Otac naslijedio sina na carskom prijestolju (474.)

Dana 17. studenog 474. preminuo je istočnorimski car Leon II., kojeg je zatim naslijedio njegov otac Zenon, poznat i kao Flavije Zenon. Dogodio se, dakle, jedan od rijetkih slučajeva u povijesti pri kojima je otac naslijedio sina na prijestolju. Preminuli Leon II. bio je unuk prethodnog cara Leona I., kome je spomenuti Zenon bio zet (Leon I. nije imao sinova koji bi ga nadživjeli, a svoju kći Arijadnu udao je za Zenona).

Car Leon II. imao je u trenutku smrti samo sedam godina, a otac ga je naslijedio kao dotadašnji suvladar i najmoćniji muški član carske obitelji, premda se u nju zapravo bio priženio. Rođenjem je i podrijetlom Zenon bio iz Izaurije (lat. Isauria), povijesne pokrajine smještene u južnom dijelu Male Azije. Navodno su ga u Carigradu zbog takvog podrijetla smatrali svojevrsnim barbarinom.

Zenon je vladao Istočnim Rimskim Carstvom upravo u vrijeme propasti Zapadnog Rimskog Carstva. Naime, bez obzira računamao li kraj zapadne polovice carstva s 476. i svrgavanjem Romula Augustula ili sa smrću Julija Nepota 480. godine, car Zenon bio je na prijestolju u oba ta trenutka. Spomenuti Julije Nepot priznavao je Zenona za svog nadređenog, a tako je činio određeno vrijeme i Odoakar (vojskovođa koji je svrgnuo spomenutog Romula Augustula). Car Zenon poživio je do 491. godine, a preminuo je u Carigradu u 67. godini.

Ruska carica Katarina Velika bila je Njemica (1796.)

Dana 17. studenog 1796. umrla je najslavnija carica u ruskoj povijest – Katarina Velika. Njeno razdoblje vladanja smatra se Zlatnim dobom povijesti Ruskog Carstva. Premda je vladala apsolutistički, uvela je mnoge pozitivne reforme u državu, poput moderniziranog obrazovanja, papirnatog novca i novih poljoprivrednih kultura i tehnika, pa se takav tip vladanja naziva prosvijećenim apsolutizmom.

Katarina je rođena kao čista Njemica i da nije imala, po svemu sudeći, ni kapi ruske krvi. Otac joj je bio njemački princ Christian August, knez od Anhalt-Zerbsta. Ta mala državica Anhalt-Zerbst, kojom je on vladao, nalazila se u istočnoj Njemačkoj, u široj okolici Leipziga. Katarinina majka također je bila njemačkog podrijetla – kći princa od Holstein-Gottorpa. Zanimljivo je da je taj Katarinin djed izabran za biskupa grada Lübecka. Naime, sve spomenute osobe bile su protestantske vjeroispovjesti, a u po njoj su čak i biskupi mogli ženiti se i imati djecu.

Katarina je krštena pod njemačkim imenom Sophie Friederike Auguste. Ime Katarina dobila je tek kad se obratila s protestantizma na pravoslavlje. To njeno obraćenje bilo je potrebno da bi se mogla udati za ruskog prijestolonasljednika Petra.

Svog budućeg supruga, koji je trebao naslijediti rusko carsko prijestolje, Katarina je prvi put upoznala kad joj je bilo samo 10 godina. Nije joj se svidio, jer je navodno bio blijed i sklon alkoholu (iako mu je bilo samo 11 godina). Oženili su se u Petrogradu, kad je njoj bilo 16, a njemu 17 godina. Kasnije je on postao ruski car, kad mu je tetka carica umrla bez djece. Katarina je, kao njegova supruga, time postala carica Rusije.

Međutim, navedeni Katarinin suprug – car Petar III. – umro je nakon samo 6 mjeseci na prijestolju. Ona je nastavila vladati Rusijom sljedeće pune 34 godine. Bila je najduže vladajuća carica u ruskoj povijesti.

Strijeljanje studenata i profesora u Pragu (1939.)

Sedamnaestog studenog slavi se Međunarodni dan studenata, u znak sjećanja na tragične događaje tog dana u Pragu 1939. godine.

Ovaj slijed događaja počeo je nekoliko dana prije, kad su se praški studenti okupili na Vjenceslavovom trgu u Pragu. Nacisti ubili prilikom tog prosvjeta otvorili vatru na i teško ranili jednog studenta Praškog sveučilišta, koji je nedugo nakon toga preminuo. Tisuće njegovih kolega studenata došle su na sprovod. Pogreb se stoga pretvorio u antinacistički skup. Studenti su skidali natpise na njemačkom jeziku kao simbole sramote okupacije.

Njemački upravitelj (njem. Reichsprotektor) Češke i Moravske Konstantin von Neurath ugušio je te demonstracije zatvorivši sve ustanove visokog obrazovanja u Češkoj i poslavši preko 1200 studenata u koncentracijske logore. Navedenog dana  Nijemci su strijeljali 9 studenata i profesora, bez suđenja. Međunarodni dan studenata slavi se od 1941. godine.

Maršal MacDonald – Napoleonov vjerni vojskovođa (1765.)

Dana 17. studenog 1765. rođen je Étienne Jacques Joseph Alexandre MacDonald, francuski maršal iz razdoblja vladavine Napoleona Bonapartea. Rodio se u gradu Sedanu, znamenitoj strateškoj utvrdi na graničnom području Francuske i današnje Belgije.

Kao što je iz njegovog prezimena očigledno, maršal MacDonald potjecao je iz Škotske, iz jakobitske obitelji koja se u Francusku doselila nakon propasti jakobitskih pokušaja za osvajanjem vlasti u Velikoj Britaniji. Jakobiti su bili katolički pristalice svrgnutog britanskog kralja Jakova (Jamesa) II., koji su se suprotstavljali protestantskim pristalicama kralja Vilima Oranskog.

Mladi je Étienne Jacques MacDonald prihvatio ideje Francuske revolucije, koja je izbila kad su njemu bile samo 23 godine. Postao je jednim od vojnih zapovjednika Francuske revolucionarne vojske, a kasnije i jednim od ključnih Napoleonovih suradnika. Maršalom ga je Napoleon imenovao nakon pobjede u Bitki kod Wagrama. Zanimljivo je da je Bonaparte MacDonalda proglasio maršalom na bojnom polju kod Wagrama, odmah nakon pobjede, što je bio jedini takav slučaj u povijesti Napoleonskih ratova.

Ubrzo je nakon toga Napoleon maršalu MacDonaldu dodijelio i titulu vojvode od Taranta (fr. duc de Tarente), nazvanu po značajnom južnotalijanskom primorskom gradu. MacDonald se pokazao jednim od najvjernijih Napoleonovih maršala (nije ga napustio u teškim uvjetima abdikacije, a novom se francuskom rojalističkom režimu priklonio tek nakon što mu je Napoleon to odobrio). Od 1815. do 1831. bio je MacDonald veliki kancelar Legije časti (fr. Grand chancelier de la Légion d’honneur). Preminuo je 25. rujna 1840. u dobi od 74 godine.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI