Čudesna ozdravljenja, obraćenja i duhovni darovi – zašto karizmatska duhovnost kod jednih budi oduševljenje, a kod drugih nepovjerenje?
Jeste li ikada sudjelovali na karizmatskom seminaru ili duhovnoj obnovi? Jeste li možda doživjeli snažan Božji dodir, duboko obraćenje, unutarnje oslobođenje ili ozdravljenje koje povezujete s molitvom?
Brojni vjernici odlaze na karizmatske seminare u potrazi za duhovnom obnovom, mirom, osnaživanjem vjere i osobnim susretom s Isusom Kristom. Neki od njih svjedoče o velikim promjenama u svojem životu, a pojedinci i o ozdravljenjima koja smatraju čudesnima.
Jedan od poznatijih katoličkih karizmatskih propovjednika jest indijski svećenik otac James Manjackal, koji je tijekom svojega svećeničkog djelovanja održavao duhovne obnove i evangelizacijske seminare u brojnim državama.
Pojedini hrvatski vjernici putuju u inozemstvo kako bi sudjelovali na njegovim seminarima. U javnosti se pritom pojavljuju tvrdnje da mu crkvene vlasti u Hrvatskoj ne dopuštaju održavanje određenih karizmatskih susreta. Razloge i opseg eventualnih zabrana ili ograničenja potrebno je razjasniti na temelju službenih odluka nadležnih biskupija, a ne samo na temelju glasina.
Ipak, takva situacija otvara važno pitanje: Zašto se dio vjernika snažno povezuje s karizmatskom duhovnošću, dok pojedini svećenici i teolozi prema određenim pojavama iskazuju oprez ili nepovjerenje?
Otac James Manjackal u svojem propovijedanju naglašava Evanđelje, obraćenje, molitvu, sakramentalni život i djelovanje Duha Svetoga. Sudionici njegovih seminara iznose svjedočanstva o duhovnim promjenama, pomirenjima i poboljšanjima zdravstvenoga stanja.
Slična svjedočanstva mogu se čuti i od sudionika duhovnih obnova koje predvodi fra Ivo Pavić, poznat po molitvama za ozdravljenje i karizmatskoj evangelizaciji.
Za mnoge vjernike takvi susreti predstavljaju priliku da ponovno otkriju živu vjeru, pristupe ispovijedi, oproste ljudima koji su ih povrijedili i započnu novi život s Kristom.
Pritom je važno naglasiti da osobno svjedočanstvo o ozdravljenju nije automatski i medicinski potvrđeno čudo. Svjedočanstva zaslužuju poštovanje, ali izvanredne zdravstvene tvrdnje zahtijevaju odgovornu provjeru.
Zašto postoje podjele oko karizmatske duhovnosti?
Katolička karizmatska obnova, poznata i kao Obnova u Duhu Svetome, naglašava otvorenost djelovanju Duha Svetoga, molitvu, evangelizaciju i duhovne darove koje spominje Sveto pismo.
U Prvoj poslanici Korinćanima apostol Pavao govori o različitim darovima Duha Svetoga, među kojima su darovi ozdravljanja, prorokovanja i razlikovanja duhova.
Neki vjernici upravo u karizmatskim susretima prepoznaju nastavak te biblijske tradicije.
Drugi upozoravaju na potrebu opreza kada se govori o izvanrednim pojavama, snažnim emocionalnim iskustvima ili navodnim čudesnim ozdravljenjima.
Takav oprez sam po sebi ne mora značiti odbacivanje Duha Svetoga.
Katolička Crkva priznaje karizme, ali istodobno naglašava potrebu njihova razlučivanja i usklađenosti s crkvenim naukom.
Međutim, oprez ne bi smio prerasti u unaprijed stvoreno neprijateljstvo, omalovažavanje ili odbacivanje svega što je povezano s karizmatskom obnovom.
Jednako tako, oduševljenje karizmatskim iskustvima ne bi smjelo dovesti do nepoštovanja biskupa, svećenika ili crkvenih pravila.
Duh Sveti ne poziva nas na međusobne podjele, nego na izgradnju Kristove Crkve u istini i ljubavi.
Smiju li svećenici polagati ruke na vjernike?
Jedno od pitanja koje izaziva nesporazume jest polaganje ruku tijekom molitve.
Pojedinci smatraju da bi takve geste trebale biti pridržane isključivo biskupima.
Međutim, potrebno je razlikovati sakramentalno polaganje ruku, koje ima određeno značenje i propisana pravila, od polaganja ruku kao geste blagoslova ili zagovorne molitve.
Polaganje ruku nije u svim okolnostima pridržano isključivo biskupima. Ipak, konkretna molitvena praksa mora poštovati liturgijska pravila i upute nadležnih crkvenih vlasti.
Vjernici koji sudjeluju u takvim molitvama često ističu da svećenik nije izvor ozdravljenja.
On moli, a Bog je onaj koji slobodno djeluje.
To je iznimno važno razumjeti.
Ne ozdravlja ljudska ruka sama po sebi. Kršćanin vjeruje da je Bog izvor svake milosti, dok svećenik i molitvena zajednica zagovaraju osobu koja traži pomoć.
Zato nijedan svećenik, koliko god bio poznat ili cijenjen, ne bi smio biti uzdizan iznad Isusa Krista.
Zašto neki svećenici nisu skloni karizmatskim seminarima?
Na ovo pitanje ne postoji samo jedan odgovor.
Neki svećenici možda nemaju osobnog iskustva karizmatske duhovnosti. Drugi mogu biti zabrinuti zbog načina vođenja pojedinih seminara, tumačenja izvanrednih pojava ili mogućnosti da se emocionalni doživljaji zamijene s djelovanjem Duha Svetoga.
Postoje i opravdana pitanja o medicinskoj provjeri ozdravljenja, zaštiti ranjivih osoba i poštovanju liturgijskih propisa.
Ipak, ako netko karizmatsku duhovnost odbacuje isključivo zbog osobnih predrasuda, bez spremnosti da upozna njezin sadržaj i duhovne plodove, takav stav zaslužuje preispitivanje.
S druge strane, ne bi bilo pravedno tvrditi da svaki svećenik koji kritizira određeni karizmatski seminar time odbacuje djelovanje Duha Svetoga.
Ne možemo poznavati nečiji odnos prema Bogu samo na temelju toga podržava li određenu molitvenu zajednicu ili seminare pojedinoga propovjednika.
Krist nas poziva da promatramo plodove, ali i da budemo oprezni u osuđivanju drugih ljudi.
Obnova u Duhu Svetome – poziv svakome kršćaninu
Naziv Obnova u Duhu Svetome nosi snažnu poruku.
Svakomu je kršćaninu potrebna duhovna obnova.
Nitko od nas nije toliko svet, mudar ili savršen da mu obraćenje više nije potrebno.
Duh Sveti potiče nas na molitvu, praštanje, poniznost, milosrđe i ljubav prema bližnjima.
Kršćanin koji živi dvostrukim životom, javno govori o vjeri, a privatno svjesno čini nepravdu i odbija obraćenje, trebao bi ozbiljno preispitati svoj odnos prema Bogu.
No to upozorenje vrijedi za sve nas, bez obzira pripadamo li karizmatskoj zajednici ili ne.
Nitko nema pravo sebe proglasiti sigurnim nositeljem Duha Svetoga, a druge automatski smatrati duhovno zatvorenima.
Najvažniji plod djelovanja Duha Svetoga nije izvanredan tjelesni doživljaj, nego život koji sve više odražava Kristovu ljubav.
Moramo se roditi iz vode i Duha
Isus je u razgovoru s Nikodemom govorio o nužnosti novoga rođenja:
„Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.” (Iv 3,5)
Te nas riječi podsjećaju na važnost duhovnoga preporoda i života u Božjoj milosti.
U katoličkom nauku ovaj se redak osobito povezuje s krštenjem i djelovanjem Duha Svetoga.
On ne znači da čovjek mora sudjelovati na karizmatskom seminaru ili doživjeti izvanredne pojave kako bi pripadao Kristu.
Svaki kršteni kršćanin pozvan je živjeti otvoren Duhu Svetome i svakodnevno obnavljati svoju vjeru.
Zato nemojmo zatvarati srce Božjemu djelovanju.
Ali nemojmo ni svaku neobičnu pojavu bez razlučivanja pripisivati Duhu Svetome.
Kako prepoznati istinske plodove karizmatske obnove?
Ako se čovjek nakon duhovne obnove iskreno obrati, vrati sakramentima, prestane mrziti, oprosti svojim bližnjima i počne pomagati ljudima, to su vrijedni duhovni plodovi.
Ako obitelj ponovno pronađe zajedničku molitvu, ako netko napusti štetne životne navike ili pronađe snagu za pomirenje, takve promjene zaslužuju pozornost i zahvalnost Bogu.
Ali duhovni plodovi moraju biti vidljivi i nakon završetka seminara.
Nije dovoljno doživjeti snažne emocije tijekom molitve.
Važno je kako čovjek živi kada se vrati kući.
Je li postao strpljiviji?
Poštuje li druge?
Pomaže li siromašnima?
Je li spremniji oprostiti?
Pristupa li sakramentima i živi li odgovornije?
Apostol Pavao u Poslanici Galaćanima spominje ljubav, radost, mir, strpljivost, dobrostivost i druge plodove Duha Svetoga (Gal 5,22–23).
Upravo su ti plodovi važna mjerila autentične kršćanske duhovnosti.
Zaključak – otvorimo srce Duhu Svetome
Karizmatski seminari i duhovne obnove za mnoge su ljude postali važna mjesta susreta s vjerom.
Neki na njima pronalaze unutarnji mir, drugi doživljavaju duboko obraćenje, a pojedinci iznose svjedočanstva o neobičnim ozdravljenjima.
Katolička Crkva pozvana je razlučivati takva iskustva, prepoznavati dobro i štititi vjernike od mogućih zabluda.
Istodobno smo svi pozvani izbjegavati predrasude, međusobna osuđivanja i nepotrebne podjele.
Ne smijemo zaboraviti da Duh Sveti nije vlasništvo nijednoga pojedinca, zajednice ili duhovnog pokreta.
On djeluje po Božjoj volji.
Otvorimo svoja srca Duhu Svetome, dopustimo da nas mijenja i neka naše obraćenje ne ostane samo na riječima.
Jer najveći dokaz duhovne obnove nije ono što smo osjetili tijekom seminara, nego koliko smo nakon njega spremni ljubiti Boga i svoje bližnje.
Molitva zahvalnosti Isusu Kristu i Duhu Svetome
Gospodine Isuse Kriste,
želimo Ti zahvaliti na daru Duha Svetoga i svim duhovnim darovima koje nam daješ.
Hvala Ti za snagu kojom nam pomažeš nositi se sa životnim poteškoćama.
Hvala Ti za vjeru, nadu, ljubav i sve milosti koje primamo.
Otvori naša srca djelovanju Duha Svetoga.
Oslobodi nas oholosti, nepovjerenja, međusobnih podjela i duhovne zatvorenosti.
Blagoslovi sve svećenike, redovnike, redovnice i vjernike koji propovijedaju Tvoje Evanđelje.
Podari mudrost našim biskupima i svima koji su odgovorni za razlučivanje duhovnih darova.
Blagoslovi bolesnike, njihove obitelji i sve koji traže duhovno i tjelesno ozdravljenje.
Pomozi nam da primljene darove ne koristimo za vlastitu slavu, nego za dobrobit svih ljudi i širenje Tvoga kraljevstva.
Neka naše riječi i djela uvijek svjedoče Tvoju ljubav.
Hvala Ti, Isuse!
Dođi, Duše Sveti, obnovi naša srca!
Amen.
PUT, ISTINA I ŽIVOT
Portal za promicanje kršćanskih vrijednosti
Urednički duhovno-društveni članak
Biblijski izvori: Iv 3,5; 1 Kor 12,4–11; Gal 5,22–23; 1 Sol 5,19–21; Mk 16,15–18; Jak 5,14–16.
Crkveni izvori: Katekizam Katoličke Crkve, brojevi 799–801 i 1506–1509; Kongregacija za nauk vjere, Naputak o molitvama kojima se od Boga moli ozdravljenje (2000.).
Urednička napomena: Svjedočanstva o čudesnim ozdravljenjima nisu isto što i medicinski ili crkveno potvrđena čuda. Tvrdnje o ograničenjima pojedinih seminara treba provjeriti kod nadležnih crkvenih vlasti.
