Sveti Antonino Pierozzi (ponekad i de Forciglioni), poznat i kao sveti Antonin iz Firence (Antonino da Firenze), talijanski dominikanac, nadbiskup Firence, teolog i književnik, rođen je 1. ožujka 1389. u Firenci, kao sin gradskog bilježnika Niccolòa Pierozzija i njegove supruge Tomasine. Darovit dječak, već je do 15. godine stekao izvanrednu naobrazbu, osobito na području prava. Kao životno geslo izabrao je ovu rečenicu: „Postoji samo jedan jedini pravi način vladanja, a taj je služiti Bogu.“ Kad mu je bilo 16 godina, stupio je 1405. u dominikanski red u Fiesoleu kod Firence, a 1418. zaređen je za svećenika. Djelovao je takvim žarom da je postao veliki svjetionik svoga vremena, a narednih godina obavljao je službu poglavara u raznim dominikanskim samostanima (Cortona, Fiesole, Rim, Gaeta, Napulj, Firenca). Od 1433. do 1446. služio je i kao vikar dominikanske provincije i tada je osnovao samostan svetog Marka u Firenci. Postao je duša obnove dominikanskog reda, a 1446. papa Eugen IV. imenovao ga je za nadbiskupa Firence. Papa ga je dobro upoznao i zavolio kao istaknutog teologa i sudionika na velikim crkvenim saborima.

Novi nadbiskup svojski se latio posla kako bi duhovno obnovio svoj rodni grad, a pritom je ostao ponizan i jednostavan redovnik. I dalje je nosio redovničku odjeću, a i njegova soba, usred sjaja jednog od najbogatijih i najraskošnijih talijanskih gradova, nalikovala je siromašnoj samostanskoj ćeliji. Nadbiskup Antonino bio je pravi pastir duša i svake godine pješice je obilazio svoju nadbiskupiju te nikada nije izgubio vedrinu duha. Kad je u njegovoj nadbiskupiji buknula kuga, posvetio se potpuno karitativnoj i socijalnoj djelatnosti. Hitao je u pomoć bolesnicima i organizirao im svu moguću potporu. Umrli su i mnogi dominikanci pa su opustjeli samostani u Firenci i Fiesoleu. Nakon kuge stigle su i druge nevolje, glad i potresi. Mnogi građani Firence pomagali su tada svojem vrijednom nadbiskupu, a on je u korist nevoljnika osnovao Bratovštinu svetog Martina. Antonino Pierozzi ostavio je za sobom i bogatu književnu baštinu. Naročito se istaknuo pisanjem rasprava iz moralne teologije, a njegovim najvažnijim djelom smatraju „Teološku sumu“ („Summa theologica“), sustavnu enciklopediju misli i prakse kršćanskog života u XV. stoljeću. Pisao je i zapažena povijesna i biografska djela, asketske spise i propovijedi. Bio je zaštitnik djela velikog umjetnika Beata Angelica. Preminuo je 2. svibnja 1459. u Montughiju, predgrađu Firence. Pokopan je u dominikanskom samostanu svetog Marka u Firenci, a sprovod je vodio papa Pio II. Svetim ga je proglasio 31. svibnja 1523. papa Hadrijan VI. Zazivaju ga kod groznice, a naročito ga štuju u firentinskoj nadbiskupiji i u domininikanskom redu. Njegovi Firentinci slave ga 2. svibnja. Zaštitnik je mnogih naselja, župa, škola, crkava i kapela diljem Italije i svijeta.

Izvor: http://www.zupajastrebarsko.hr/

PODIJELI