A KROZ GODINU

ČITANJA: 1Kr 19,16b.19-21; Ps 16,1-2a.5.7-11; Gal 5,1.13-18; Lk 9,51-62

NAPOMENA:
▪ Izostavlja se slavlje sv. Prvomučenika Rimske Crkve.

 

Prvo čitanje: 1Kr 19,16b.19-21

Elizej ustade i pođe za Ilijom.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima

 

U one dane: Reče Gospodin Iliji:

»Pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.«

Ilija ode odanle i nađe Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sâm bijaše kod dvanaestoga. Ilija priđe k njemu i baci na nj svoj plašt. On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: »Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku pa ću poći za tobom.« Ilija mu odgovori: »Idi, vrati se; ja sam svoje učinio.« On ode, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 16,1-2a.5.7-11

Pripjev: Ti si, Gospodine, baština moja!

 

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.

Stog mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

 

Drugo čitanje: Gal 5, 1.13-18

 Na slobodu ste pozvani!

 Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima

 

Braćo: Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!

Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete.

Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:Lk 9, 51-62

Isus krenu sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. Za tobom ću kamo god ti pošao.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.

Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«

Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«

I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

U jednoj zemlji bila je provedena međukonfesionalna akcija redom čitanja Biblije. Jedan od učesnika iznosio je svoje oduševljenje tom akcijom i onim što je doživio u njoj. Otkrio je da je Biblija puna simbola koje istini za volju i ne moramo baš sve razumjeti.

Upravo smo danas čitali poruku evanđelja o Isusu  koji je svom odlučnošću krenuo prema Jeruzalemu. Luka nije bio Židov. Bio je obraćenik iz poganstva. Bio je školovan, i njegovi zapisi u evanđeljima pokušavaju ulaziti u suštinu židovske tradicije i kasnije kršćanskog praktičnog načina života. Očito zbog toga, Luka u svom evanđelju opisuje mnoge detalje koje nisu opisali ostali evanđelisti. On vrlo precizno opisuje Isusovo rođenje, rođenje Ivana Krstitelja, opisuje Ivanovog oca Zahariju i starog Šimuna koji čeka Kristovo rođenje.

Karakteristično je da je puno simbola u Starom Zavjetu, ali to je isti slučaj i s Novim Zavjetom. I u jednom i u drugom, pronaći ćemo puno simbola i poruka, i postoji mogućnost da ih baš sve i ne razumijemo. Mnogi  simboli su hvala Bogu potpuno razumljivi. Stoga, izuzetno je važno da ih ispravno razumijemo kako bi ih i proveli u našem kršćanskom životu. Upravo, mnoga novozavjetna izvješća postaju ključ za razumijevanje starozavjetnih proročanstava.

Želio bi s vama pogledati jedan detalj iz evanđelja u njegovom simboličkom značenju. Svaki evanđelista opisuje događaje s Isusom i svi to rade dajući  nam svoj pogled viđenja stvari. Luka je tu poseban. On prikazuje događaje s Kristom, značajne od Krista do nas danas, a sve te poruke za nas imaju posebno značenje. Gledajući ono što je Krist učinio za čovječanstvo, želio je iznijeti ono što je srž kršćanskog načina života. Za Luku je Jeruzalem simbolom svih starozavjetnih proročanstava i kazivanja po pitanju obećanog Mesije. Svojim opisom koji Luka opisuje Isusov put u Jeruzalem, on je uspio snažno objasniti i spojiti sve značajne događaje iz Isusova života, do simboličke suvislosti gdje prikazuje sve detalje takvih događanja. On piše: Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu.

Ono što je zanimljivo, u Evanđelju po Luki o tom putu za Jeruzalem čitamo već u devetom poglavlju, dok taj isti događaj ostali evanđelisti uvode puno kasnije. Luka nam već ovdje ukazuje na simboličku suvislost koju je nazvao: Isus krenu sa svom odlučnošću do Jeruzalema. Od samog početka Luka nam želi ukazati da nastup Isusa Krista na ovoj zemlji ima jedan jedini cilj, to je križ nedaleko Jeruzalema. Sve što bi rekao, a da nije u svjetlu križa smatrao bi promašajem i opasnošću da se stvari mogu pogrešno shvatiti. Za Luku sve što je o Isusu rečeno, što je o Njemu napisano nema nikakvog smisla bez razumijevanja križa.

Luka Jeruzalem označava i kao mjesto velikog pomirenja, naravno ne ljudskog. On to smatra velikim pomirenjem Boga s ljudima.  Na križu iznad Jeruzalema na kojem je visio naš Spasitelj, Bog je pomirio svijet sa sobom.

To nije sve. Pored Jeruzalema nije ostao samo križ kao simbol, već i prazan grob. Također u blizini Jeruzalema je mjesto gdje su Isusove stope stajale prije nego je napustio ovaj naš vidljivi svijet i vratio se svome Ocu da preuzme vladanje i upravljanje nad cijelim svemirom. Upravo tu je stvori simbol svog povratka. Luka je ovjekovječio poruku anđela koji su se vratili da utješe Kristove učenike. Ta poruka je i za nas aktualna. Anđeli su obećali da će se Isus vratiti tako kako je i otišao.

Na kraju, Luka u Gradu Jeruzalemu vidi simbol novog grada Jeruzalema kojeg nam Krist sprema. Apostol Pavao tvrdi da je to također simbol kojeg nismo u stanju razumjeti, jer što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, to Bog priprema onima koji ga ljube. Isus je na put u Jeruzalem krenuo svom odlučnošću, ali na tom putu otvaraju nam se još neki novi simboli koji su izuzetno važni.

Naša pratnja Isusa na njegovom putu u Jeruzalem trebao bi obuhvatiti tri različita važna događaja od kojih možemo izvući našu životnu pouku. To su:

  1. Isus kao kralj
  2. Isus kao Sudac
  3. Isus kao Sluga

Luki je bilo jako stalo da svim svojim čitateljima obznani Isusa kao Kralja nad kraljevima.  On opisuje Isusovo preobraženje na Gori i tamo opisuje koju je čast i slavu Isus dobio na toj gori. Upravo Luka najljepše opisuje Isusov kraljevski ulazak u Jeruzalem jašući na magaretu. Upravo on opisuje tu situaciju napetosti jer Isus ulazi u Jeruzalem kao Kralj. Svi koji su ga pratili klicali su: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.“ Uglavnom iz drugih Starozavjetnih i Novozavjetnih opisa možemo sa jasnom sigurnošću prepoznati Isusa kao Kralja, i to kao Kralja nad kraljevima.

Danas živimo u razdoblju gdje zbog zlih utjecaja koji su na ovom svijetu, ne vidimo možda najbolje tu Kristovu ulogu. Međutim, to ništa ne mijenja na stvari. Vrlo brzo Isus će cijelom svemiru pokazati svoju slavu i moć prilikom drugog dolaska na ovaj svijet. Od svojih sljedbenika tj. od nas koji se smatramo kršćanima očekuje kao kralj odanost.

Mi danas imamo novi problem. Društveni život, tehnološki napredak te još neki drugi kulturno – društveni elementi, htjeli mi to ili ne, utječu na naš duhovni život i sugerira nam i nove životne vrijednosti. U takvim okolnostima se može dogoditi da pod takvim utjecajem zanemarimo neku od Isusovih vrijednosti koju nam želi prikazati. U načelu, ukoliko iz svog fokusa i za trenutak izgubimo Krista, izgubit ćemo i globalnu cjelovitu sliku o njemu. Slika o Kristu će nam biti deformirana. Bog nam dozvoljava u tom našem hodu s Bogom puno slobode, ali istovremeno očekuje da ju ne zloupotrebljavamo.

Na putu u Jeruzalem, Isus je kao sudac. Pored Isusa koračaju dva učenika koje je Isus nazvao „Sinovima groma.“ Oni su hodali za Isusom Sucem i nagovarali ga da zbog neljubaznosti stanovnika sela koje im nije željelo ukazati gostoprimstvo da ih usmrti ognjem. Po njihovom mišljenju smatrali su da se pod svaku cijenu mora sačuvati Kristova čast i dostojanstvo. Isus kao Kralj nad kraljevima može i treba naći gostoprimstvo kod ovih ljudi. Umjesto toga ovi seljaci su ga uvrijedili. Što bi ih bolje moglo čekati ako uvrede Kralja osim smrti.

A Isus? Kako On gleda na tu situaciju. Očito je da Isus nema neprijatelja među ljudima. A kako bi i imao. Pa On Božji Sin, došao je na ovaj svijet da te iste ljude i spasi. Kasnije će Ivan pisati o ogromnoj ljubavi Isusa Krista prema svim ljudima na zemlji. I Jakov i Ivan bit će vjerni Isusovi navjestitelji Kristove radosne vijesti do kraja svog života. Isus je naglašavao i činjenicu kako je Otac prepustio Njemu sud i to s razlogom, da bi mogli štovati Oca i Krista kao pravedne suce. Tko Krista ne poštuje kao Suca, upravo će na tom sudu propasti. Ako ponekad pokušavamo opravdati svoje slabosti ili grijehe, ili pokušavamo o njima prodiskutirati, najčešće nađemo nekoga tko je po tom pitanju gori od mene. Tada nam izmiče ta ispravna osnova stvari, i u našoj se unutrašnjosti po malo ali sigurno učvršćuje bezbožnost. Koliko često ne čujemo Kristov glas koji nam govori: „Ja sam tvoj Bog.“

Ovo kao da postaje svakim danom sve lošije. U naše vrijeme i u našem svijetu, sve više i više se širi nepoznavanje Boga. Radije obožavamo prirodu i sudbinu, umjesto da osluškujemo Božji glas iz prirode, i pozorno pazimo na Njegovo vođenje u našem životu. Diskusija o Božjoj pravednosti najčešće nas odvede da na kraju krivimo Boga i okrivljujemo Njega za probleme u kojem se nalazimo. Mi mislimo da znamo što bi Bog trebao uraditi a što ne. U tom svemu mi ne vidimo ono što bi trebali vidjeti. Mi ne vidimo Božju milost koja je ogromna i koja se širi oko nas. A milost nije pravednost. Kada bi Bog očitovao svoju božansku pravednost nad nama, na ovoj planeti očito nitko ne bi više živio. Upravo je Božja milost ta koja dominira u Božjem karakteru.

Na putu u Jeruzalem možemo vidjeti Isusa još kao slugu. Mnogi starozavjetni proroci jasno svjedoče o Kristu koji je sasvim dobrovoljno prihvatio ulogu sluge ne bi li nam ostavio primjer kako živjeti u ovom svijetu dok čekamo na Kristov povratak. Bila je to odlučna odluka koju je načinio još u početku kada je stvaran plan spasenja zajedno sa svojim Ocem. Od plana spasenja Isus nije dozvolio da ga bilo tko odvoji. Svakim korakom na putu za Jeruzalem, Isus je potvrdio svoju odluku. Došao je na ovu zemlju da služi i spašava. Upravo zbog toga mogao je izdržati sva nerazumijevanja, prepreke i nedaće kojim ga je opteretio ovaj svijet. Često je osobno osjetio odbijanje kao što je bio slučaj sa Samarijskim seljanima koji su očito mislili da će mu na taj način zabranit otići u Jeruzalem. On nije dozvolio da ga bilo što ometa u njegovom planu spasenja. Za Jeruzalem je išao preko drugog sela. Išao je i služio je dalje, iako je znao da ide u smrt. Isusov put u Jeruzalem je jedan od najznačajnijih događaja iz Isusove povijesti ovdje na zemlji i u Njegovom planu spašavanja sveta.  Naše otkupljenje vezano je upravo za to njegovo putovanje u Jeruzalem.

Prijatelji moji, Isus je sve učinio da bi nas spasio. Nije to samo pitanje opraštanja grijeha, nije to samo pitanje novog života sa Kristom. Glavno je pitanje u tome, hoće li se moj život poistovjetiti s Isusovim životom. Hoću li prihvatiti Njegov mir, Njegovu milost i blagoslove koje nam nudi. Centralnim činom naše duhovnosti je jedinstvo s Bogom preko Isusa Krista našeg Spasitelja. Na kraju je Isus molio u svojoj molitvi: Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. Ivan 17,21,22.

Što konkretno dobivam sa ovom spoznajom. Zašto mi je ona toliko važna? Ona mi omogućava da postanem Božje dijete, da budem pod Božjom skrbi, da On brine o meni. Znam da me ljubi i onda kada mi ne ide najbolje i život mi se čini potpuno besmislenim. I upravo u toj mojoj nesigurnosti, u tom mom strahu i zebnji, ja znam da moj Gospodin o meni sve zna, da je upoznat sa svakim detaljem mog problema.

Ne znam jeli znate onu duhovnu pjesmu „U Kristu je sigurnost“. Gdje god Krist išao, ja bi želio biti s Njime, jer mi je on napravio najveću uslugu. Spasio me je od sigurne propasti. On Kralj nad kraljevima, Nebeski pravedni Sudac, On kao sluga nije mu bilo teško učiniti sve  samo da bi nas spasio. To su tri glavna pogleda o Isusu koji je krenuo svom odlučnošću do Jeruzalema.

Prijatelji moji! Zakoračimo s Njime na taj novi put jer je to jedini put spasenja.

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

Bruno Buršić Lic. Theol.

 

 

PODIJELI