Slika: Blažena Marija Tereza de Soubiran

Blažena Marija Tereza de Soubiran (Marie-Thérèse de Soubiran), francuska redovnica, utemeljiteljica Družbe Marije pomoćnice, rođena je 16. svibnja 1834. kao Sophie-Thérèse de Soubiran La Louvière u Castelnaudaryju (departman Aude, Languedoc-Roussillon, južna Francuska), kći grofa Josepha-Paula de Soubirana i Noemi de Gélis. Odgojio ju je, zajedno s njezinom mlađom sestrom, stric, kanonik Louis de Soubiran. Pobožna djevojčica, primila je prvu pričest u jedanaestoj godini. Zbog izrazite sklonosti prema kontemplativnom životu željela je stupiti u Karmel, ali joj je stric predložio da se posveti radu u Marijinoj kongregaciji. Ona je prihvatila ponudu i prionula poslu, a njezin duhovni život sve je više tonuo u mistične sfere. Boravila je u kolovozu i rujnu 1854. u belgijskom gradu Gentu i tamo proučavala način života i običaje beginki (les béguines), mističnih sljedbenica nauka svetog Franje Asiškoga. Kad se vratila kući, osnovala je na posjedu Bon-Secours sličnu ustanovu. Obukla je 14. studenoga 1855. odjeću beginki i postala njihovom poglavaricom. Svoju zajednicu usmjerila je prema dobrotvornom i apostolskom radu te je okupljala i odgajala siromašnu i zapuštenu djecu. Osobitu pomoć u njezinom duhovnom rastu i apostolatu pružio joj je isusovac, otac Paul Ginhac, njezin duhovni vođa. U lipnju 1864. Sophie-Thérèse je u Castelnaudaryju svoju zajednicu stavila pod zaštitu Marije pomoćnice i njoj povjerila brigu za siromašne djevojke. Sestre Družbe Marije pomoćnice (Congrégation des Sœurs de Marie Auxiliatrice) uz apostolat su obavljale vječno klanjanje pred Presvetim sakramentom, u duhu naknade za ljudske grijehe. Sve je to pogodovalo brzom širenju njezine družbe pa su uskoro otvorene nove kuće u Toulouseu, Amiensu i Lyonu. Rat Prusije i Francuske, 1870, donio je Družbi Marije pomoćnice mnoge nevolje. Većina kuća je zatvorena, a mnoge sestre, među njima i majka Marija Tereza, morale su pobjeći u London. Po završetku rata, 1871, Marija Tereza vratila se u Francusku i obnovila svoju družbu. Većina njezinih samostana ponovno je otvorena, a otvoreni su i novi, u Bourgesu, Parizu i Angersu. Majka Marija Tereza, utemeljiteljica družbe, doživjela je u svojem redu mnoge nevolje pa je 1874. bila prisiljena napustiti upravu družbe te je na kraju morala iz nje i istupiti.

Primile su je redovnice Naše Gospe od milosrđa te je 1877. kod njih položila zavjete. Tada je uzela redovničko ime Marija od Presvetog Srca Isusovog. Morala je izdaleka promatrati kako se njezino djelo pomalo rastače i propada. Gospodin ju nije napustio pa joj je poklonio razne mistične darove. Napuštena i ostavljena, majka de Soubiran preminula je na današnji dan, 7. lipnja 1889. u Parizu. Njezine posljednje riječi bile su: „Dođi, Gospodin Isuse, dođi!“ Ubrzo se otkrilo da je njezina nasljednica na čelu Družbe Marije pomoćnice, koja ju je udaljila iz reda i družbu dovela na rub propasti, bila nedostojna i nesposobna osoba. Sestre koje su ostale u Družbi Marije pomoćnice, pod upravom nove poglavarice, Elisabeth de Luppé, posmrtno su vratile čast i ugled svojoj utemljiteljici, kojoj su za života učinile veliku nepravdu. Pokrenule su postupak za njezino proglašenje blaženom. Papa Pio XII. proglasio je 20. listopada 1946. majku de Soubiran blaženom. Njezine relikvije štuju se u samostanu njezinog reda u Villepinteu, na periferiji Pariza. Sestre Družbe Marije pomoćnice i danas uspješno djeluju u Europi (Francuska, Engleska, Irska, Italija), Aziji (Filipini, Japan, Koreja), Africi (Kamerun) i Mikroneziji.

 

Izvor: http://www.zupajastrebarsko.hr/

PODIJELI