August Šenoa – tvorac moderne hrvatske književnosti (1838.)

Jedan od najvećih hrvatskih književnika, dramaturg, kritičar, prevoditelj i zagrebački kroničar August Šenoa rođen je u Zagrebu 14. studenog 1838. godine. Otac mu je bio Alois Schönoa, Nijemac koji se doselio iz Češke te radio kao slastičar zagrebačkog biskupa Aleksandra Alagovića i prvog zagrebačkog nadbiskupa – kardinala Jurja Haulika. Šenoina majka zvala se Terezija pl. Rabacs i bila je iz Slovačke.

Šenoa je studirao pravo u Zagrebu i Pragu, ali nikada nije diplomirao. U Beču je uređivao listove Glasonoša i Slawische Blätter. U Zagreb se vratio 1866. godine i radio u uredništvu lista Pozor, zatim kao dramaturg u Hrvatskom zemaljskom kazalištu, gradski bilježnik te kao gradski senator. Od 1874. do smrti bio je urednik časopisa Vienac. Politički se angažirao u Narodnoj stranci.

Široj javnosti postao je poznat kada je počeo raditi kao dopisnik za Pozorgdje piše seriju feljtona Zagrebulje u kojima opisuje negativne posljedice koje su konformizam i licemjerje ostavili na svakodnevni život u Zagrebu. Zahvaljujući njemu feljton je postao literarni žanr. Dok je pisao za časopis i djelovao kao novinar ostao je zapamćen po kritiziranju društva. Radio je i kao kazališni kritičar dajući prijedlog novog programa i analizirajući stanje glumišta.

Ipak, August Šenoa prije svega ostao je zapamćen kao romanopisac, a zaslužan je za populariziranje ove književne vrste u Hrvatskoj. Središnje mjesto njegovog stvaralaštva zauzimaju povijesni romani Zlatarevo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogeneš i nedovršeni Kletva. U romanima i pripovijetkama iz suvremenog života piše o socijalnim, političkim i etičkim problemima – Prosjak Luka, Barun Ivica, Prijan Lovro, Branka… Velik je uspjeh postigao i svojim djelima u stihu s motivima iz povijesti: Propast Venecije, Smrt Petra Svačića, Šljivari, Anka Neretvanka, Vinko Hreljanović ili iz narodne predaje: Božja plahtica, Kameni svatovi, Kugina kuća, Postolar i vrag, Gvozdeni div, Prokleta klijet, Mile Gojslavica.

Popularne su bile i njegove pjesme kao Hrvatska pjesma, Na Ozlju gradu, Budi svoj i druge u kojima je izražavao pokretačke ideje svoga doba i narodnjački program J. J. Strossmayera. Tvorac je razvijenog urbanog jezičnog standarda – često je naglašavana Šenoina uloga kao jezikotvorca, čovjeka koji je više učinio za elastičnost i izražajnost suvremenoga hrvatskoga jezika od legije rječnikopisaca i purističkih savjetodavaca. Njegovo stvaralaštvo, a bio je najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, imalo je veliki utjecaj na domaću pripovijednu prozu te će dominirati hrvatskom književnošću sve do početka 20. stoljeća.

Veliki hrvatski pjesnik A. G. Matoš o Šenoi je rekao: „Šenoa je najzagrebačkiji sin, Orfej koji je dao glas i riječ tome kamenju da progovara narodnom dušom“.

August Šenoa preminuo je 13. prosinca 1881. godine od posljedice upale pluča, koju je dobio dok je pomagao unesrećenima nakon Velikog potresa u Zagrebu 1880. godine.

Piše: Dražen Krajcar

Ustoličen koptski papa (1971.)

Dana 14. studenog 1971. godine ustoličen je poznati koptski papa Shenouda III. kao 117. papa i patrijarh Aleksandrije. Kopti su kršćani u Egiptu, za koje postoje teorije da potječu od antičkih Egipćana. Jedan od najpoznatijih Kopta svakako je Boutros Boutros-Ghali, nekadašnji glavni tajnik Ujedinjenih naroda.

Kopti svog vjerskog poglavara nazivaju papom. Puna titula mu je zapravo papa Aleksandrije i patrijarh čitave Afrike na Svetoj Apostolskoj Stolici sv. Marka Evanđelista. Pretpostavlja se da danas živi oko 18.000.000 Kopta, pa oni čine najveću kršćansku skupinu u Egiptu. Sjedište koptskog pape je u Kairu.

Papa Shenouda III. bio je cijenjen i poznat u svijetu po svojim ekumenskim nastojanjima. Zauzimao se za dijalog među kršćanima različitih denominacija. Već u prvoj godini svojeg mandata posjetio je rimskog papu Pavla VI. Bio je to prvi susret dvojice papa još od vjerskog razlaza nakon Koncila u Kalcedonu 451. godine. Koptski papa mnogo je putovao, pa je posjetio SAD, Kanadu i Europu, a u dalekoj Australiji bio je šest puta.

Godine 2000. rimski papa Ivan Pavao II. susreo se s koptskim papom Shenoudom III. u Kairu. Shenouda III. umro je 2012. godine, a njegova smrt izazvala je veliko žaljenje u svijetu. Poruke sućuti Koptima poslao je papa Benedikt XVI. kao i američki predsjednik Barack Obama.

Pobjednički ulazak Napoleona u osvojeni Beč (1805.)

Francuski car Napoleon Bonaparte ušao je pobjednički u Beč, koji su Francuzi osvojili dan ranije, 14. studenog 1805. godine. Radilo se o Ratu Treće koalicije, u kojem je Napoleon uspješno savladao protivničke europske sile koje su se udružile protiv njega.

Prethodnog mjeseca Napoleon je vrhunskim strateškim manevrom uz vrlo male gubitke zarobio golemu austrijsku vojku kod Ulma, a zatim je prodro u Austriju. Njegove su vojne snage prodirale načelno kroz dolinu rijeke Dunava, a ostvarile su niz pobjeda nad protivničkom vojskom (primjerice, kod Amstettena i Dürnsteina). Francuske su trupe već 13. studenog ušle u Beč, a sljedećeg dana pristigao je i Napoleon Bonaparte, koji je za svoje boravište odabrao znameniti carski dvorac Schönbrunn. Bila je to prikladna rezidencija za osvajača koji se prethodne godine bio proglasio carem Francuza, a samo oko pola godine prije ulaska u Beč dao se okruniti i za kralja Italije. Napoleon je, dakle, tijekom svog boravka u Schönbrunnu nosio i carsku i kraljevsku titulu, upravo kao i habsburški vlasnici tog dvorca, koji su bili carevi Svetog Rimskog Carstva (kasnije Austrije) i kraljevi Ugarske, Češke, Hrvatske te još niza zemalja.

Napoleon se u Schönbrunnu prilično dugo zadržao, sve do kraja prosinca 1805. godine, a u međuvremenu je pobijedio udružene ruske i austrijske snage u velikoj Bitki kod Austerlitza. Austrijski car Franjo I. vratio se u Beč tek sredinom siječnja 1806. godine, nakon što je utanačen mir s Napoleonom.

Lansiran Apollo 12 – munje pogodile raketu (1969.)

Dana 14. studenog 1969. godine lansirana je u svemir američka misija Apollo 12, druga kojom su se ljudi uspjeli spustiti na Mjesec. Lansiranje je izvršeno oko četiri mjeseca nakon povijesno mnogo poznatijeg Apolla 11. Na Apollu 12 bila su trojica astronauta: Charles Pete Conrad, Richard F. Gordon i Alan L. Bean.

Lansiranje Apolla 12 obavljeno je za vrijeme oluje na Floridi. 36,5 sekundi nakon uzlijetanja raketu Saturn V pogodila je munja koja je prošla dužinom rakete i ispraznila se kroz ispust njenih motora. Strujni su krugovi reagirali, no nije došlo do oštećenja koje bi zaustavilo let.

Ubrzo zatim, još je jedna munja pogodila raketu, no ni to nije trajno onesposobilo uređaje. Doduše, tehničari na Zemlji pribojavali su se da su ti električni udari onesposobili padobrane na kapsuli za povratak na Zemlju. Budući da nije bilo načina za provjeru toga, odlučili su da to neće reći astronautima. Srećom, padobrani su se uspješno aktivirali i astronauti su živi sletjeli na Zemlju nakon deset dana provedenih u svemiru (od toga su otprilike 1 dan i 7,5 sati proveli na površini Mjeseca).

Zanimljivo je da je insignija misija Apollo 12 prikazivala jedrenjak, jer su sva trojica astronauta bili pripadnici Američke ratne mornarice. Sva su trojica imala čin commander, koji odgovara otprilike činu kapetana fregate u Republici Hrvatskoj.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI