Rođenje svetog Ivana Krstitelja

49

 

 

 

 

 

 

ROĐENJE SV. IVANA KRSTITELJA

 

Tomislavgrad, 24. lipnja 2012. u 18 sati

 

1. Iz 49, 1-6

Ps 139 (138), 1-3. 13-14ab. 14c-15

2. Dj 13, 22-26

Lk 1, 57-66. 80

 

UVOD

Na razmeđu i prijelazu između Staroga i Novoga zavjeta, Crkva danas slavi rođendan sv. Ivana Krstitelja. Poput svih starozavjetnih proroka, naviještao je Spasiteljev dolazak. Iako Krist za njega reče da između rođenih od žena nije bilo većega od Ivana, on je bio skroman i ponizan priznajući Isusovo prvenstvo. Veliki ljudi su uvijek ponizni, dok u svojemu životu prepoznajemo trenutke kada smo bili nevjerni svojem poslanju. Ujedno smo znali svojim djelovanjem drugima priječiti da prepoznaju Božje lice i djelovanje.

Zato ćemo i mi ponizno i u jednostavnosti srca zamoliti Gospodina da nam oprosti naše grijehe, kako bi mogli dostojno proslaviti današnju svetkovinu.

 

HOMILIJA

U nekim stvarima i u određenoj mjeri, svaki je roditelj oduševljen svojim djetetom. Ujedno je spreman vjerovati da je njegovo dijete najbolje, najsposobnije i posebno. Na koncu znamo da je svako dijete Božji dar i ne bi trebalo biti posebnije. Ipak, valja priznati kako ima ljudi koji su još od djetinjstva posebni. To su oni koji su bili „čudo od djeteta“, te kasnije i cijeloga života na određeni način ostali posebni. Dovoljno je prisjetiti se velikoga glazbenika Mozarta ili nekoga drugoga velikana.

Čuli smo u današnjem prvom čitanju, kako prorok Izaija govori o sebi i svom pozivu od krila materina. O izabranju Ivana Krstitelja i posebnosti toga djeteta, slušamo u današnjem izvješću Lukina evanđelja. Svi su se pitali što li će biti s ovim djetetom, jer se uz njega vezalo dosta toga neuobičajenoga.

Neobičnost toga djeteta, rođena u Ain Karinu, pokazala se čim je malo poodraslo. Ivan je još veoma mlad ostavio obiteljski dom, svoje prijatelje i znance, te pošao u pustinju da se što bolje pripremi za svoje veliko poslanje. On će se na nj pripremati u Božjoj blizini, molitvi i razgovoru s njime. Kod Ivanova rođenja svi su se u okolici pitali, što će biti od njega? Znamo da je postao jedna od najznačajnijih osoba, u Božjem planu spasenju.

Ivan stoji na prekretnici, jednog novog vremena. On je posljednji prorok Staroga zavjeta i spoj nečega novoga. On je prorok čije ime znači: “Bog je milostiv”. To ime je i njegov životni program: Ivan treba biti utirač, krčitelj novih putova, preteča za Boga koji je pun milosrđa za ljude. U Isusu Kristu ta riječ “Bog je milostiv”, dobiva svoje značenje u punini.

Ivan je postao isposnik, pustinjak, čovjek koji je drugovao s Bogom. Počeo je propovijedati krštenje na obraćenje. Silno je mnoštvo došlo k njemu, na rijeku Jordan. Ali ne zato da izliječi njihove bolesnike, niti da množi kruh i ribe. K njemu dolaze priznajući svoje grijehe i primajući krst pokore. Takvu silnu i privlačnu snagu, nije mogao imati bilo tko. Svi su vidjeli i bili sigurni, da je to prorok i Božji čovjek.

Jednako tako i u našim vremenima, potrebno je ovakvih ljudi. Vidimo da nas potrošačko društvo na sve moguće načine, preko svojih glasnika masmedija uvjerava da smo posebni. Da moramo razvijati svoj osobni stil i svoje vlastite potencijale. Na neki nas način uvjeravaju, da smo mi i naša djeca polubogovi. Koji onda trebaju i „božanskih“ proizvoda, kako bi se takvima i očitovali prema drugima.

Stvarnost počesto zna biti drugačija da smo redovito nezadovoljni i nesretni. Mi smo redovito nesretni i nezadovoljni ne zato što nemamo neku željenu stvar, nego jer sami sebi postavljamo krive i nemoguće ciljeve. I nesvjesno samima sebi znamo, postavljati krive ciljeve. I nesvjesno znamo težiti za „boljim životom“, povećanom potrošnjom i užicima. Pri tome ne vidimo da nas čini nesretnima, sebičnima, gramzljivima, ovisnima, usmjerenima samo za zemaljske probitke.

Ne vidimo da bi se trebali odreći svoje oholosti, srditosti, lijenosti, gramzljivosti, škrtosti, ujedno razvijajući dobrostivost, praštanje, sućut, milosrđe, strpljivost. A to je ono obraćenje Bogu, koje je naviještao Ivan Krstitelj, a na što smo i mi pozvani.

Što traži danas od nas sv. Ivan Krstitelj, Zaručnikov prijatelj? Sigurno ne traži toliko da se u njega ugledamo, već prstom upire na Krista i poziva nas da njega slijedimo i za njim idemo. Ivan nam kao rijetko koji svetac želi biti vodič Kristu.

Pokrajinski sabor u Agdi 506. godine, govoreći o blagdanima crkvene liturgijske godine, govori o svetkovini rođenja Ivana Krstitelja kao o jednoj od većih svetkovina. Takvo se shvaćanje učvrstilo još više u Srednjem vijeku, koji je Ivanje slavio kao »ljetni Božić«. Do 11. stoljeća na taj se dan kao i na Božić slavilo tri Svete mise. U čast sv. Ivanu Krstitelju podignute su mnoge crkve, poput Lateranske bazilike u Rimu.

U Krstitelju gledamo čovjeka jakoga značaja, pred kojim se zadivio i sam Krist. Ivanu su se divili i veličali ga toliki sveti oci i crkveni naučitelji. Sv. Augustin kao njihov značajni predstavnik kaže: »Crkva promatra Ivanovo rođenje koje je na neki način posvećeno. Među ocima nema nikoga čije bismo rođenje svečano slavili.

Proslavljujemo Ivanovo i Kristovo rođenje. Ivan je rođen od neplodne starice, a Krista je rodila mlada djevica. Kod Ivana ne vjeruju da će se roditi, i otac postaje nijem. Kod Krista se vjeruje, te je vjerom i začet.“

Sv. Ivanu Krstitelju kao svome pokrovitelju preporučuju se pastiri, seljaci, razni obrtnici. U pomoć ga zazivaju i bolesnici pogođeni raznim bolestima. Dobro mu je u zagovor kod Boga preporučivati i svoje duhovne potrebe, osobito da bi nam izmolio milost da Krista što bolje upoznamo, ljubimo i slijedimo.

Što znači obraćenje na što nas potiče današnji svetac, može nam pokazati primjer Matije Talbota iz Irske. Ovaj se čovjek odrekao jedne velike mane, te je postao sasvim novi i bolji čovjek. Potjecao je iz obitelji u kojoj se živjelo dosta solidno.

Međutim, otac je bio veliki alkoholičar, a njegovim stopama je krenuo i njegov sin. Tako je Matija uvijek dok imao novaca, častio prijatelje. Kad mu ga je nestalo, mislio je da će ga sada drugi častiti, ali se veoma razočarao. Odlučio je promijeniti život. Počeo je moliti i ići u crkvu. Odlučio je ne piti alkohol tri mjeseca i veoma se dobro osjećao, a zatim i cijeli život. To je bilo njegovo obraćenje, što osobito koji u kući imaju alkoholičara, znaju što to ustvari znači.

Svjesni smo da je neophodan proces sazrijevanja i rasta, jer se mi ne rađamo s urođenom puninom, nego blago duhovne punine sakupljamo iz dana u dan u mukotrpnom naporu. Tada nam je jasno kako nam može biti vrlo koristan primjer nekoga, tko je imao iskustvo postupnoga rasta prema punini.

Ivan Krstitelj, kao Gospodinov preteča, može nam u tome biti vrlo dragocjena pomoć. On sam je primjerom svoga života pokazao što treba činiti, kako bismo prihvatili Krista Spasitelja, ali ne samo formalno nego i plodonosno. Primjerom je pokazao koje su neophodne predradnje kako bi se uopće moglo biti kršćaninom, te na koji način to Gospodin očekuje od svojih vjernika.

Njegov nam primjer može i treba biti dragocjen, jer je Preteča svjedočio o univerzalnim vrijednostima, koje i sami trebamo usvojiti, kako bismo dobro razumjeli Kristovu poruku.

Neka nas današnja svetkovina nadahne da u svom kršćanskom životu prepoznamo bitne preduvjete, te ih ne smatramo suvišnima, nego značajnim uvjetima rasta prema punini Bogu, kojemu onda i sami tako postajemo preteče.

 

fra Mate Tadić

 

 

 

PODIJELI