Čitanje Knjige Sirahove

Usta prorok Ilija kao oganj,

riječ mu plamtjela kao buktinja.

On je na njih donio glad

i revnošću je svojom umanjio njihov broj.

Po riječi je Gospodnjoj nebo zatvorio

i tri puta oganj s neba sveo.

Kako li si slavan bio, Ilija, u čudesima svojim!

I može li se itko dičiti koliko ti?

Podigao si mrtva od smrti

iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg.

Bacio si u propast kraljeve

i vukao odličnike s odra njihova.

Na Sinaju si čuo ukore

i sud osvetni na Horebu.

Pomazao si kraljeve osvetničke

i proroka sebi za nasljednika.

Podignut si bio u vihoru ognja,

u kolima s plamenim konjima.

Određen si u prijetnjama budućim,

da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali,

da obratiš srca otačka sinovima

i da obnoviš plemena Jakovljeva.

Blago onomu koji će te vidjeti

i onima koji su usnuli u ljubavi,

jer i mi ćemo posjedovati život.

Kad je vihor zastro Iliju,

napuni se duhom njegovim Elizej:

za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti,

i nitko ga ne mogaše podjarmiti.

Ništa mu ne bijaše teško,

i iz groba mu je tijelo prorokovalo.

Za života je čudesa činio,

a u smrti svojoj djela divotna.

Riječ Gospodnja.

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.

Oganj ide pred njim
i sažiže okolo dušmane njegove.
Munje mu svijet osvjetljuju;
zemlja to vidi i strepi.

Brda se tope pred Gospodinom ko vosak,
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.

Nek se postide svi što likove štuju
i koji se hvale kumirima.
Poklonite mu se, svi bozi!