Talijanski cepelin prvi preletio Sjeverni pol (1926.)
Dana 12. svibnja 1926. talijanski zračni brod Norge preletio je sjeverni pol, što je bio važan povijesni događaj za koji zna samo manji dio široke javnosti. Naime, po novijim spoznajama radilo se vjerojatno o prvom ljudskom dolasku nad sjeverni pol, budući da su tvrdnje o prethodnim dolascima uvelike opovrgnute. Primjerice, danas je većim dijelom odbačena tvrdnja o Pearyjevom dolasku na sjeverni pol pri ekspediciji 1909. godine, jer su uočene mnoge nelogičnosti u njegovom dnevniku (Peary je vjerojatno došao na udaljenost manju od 100 km od pola, no ne i do njega).
Zračni brod Norge, kojim je izvršeno prvo prelijetanje sjevernog pola, konstruiran je u Italiji, a njime je upravljao Umberto Nobile, konstruktor i polarni istraživač, koji je u talijanskim zračnim snagama dobio i generalski čin. Glavni organizator ekspedicije bio je Roald Amundsen, a osim njega i Nobilea na zračnom brodu Norge nalazilo se još 14 osoba iz raznih zemalja.
Iznad sjevernog pola izbacili su iz zračnog broda tri zastave – talijansku, norvešku i američku. Amundsen je bio iritiran kad je vidio da je talijanska zastava veća od drugih. Između njega i Nobilea postojao je svojevrstan sukob, koji se nastavio i nakon uspješnog završetka ekspedicije (postojala je, naime, dvojba oko toga je li za uspjeh zaslužniji Nobile ili Amundsen). Napomenimo, taj se pothvat dogodio u razdoblju Mussolinijeve vlasti u Italiji, a talijanska ga je propaganda uvelike zatim koristila za promociju fašističke Italije.
August II. Jaki – ratoborni poljski kralj (1670.)
Poljski kralj August II. Jaki rodio se 12. svibnja 1670. godine. Nadimak je dobio zbog velike fizičke snage, a prema nekim navodima mogao je golim rukama lomiti metalne potkove. August II. pripadao je njemačkoj dinastiji Wettin, koja je još od srednjeg vijeka vladala Saskom. Po nasljednom pravu bio je knez izbornik Saske, a za kralja ga je izabrao poljski parlament (polj. Sejm), jer je Poljska u to vrijeme bila izborna monarhija.
Da bi postao poljskim kraljem morao je prijeći na katoličanstvo, a vladao je u dva navrata 1697. – 1706. i 1709. – 1733. godine. Ratovao je protiv Osmanlija, a od 1700. sudjelovao je u Sjevernome ratu protiv Švedske, u koji je uvukao i Poljsko-Litavsku Uniju. U ratnim pustošenjima Poljska je jako stradala, a on se morao odreći poljske krune u korist švedskog kandidata Stanisława Leszczyńskog. Na prijestolje se vratio 1709. nakon pobjede Rusa nad Šveđanima kraj Poltave. Nastojao je uvesti apsolutističku vladavinu, ali zbog otpora poljskog plemstva nikad nije uspio posve učvrstiti svoju vlast u Poljskoj.
August II. Jaki imao je izuzetno velik broj potomaka. Postoje legende da je ukupan broj njegove djece iznosio 365 ili 382, no to je nemoguće dokazati. Činjenica jest da je imao samo jednog zakonitog sina – Augusta III. – koji ga je naslijedio na prijestolju. Priznao je samo manji dio svoje vanbračne djece.
Među najpoznatijim nezakonitim potomcima Augusta II. Jakog bio je grof Hermann Moritz od Saske, koji je postao maršal Francuske i jedan od najsposobnijih vojnih zapovjednika u francuskoj povijesti. Tog sina rodila je grofica Maria Aurora od Königsmarcka.
Krunidba Georgea VI. za britanskog kralja i cara Indije (1937.)
Dana 12. svibnja 1937. održana je krunidba britanskog kralja Georgea VI., oca današnje kraljice Elizabete II. iz dinastije Windsor. Kao i sve ostale krunidbe u britanskoj povijesti od 1066. godine, i njegova je održana u znamenitoj Westminsterskoj opatiji (engl. Westminster Abbey) u Londonu.
George VI. postao je kraljem nakon abdikacije svog starijeg brata Eduarda VIII., koji se želio oženiti višestruko razvedenom Amerikankom Wallis Simpson. Vrlo je zanimljivo da je spomenuta svečanost krunidbe bila planirana upravo za Eduarda VIII., no zbog njegove rane abdikacije, koja je prethodila krunidbi, pripreme su praktički bez prekida nastavljene za Georgea VI. (dakle, riječ je bila o istim pripremama, no zamijenjena je osoba monarha). Uz Georgea VI. okrunjena je i njegova supruga Elizabeta, poznata kasnije i kao kraljica-majka (engl. The Queen Mother).
Svečanost je koštala 454.000 britanskih funti, što je u to vrijeme bio golem novac. Krunidbu je predvodio tadašnji nadbiskup Canterburyja Cosmo Gordon Lang, a prisustvovali su joj brojni premijeri članica Commonwealtha (osim britanskog premijera, također i premijeri Australije, Kanade, Novog Zelanda, Južne Afrike itd.), tako da se na okupu našlo mnogo šefova vlada. Budući da je George VI. imao problema s mucanjem, angažiran je Lionel Logue kao njegov terapeut za govor. Budući da je George VI. tada okrunjen ujedno i za cara Indije, bila je to posljednja carska krunidba u indijskoj povijesti.
Njemački tenkovi prodrli u Francusku (1940.)
Oklopne trupe njemačkog Wehrmachta prodrle su u sjevernu Francusku u brzom manevru 12. svibnja 1940. godine. Nijemci su ušli u Francusku iz Belgije, čime su zaobišli poznatu utvrđenu Maginotovu liniju koja je pokrivala njemačko-francusku granicu. Naime, još znatno prije Drugog svjetskog rata Francuzi su jako utvrdili granicu s Njemačkom, očekujući eventualni napad samo iz tog smjera. Na sjeveru su mislili da je brdsko područje Ardena na belgijsko-francuskoj granici samo po sebi dovoljna prirodna prepreka. Međutim, bili su potpuno u krivu. Njemačke oklopne jedinice prošle su kroz Ardene velikom brzinom i našle su se na sjevernoj granici Francuske, zaobišavši Maginotovu liniju.
Nijemci su prethodno prvo izvršili invaziju Belgije, Nizozemske i Luksemburga, a zatim sa sjevera prodrli u Francusku. Ključna osoba za njemačku uspješnu strategiju bio je, po svemu sudeći, znameniti general Heinz Guderian. Njegove Panzer (oklopne, tj. tenkovske) trupe izvršile su neočekivano brz prodor kroz Ardene prema Atlantskom oceanu, pri čemu su kao srpom odsjekle od matične zemlje velik broj francuskih jedinica stacioniranih u Belgiji.
Upravo su Guderianove Panzer-trupe došle do francuskog sjevernog grada Sedana, gdje su se nalazili ključni mostovi za prijelaz preko rijeke Meuse (ona je otprilike paralelna s nedalekom belgijsko-francuskom granicom). Sljedećeg su dana tri Guderianove oklopne divizije potpomognute elitnom pješačkom divizijom Großdeutschland prešle rijeku Meusu i uspostavile mostobran. Zapovjednik Luftwaffe Hermann Göring obećao je Guderianu jaku zračnu podršku i doista ju je dao. Naime, njemački zrakoplovi izveli su kod rijeke Meuse u blizini Sedana vjerojatno najjači bombarderski napad u povijesti dotadašnjeg ratovanja.
Sve u svemu, njemački je prodor bio uspješan i nastavljen je, sve dok Francuska nije potpuno vojno poražena u rekordnom roku.
Izvor: Povijest.hr
