio nekoliko hitaca na papu Ivana Pavla II, i ranio ga u trbuh, kažiprst i desni lakat. Na Trgu svetoga Petra mnoštvo, koje je taj dan došlo sudjelovati na svečanoj audijenciji, plakalo je i molilo se za njega. Teško su ranjene i dvije žene koje su ipak preživjele ranjavanje.

Policija je svladala atentatora, koji je osuđen na doživotni zatvor.

Papa je prebačen u kliniku Gemelli, a na putu do nje, bio je pri svijesti. Po dolasku u kliniku izgubio je svijest. Operacija je trajala oko pet sati. Papa je preživio atentat, ali je kasnije imao ozbiljne zdravstvene posljedice.

Ali Ağca je pripadao turskoj ekstremističkoj organizaciji Sivi vukovi.Osuđen je u Italiji na doživotni zatvor. Pomilovao ga je talijanski predsjednik Carlo Azeglio Ciampi 2000., pa je nastavio je služiti zatvorsku kaznu u Turskoj do siječnja 2010., jer je prije atentata na papu ubio vlasnika novinske kuće.

Nakon kratkog oporavka, papa je posjetio svog napadača u zatvoru 1983. i sve mu oprostio.

u zlatnu krunu Madone.

Razgovarali su tiho pa se ne zna sadržaj razgovora. On je do danas ostao tajna i njegovom sadržaju se samo nagađalo.

Papa je atentat povezao s Gospinim ukazanjem u Fatimi 1917. U trećoj fatimskoj tajni, govori se o stradanju čovjeka u bijelom, a atentat se dogodio baš na dan Gospe Fatimske, 13. svibnja.

Godinu dana nakon atentata, papa je posjetio svetište Gospe u Fatimi u Portugalu. U zlatnu krunu Madone papa je stavio jedan od metaka, kojeg su liječnici izvadili tijekom operacije.

„Jedna je ruka ispalila metak, a druga ga je vodila“, izjavio je Ivan Pavao II. uvjeren kako je Gospa Fatimska bdjela nad njegovim životom.

 

 

Ali Ağca je pobjegao iz turskog zatvora četiri dana prije dolaska Ivana Pavla II. u Tursku (28.-30. studenoga 1979.) i najavio pismom da će ubiti čelnika kršćana.

Tada nije uspio u nakani, ali je zatim planirao pucati na Papu u Rimu. No, i 30 godina od tog atentata još nije poznata njegova pozadina, odnosno je li netko naručio ubojstvo Wojtyłe ili je napad na nj bio čin jedne mentalno poremećene osobe.

Ovaj događaj neosporno pokazuje kako je njegov život bio vezan za Isusovu majku Mariju, što je isticao i u svom papinskom geslu: Sav tvoj, o Marijo! Kao što je Isusova majka spasila ljudski rod od grijeha rodivši Sina Božjega Isusa, tako je i Gospa Fatimska odvratila metak od srca voljenog pape i dala mu znak kao i cijelom čovječanstvu da je on „oruđe izabrano“ da pronese radosnu vijest da je novi život darovan među sve narode na svojim pastirskim putovanjima. Zato je on i postao „apostol života“ od začeća pa do prirodne smrti.

Papa je zamolio talijanskog predsjednika Ciampija za Agçino pomilovanje i ovaj je na kraju doista pušten iz talijanskog zatvora. Papa je bio u kontaktu s Agçinom obitelji. Sastao se s njegovom majkom, a kasnije i s bratom. Za vrijeme Papine bolesti, Agça mu je poslao pismo s dobrim željama. Kada je papa umro, njegov je atentator izrazio duboko žaljenje.

Izvor: Narod.hr   / OMM

 

 

Flota s kažnjenicima isplovili prema Australiji (1787.)

Dana 13. svibnja 1787.  isplovili su prvi brodovi s kažnjenicima iz Engleske prema Australiji. Radilo se o događaju s velikim simboličkim značenjem za povijest Australije, jer je time na taj kontinent pristigla prva velika skupina europskih doseljenika. U historiografiji je taj pothvat poznat pod nazivom Prva flota (engl. The First Fleet). Na nju je bilo ukrcano više od 1.000 ljudi na 11 brodova.

Prva flota isplovila je iz engleske luke Portsmouth, a do Australije je putovala tijekom više od 250 dana. Brodovi Prve flote iz Engleske su se zaputili prvo do Rio de Janeira, zatim su došli do juga Afrike pa preko južnog dijela Indijskog oceana doputovali do Australije.

Zaljev u koji su pristigli zvao se Botany Bay, a nedaleko od njega utemeljili su grad Sydney (nazvan po lordu Sydneyju, koji je u to vrijeme bio britanski ministar unutarnjih poslova, zadužen i za kažnjenike). Zapovjednik Prve flote bio je kapetan Arthur Phillip, koji je kasnije postao i admiralom.

Poginula Kathleen Kennedy – sestra JFK-a (1948.)

Dana 13. svibja 1948. poginula je Kathleen Kennedy, sestra američkog predsjednika Jonna F. Kennedyja. Bila je četvrto po redu dijete u obitelji (John je bio drugi po redu, a od Kathleen je bio stariji oko tri godine). Kathleen je dobila nadimak Kick (djeca Kennedyjevih imala su nadimke od milja, npr. Jack, Bobby, Ted, Pat, itd.)

Kathleen Kennedy u Engleskoj je upoznala mladog lorda Hartingtona, najstarijeg sina i nasljednika bogatog vojvode od Devonshirea. Obitelj vojvoda od Devonshirea (s prezimenom Cavendish) bila je jedna od najuglednijih i najbogatijih među engleskom aristokracijom. Vojvodsko sjedište bilo im je u znamenitom dvorcu Chatsworth u Derbyshireu, a obitelj je pripadala najvećim privatnim zemljoposjednicima u Ujedinjenoj Kraljevini.

Godine 1944. Kathleen Kennedy udala se za lorda Hartingtona, vojvodinog nasljednika. Napomenimo, najstarijeg sina vojvode od Devonshirea oslovljava se titulom lorda Hartingtona, jer njemu već za očeva života pripada pravo na počasni naslov markiza od Hartingtona. Tom je udajom Kathleen Kennedy, dakle, postala markiza od Hartingtona, a kasnije bi postala i vojvotkinjom od Devonshirea da njen suprug nije već nekoliko mjeseci nakon vjenčanja tragično stradao na bojištu u Drugom svjetskom ratu. Naime, 26-godišnjeg markiza ubio je neprijateljski snajper kod grada Heppena u Belgiji.

Kao udovica, Kathleen je zadržala naslov markize od Hartingtona. Međutim, samo četiri godine kasnije i ona je poginula. Stradala je pri padu zrakoplova u Francuskoj, dok je putovala iz Pariza prema Azurnoj obali. Ovaj događaj neki smatraju još jednim događajem tzv. prokletstva obitelji Kennedy.

Jedino putovanje oko svijeta amfibijskim vozilom (1958.)

Dana 13. svibnja 1958. dovršio je Australac Ben Carlin prvo i za sada jedino u povijesti putovanje oko svijeta amfibijskim vozilom. Na ideju o takvom putovanju došao je navodno još dok je služio u vojsci tijekom Drugog svjetskog rata. Amfibijsko vozilo koje je u vojsci privuklo njegovu pažnju bio je Ford GPA (amfibijska verzija Forda GPW tj. poznatog Jeepa).

Carlin je nabavio Ford GPA, a za potrebe dugog putovanja nadogradio ga je, povećavši mu dimenzije, ugradivši kormilo te dodavši još opreme i tankova za gorivo. Vozilo su on i njegova supruga nazvali šaljivim imenom Half-Safe (hrv. Polusigurno).

Prvi pokušaji dugog putovanja s takvim vozilom bili su Carlinu i njegovoj supruzi neuspješni, ali nisu odustajali. Godine 1950. uspjeli su prijeći Atlantski ocean, krenuvši iz Kanade. Sljedećih gotovo osam godina putovao je Ben Carlin po svijetu, skupljajući malo po malo sredstva za nastavak puta.

Ukupno je tijekom puta Carlin prevalio oko 17.780 kilometara na moru i 62.744 kilometara na kopnu, putujući kroz 38 država. Na današnji dan 1958. stigao je Carlin u Montreal u Kanadi, što je označilo svojevrstan dovršetak njegovog puta oko svijeta Half-Safeom. Prema Guinnessovoj knjizi rekorda bilo je to prvo i jedino putovanje oko svijeta amfibijskim vozilom.

Churchillov poznati govor o krvi, naporu, suzama i znoju (1940.)

Dana 13. svibnja 1940. britanski premijer Winston Churchill održao je svoj poznati govor o “krvi, naporu, suzama i znoju”. Riječ je o govoru koji je iznio u dvorani Donjeg doma Britanskog parlamenta, i to samo tri dana nakon što je prvi put imenovan premijerom. Radilo se o ratnom vremenu, u kojem su na Veliku Britaniju upravo padale prve njemačke bombe. Osim toga, Treći Reich upravo je izvršavao invaziju na zemlje Beneluksa.

Spomenuti je Churchillov govor najpoznatiji po rečenici: “Nemam ništa za ponuditi osim krvi, napora, suza i znoja.” (engl. “I have nothing to offer but blood, toil, tears and sweat”). Načelno se taj Churchillov govor smatra jednim od najboljih i najpoznatijih u njegovoj karijeri, uz njegove ostale ratne govore poznate po frazama “Borit ćemo se na plažama“ (engl. “We shall fight on the beaches”), “Bio je to njihov najbolji sat“ (engl. “This was their finest hour”) i “Nikada nisu toliki dugovali toliko mnogo toliko rijetkima“ (engl. “Never was so much owed by so many to so few”).

Govor o “krvi, naporu, suzama i znoju ” bio je razmjerno kratak u odnosu na druge njegove govore. Naime, sadržavao je samo oko 680 riječi i trajao je oko pet minuta.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI