Zeleni grof Amadeo od Savoje (1334.)
Dana 4. siječnja 1334. rođen je Amedeo VI. od Savoje, francusko-talijanski aristokrat s nadimkom Zeleni grof (tal. Il Conte Verde, fr. Comte Vert). Rodio se u Chambéryju, povijesnoj savojskoj prijestolnici smještenoj u Alpama na području današnje Francuske. Grof Amadeo je po majci, Jolandi od Montferrata, potjecao od bizantske carske dinastije Paleologa. Njegov pradjed Andronik II. Paleolog bio je bizantski car na prijelazu iz 13. u 14. stoljeća.
Amadeo je naslijedio titulu grofa od Savoje, a nadimak Zeleni grof dobio je zbog sklonosti zelenoj odjeći i zelenim ukrasima na viteškoj opremi, osobito pri turnirskim natjecanjima i dvorskim svečanostima. Vladao je alpskim područjem na današnjoj francusko-talijanskoj granici, a zbog svojih vojničkih osvajanja postao je poznatim diljem Europe. Sudjelovao je i u križarskom pohodu na Galipolje i obalu Crnog mora 1366. i 1367. godine, tijekom kojeg je postigao pobjedu nad vojskom Osmanskog Carstva.
Zeleni grof bio je jedan od prvih savojskih vladara koji su imali znatnu ulogu u talijanskim zemljama (ranije je Savoja bila orijentirana uglavnom na francusku stranu Alpa). Amadeo je prilikom ratovanja u Italiji i poginuo, u gradu Campobassu, na području talijanske pokrajine Molise.
Burma postigla nezavisnost (1948.)
Dana 4. siječnja 1948. Burma je postigla nezavisnost od Ujedinjene Kraljevine, čija je kolonija prethodno bila. Posljednji britanski kolonijalni guverner Burme bio je Sir Hubert Elvin Rance, general koji je na taj položaj došao nakon Drugog svjetskog rata. Prvim predsjednikom nezavisne Burme postao je Sao Shwe Thaik, pripadnik lokalne vladarske dinastije. Prvim burmanskim premijerom postao je U Nu, političar i istaknuti budistički vjernik
Općenito je budizam i danas najzastupljenija religija u Burmi, državi koja se u novije vrijeme naziva i imenom Mjanmar. To novo ime za Burmu uvela je 1989. godine vojna vlada, a dio stranih država nije ga još u potpunosti prihvatio, upravo zbog upitnog legitimiteta vojne vlade. Još su uvijek u svijetu, stoga, u upotrebi oba imena – Burma i Mjanmar – no postoji trend prema prebacivanju na novije ime.
Njemački arheolog koji je iskopao Pergamski oltar (1839.)
Carl Humann, njemački arheolog, arhitekt i inženjer rođen je 4. siječnja 1839. godine. Rodio se pokraj Essena, a u mladosti se školovao za željezničkog inženjera. Sudjelovao je u izgradnji željezničkih pruga u rodnoj Njemačkoj, a zatim i na području Osmanskog Carstva. Ondje se počeo baviti i arheologijom, naročito iskapanjima na području grčkih otoka i Male Azije.
Kako je u Osmanskom Carstvu radio na kartografiranju terena za izgradnju željeznica i cesta, proputovao je mnoga područja, uključujući Bliski Istok. Godine 1878. dobio je službenu potporu njemačkih znanstvenih i financijskih institucija za početak iskapanja na području antičkog Pergama. Riječ je bila o arheološkom nalazištu kod osmanskog grada Bergame u Maloj Aziji, otprilike 260 kilometara jugozapadno od Carigrada i dvadesetak kilometara od obale Sredozemnog mora.
Humann je ondje iskopao znameniti Pergamski oltar, koji je po prethodnom dogovoru pripao berlinskom muzeju. Monumentalni Pergamski oltar je žrtvenik bogu Zeusu podignut u slavu zajedničke pobjedePergama, Rimljana i Roda nad sirijskim vladarom Antiohom III. oko 180 godine pr. Kr.
Danas se u Berlinu taj oltar može vidjeti u rekonstruiranom obliku u Pergamskom muzeju (njem. Pergamonmuseum) u središtu Berlina.
Carl Humann preminuo je u Osmanskom Carstvu 1896. godine, u 58. godini. Isprva je bio pokopan kod grada İzmira (Smirne), no kasnije su njegovi posmrtni ostaci položeni nedaleko od izvorne lokacije Pergamskog oltara kod spomenutog grada Bergame u Turskoj.
piše: Dražen Krajcar
Jaroslav Šidak – povjesničar Hrvatske u 19. stoljeću (1903.)
Poznati hrvatski povjesničar Jaroslav Šidak, koji je svojim radom uvelike utjecao na razvoj hrvatske historiografije u drugoj polovici 20. stoljeća, rodio se 4. siječnja 1903. godine u Beču. Povijest je diplomirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao hrvatsku i svjetsku povijest novog vijeka. Godine 1948. osnovao je i do 1985. uređivao Historijski zbornik te pisao brojne članke za Enciklopediju Leksikografskog zavoda.
Šidak je u znanstvenim djelovanjem obradio brojne teme iz hrvatske povijesti, a posebno se bavio 19. stoljećem. Tako je problematizirao ilirski pokret, razvoj jugoslavenske ideje u hrvatskoj politici, okolnosti revolucionarne 1848. godine u Hrvatskoj, politička zbivanja od Bachova apsolutizma (1851. – 1859.) do ustanka Eugena Kvaternika u Rakovici (1871.) te pisao o brojnim značajnim osobama hrvatske povijesti.
Za svoj znanstveni rad 1976. godine dobio je Nagradu za životno djelo. Jaroslav Šidak preminuo je u Zagrebu 1986. godine.
piše: Dražen Krajcar
Izvor: Povijest.hr
