Postoje ljudi koji svoju vjeru ne pokazuju samo riječima, nego svakodnevnim djelima ljubavi. Jedan od njih bio je Zvonko Presečan, kršćanski pisac, humanitarac, zatvorski dušobrižnik i evangelizator. Iako je pripadao Kršćanskoj adventističkoj crkvi, katolike je prihvaćao kao svoju braću i sestre u Kristu. Svojim djelovanjem pokazivao je da međusobno poštovanje, suradnja i ljubav prema Isusu Kristu mogu povezivati kršćane različitih zajednica.

Djetinjstvo i životni put

Zvonko Presečan rođen je 14. siječnja 1955. godine u slavonskom selu Stipanovci, nedaleko od Našica, u obitelji Franje i Ane Presečan.

Djetinjstvo je proveo u Slavoniji, a njegova se obitelj poslije preselila u Lipik.

Od mladosti je bio povezan s adventističkom vjerom, koja je snažno oblikovala njegov duhovni život.

Tijekom godina razvijao je duboko zanimanje za Sveto pismo, kršćansku duhovnost i čovjekov osobni odnos s Bogom.

Njegov život nije bio oslobođen teškoća i obiteljskih tragedija, ali upravo je u vjeri pronalazio snagu za njihovo nadvladavanje.

S vremenom je njegovo duhovno djelovanje postalo usmjereno posebno prema ljudima koji su se nalazili u teškim životnim okolnostima.

Adventist koji je katolike prihvaćao kao braću

Jedna od posebno vrijednih značajki njegova djelovanja bila je otvorenost prema drugim kršćanima.

Iako adventist, Zvonko nije smatrao da razlike među kršćanskim zajednicama moraju biti prepreka razgovoru, prijateljstvu i suradnji.

Katolike je prihvaćao kao braću i sestre u Kristu.

To je pokazivao ne samo riječima nego i svojim književnim i evangelizacijskim djelovanjem.

Posebno se isticala njegova suradnja s katoličkim portalima Putevi milosti i PUT, ISTINA I ŽIVOT.

Pisao je duhovna razmatranja, biblijske tekstove i homilije povezane s liturgijskim čitanjima Katoličke Crkve.

Takva suradnja svjedoči o njegovoj spremnosti da upozna i poštuje duhovnu tradiciju drugih kršćana.

Čovjek koji je pisao homilije za katolike

Zvonko Presečan ostavio je značajan trag i u duhovnom sadržaju portala PUT, ISTINA I ŽIVOT.

U arhivi portala mogu se pronaći njegova razmatranja nedjeljnih evanđeoskih čitanja, duhovne pouke i članci o kršćanskome životu.

Pisao je o Isusovu krštenju, svadbi u Kani Galilejskoj, dolasku mudraca, djelovanju Duha Svetoga i drugim biblijskim temama.

Njegovi tekstovi nastojali su približiti Božju riječ svakodnevnom životu čovjeka.

Posebno je zanimljiva činjenica da je kao adventist pisao razmatranja namijenjena i katoličkim čitateljima.

Nije se radilo o prikrivanju njegove vjerske pripadnosti, nego o suradnji koja je počivala na zajedničkoj vjeri u Isusa Krista.

Takav primjer pokazuje da kršćani mogu ostati vjerni vlastitoj tradiciji, a istodobno razgovarati i surađivati s drugima.

Knjiga o krunici – neobičan primjer kršćanske suradnje

Jedan od posebno zanimljivih dijelova njegova književnog djelovanja povezan je s knjigom „Što god vam rekne, učinite”.

U razgovoru objavljenom 2017. godine na portalu PUT, ISTINA I ŽIVOT predstavljena je njegova knjiga duhovnih razmatranja otajstava krunice.

Riječ je o neobičnom primjeru međukršćanskog susreta.

Krunica ima posebno mjesto u katoličkoj pobožnosti, dok adventisti ne njeguju istu molitvenu tradiciju.

Ipak, Zvonko je prihvatio izazov promišljanja o biblijskim događajima koji se razmatraju tijekom molitve krunice.

Time je pokazao zanimanje za duhovnu baštinu katolika i spremnost na razgovor o onome što kršćane povezuje.

U središtu njegovih razmatranja bio je Isus Krist.

Evangelizacija u zatvorima – pružanje ruke odbačenima

Posebno mjesto u životu Zvonka Presečana zauzimao je rad sa zatvorenicima.

Odlazio je među ljude koji su zbog počinjenih kaznenih djela izdržavali zatvorske kazne, često noseći teret krivnje, obiteljskih sukoba i teških osobnih iskustava.

Njegov pristup nije se temeljio na ponižavanju ili odbacivanju tih ljudi.

Nastojao im je približiti Evanđelje i pokazati da čovjek, unatoč počinjenim pogreškama, može preuzeti odgovornost, iskreno se pokajati i započeti drukčiji život.

Posebno je naglašavao važnost upoznavanja Isusa Krista, osobnog obraćenja i praštanja.

U njegovim tekstovima nalazimo potresna svjedočanstva ljudi koji su tijekom dugogodišnjeg zatvora počeli preispitivati vlastiti život.

Neki od njih prvi su put nakon mnogo godina ponovno uspostavili odnose sa svojim obiteljima.

Drugi su kroz proučavanje Svetoga pisma pronašli nadu i osjećaj unutarnje slobode.

Zvonko je smatrao da čovjeka ne treba promatrati isključivo kroz njegove najteže životne pogreške.

Takav pristup duboko je povezan s kršćanskom porukom obraćenja i milosrđa.

Udruga Korak nade – vjera koja postaje djelo

Njegovo humanitarno i evangelizacijsko djelovanje bilo je povezano s udrugom Korak nade.

Kroz rad udruge pomagao je ljudima koji su tražili duhovnu obnovu i novi početak.

Posebno su mu bili važni zatvorenici te osobe suočene s teškim životnim okolnostima.

Zvonko nije želio da njegova djelatnost ostane ograničena samo na propovijedanje.

Znao je da čovjeku ponekad, uz duhovnu pomoć, treba pružiti i vrlo konkretnu podršku.

Na stranici posvećenoj njegovoj ostavštini posebno se spominje Ivica Zrna, bivši zatvorenik kojemu je Zvonko pomogao nakon izlaska na slobodu.

Primio ga je u svoj dom i pružio mu potporu, čak i tijekom posljednjeg razdoblja vlastite teške bolesti.

Takva djela govore o vjeri koja se očituje ljubavlju prema bližnjemu.

Književna ostavština

Zvonko Presečan bio je autor više duhovnih knjiga.

Među njegovim djelima posebno se ističu „Put k unutarnjem miru”, „Što god vam rekne, učinite”, „Nada koja ne umire” i „U sigurnoj ruci”.

Knjiga „Put k unutarnjem miru” nastala je kao odgovor na duhovna pitanja i potrebe ljudi s kojima je surađivao tijekom zatvorskog dušobrižništva.

U svojim tekstovima isticao je da istinska duhovna sloboda nije ograničena vanjskim životnim okolnostima.

Čovjek može biti fizički zatvoren, a ipak kroz obraćenje i odnos s Bogom pronaći unutarnji mir.

Njegova su djela nastojala približiti Evanđelje običnome čovjeku, bez obzira na njegovu prošlost, društveni položaj ili vjersku pripadnost.

Sjećanje na čovjeka koji nije postavljao granice Božjoj ljubavi

U vremenu kada među kršćanima često dolazi do rasprava i podjela zbog različitih teoloških tumačenja, život Zvonka Presečana podsjeća na važnost međusobnog poštovanja.

Nije potrebno zanemariti stvarne razlike između Katoličke i Adventističke crkve.

Te razlike postoje i potrebno ih je pošteno priznati.

Ali one ne bi smjele biti opravdanje za neprijateljstvo, omalovažavanje ili odbijanje svakoga oblika suradnje.

Zvonkov rad pokazao je da kršćani mogu zajednički svjedočiti vrijednost molitve, ljubavi, praštanja, odgovornosti i pomoći potrebitima.

Posebno nam ostaje njegovo nastojanje da približi Krista ljudima koje je društvo često otpisivalo.

Posljednji dani i odlazak u vječnost

Zvonko Presečan preminuo je 17. travnja 2020. godine, u 66. godini života.

Pokopan je 18. travnja 2020., tijekom pandemije bolesti COVID-19, kada su bila ograničena javna okupljanja.

Zbog tadašnjih mjera sprovod je održan u krugu najuže obitelji.

Iza njega ostali su supruga, dvoje djece, obitelj, prijatelji, knjige, duhovni tekstovi i ljudi kojima je tijekom života pomagao.

Njegova književna i humanitarna ostavština nastavlja svjedočiti o važnosti vjere koja se ne zaustavlja na riječima.

Zaključak – ostaju djela ljubavi

Kada čovjek završi svoj zemaljski život, iza njega ne ostaju samo imovina, fotografije i uspomene.

Ostaju i riječi koje je izgovorio, ljudi kojima je pomogao i dobro koje je učinio.

Zvonko Presečan svojim je djelovanjem ostavio trag među kršćanima različitih vjeroispovijesti i među ljudima kojima je bila potrebna nova životna prilika.

Njegov primjer podsjeća nas da kršćanska ljubav ne poznaje granice društvenoga položaja.

Ona treba doprijeti i do zatvorenika, siromaha, osamljenoga čovjeka, osobe koja je pogriješila i svakoga tko traži put prema Bogu.

Neka sjećanje na Zvonka Presečana bude poticaj da i mi svoju vjeru pokazujemo djelima, da poštujemo druge kršćane i da nikada ne zaboravimo ljude kojima je najpotrebnija naša pomoć.

Molitva u spomen na Zvonka Presečana

Gospodine Isuse Kriste,

zahvaljujemo Ti za život i djela Zvonka Presečana.

Hvala Ti za njegovo nastojanje da Tvoju riječ približi ljudima u teškim životnim okolnostima.

Hvala Ti za svako djelo dobrote, svaku pruženu ruku i svaku riječ ohrabrenja koju je darovao drugima.

Utješi njegovu obitelj, prijatelje i sve koji ga se s ljubavlju sjećaju.

Pomozi nam da iz njegova primjera učimo o važnosti praštanja, poniznosti i međusobnoga poštovanja.

Neka nas zajednička vjera u Isusa Krista potiče da gradimo mostove razumijevanja među kršćanima.

I neka nijedan čovjek ne ostane bez nade samo zato što je u svojem životu pogriješio.

Amen.

Sjećanje – urednički članak

Posvećeno uspomeni na Zvonka Presečana (14. siječnja 1955. – 17. travnja 2020.).

Izvori: Službena stranica Zvonka Presečana i njegove književne ostavštine; arhiva članaka portala PUT, ISTINA I ŽIVOT; razgovor „Što god vam rekne, učinite” iz 2017. godine.