Blaženi János Scheffler, mađarski i rumunjski biskup i mučenik, rođen je 29. listopada 1887. u Kálmándu (Căminu), tada mađarskom, a kasnije rumunjskom selu, u biskupiji Szatmár (Satu Mare). Rođen je kao drugo od desetero djece u mađarskoj seljačkoj obitelji njemačkog podrijetla (Podunavski Švabe, Donauschwaben). Već kao dječak isticao se svojom inteligencijom, ozbiljnošću i obzirnošću, a vrlo rano osjetio je duhovni poziv kojem se rado odazvao. Završio je gimnaziju u Szatmáru. Od 1906. studirao je teologiju u Budimpešti, a za svećenika je zaređen 6. srpnja 1910. Nastavio je u Rimu studirati kanonsko pravo i doktorirao 1912. na Gregorijanskom sveučilištu. Omiljeni vjeroučitelj i glasoviti propovjednik, postao je 1914. profesor teologije i dekan na teološkom seminaru u Szatmáru, a teologiju je doktorirao 1915. Mirovnim ugovorom u Versaillesu Mađarska je 1920. ostala bez trećine svojeg teritorija i velečasni Scheffler postao je rumunjskim građaninom. Od 1922. predavao je kanonsko pravo, crkvenu povijest i teologiju, a 1923. postao župnikom u Nagymajtényju (Moftinu Mare). Posvetio se pastoralnom radu, organizirao brojna hodočašća i pisao vjeronaučne knjige. Izbijanjem II. svjetskog rata, u Mađarskoj i Rumunjskoj zavladale su teške prilike. János Scheffler imenovan je 26. ožujka 1942. biskupom svoje rodne biskupije Szatmár (Satu Mare), koja je od 1940. opet bila pod mađarskom vlašću, a po završetku rata vraćena Rumunjskoj. Imenovan je 1948. i biskupom Nagyvárada (Oradea Mare).
Položaj Katoličke crkve u Rumunjskoj pogoršavao se nakon završetka rata iz dana u dan. Biskup Scheffler nije se slagao s vlastima i prosvjedovao je protiv progonstva njemačke manjine u Sovjetski Savez. Tražio je i puštanje iz zatvora Alexandrua Rusua, grkokatoličkog biskupa Maramureșa. Rumunjski komunisti započeli su 1947. žestoko progoniti katolike i Katoličku crkvu, a 1948. zabranili su djelovanje rumunjskih grkokatolika i naredili im da se moraju pripojiti rumunjskoj pravoslavnoj crkvi. Komunistički režim želio je prekinuti sve odnose katolika sa Svetom Stolicom i prisiljavao vjernike, svećenike i biskupe na stvaranje nacionalne Crkve, bez povezanosti s Rimom i papom. Slične pokušaje komunisti su u to vrijeme poduzimali i u Hrvatskoj. Do 1950. komunistički zlotvori uhitili su sve katoličke biskupe u Rumunjskoj, a biskup Scheffler uhićen je 23. svibnja 1950. i smješten u kućni pritvor u jednom franjevačkom samostanu. Ponudili su mu da postane patrijarh nacionalne rumunjske katoličke crkve. On je to odbio pa je osuđen na zatvor s prisilnim radom. U zloglasnom zatvoru u Jilavi bio je izvrgnut mučenjima i stalnim ponižavanjima. Pored ostalog ulijevali su u njega kipuću vodu. Preminuo je na današnji dan, 6. prosinca 1952, u zatvoru u Jilavi, nedaleko Bukurešta. Pokopali su ga na zatvorskom groblju, a njegovo tijelo preneseno je 1965. u kriptu rimokatoličke katedrale u Satu Mareu. Blaženim ga je 2011. proglasio papa Benedikt XVI, a beatifikaciju je 3. srpnja 2011. na glavnom trgu u Satu Mareu predvodio kardinal Angelo Amato, u nazočnosti 15 tisuća vjernika. Ovo je prigoda da se u našim molitvama sjetimo rumunjskog naroda, a naročito rumunjskih katolika. Prema posljednjim podacima u Rumunjskoj na 20 milijuna stanovnika živi gotovo 900 tisuća rimokatolika i oko 150 tisuća grkokatolika. Grkokatolici su većinom Rumunji, a rimokatolici Mađari, Rumunji, Nijemci i Romi te niz manjih nacionalnih skupina, među njima i Hrvati.
U Rumunjskoj od davnine žive Hrvati, prema posljednjim podacima njih oko 7 tisuća. Osim dvije manje skupine koje žive istočno i zapadno od grada Temišvara, područje u kojem ih ima najviše, nalazi se na jugozapadu Rumunjske, u okrugu Caraș-Severin, u općinama Carașova (Karaševo) i Lupac (Lupak). U tim općinama hrvatski je službeni jezik, koristi se u školama i crkvama, a službeni natpisi su i na hrvatskom jeziku. Hrvati u Rumunjskoj priznati su kao posebna nacionalna manjina i stoga uživaju mnoga prava, imaju svoje udruge, kulturno-umjetnička i sportska društva, svoje novine i radijske emije te tri značajne župe: Karaševo, Lupak i Klokotić. Za opstanak nacionalne i vjerske svijesti hrvatske manjine u Rumunjskoj prije svega je zaslužna Crkva. Nama preostaje da se za te naše zemljopisno tako daleke, a našim srcima tako bliske sunarodnjake, iskreno pomolimo!
Izvor: http://www.zupajastrebarsko.hr/
