Blažena Elizabeta (Elisabetta) Bartolomea Picenardi, poznata i kao blažena Elizabeta iz Mantove, talijanska trećoredica, rođena je 1428. u Mantovi (Lombardija), kao kći cremonskog plemića Leonarda i Paole Nuvoloni iz Mantove. Odrasla je u Mantovi, gdje je njezin otac bio u službi plemićke obitelji Gonzaga. Majka ju je podučavala u vjeronauku, a otac u latinskom jeziku. Otac ju je htio udati za nekog mantovskog uglednika, ali Elizabeta je od malih nogu željela posvetiti svoj život Blaženoj Djevici Mariji. Već je u svojoj dvadesetoj godinu obukla odjeću Slugu Blažene Djevice Marije (servita) kao „mantellata“, servitska trećoredica. Poslije smrti roditelja, živjela je od 1465. kod svoje sestre Orsine, udate za Bartolomea Gornija. Uredila si je ćeliju, u kojoj je provodila život posvećen dragom Bogu.
Posljednjih godina života zalazila je u obližnju servitsku crkvu svetog Barnabe, često je primala pričest, što tada baš nije bilo uobičajeno, a posljednjih mjeseci ispovijedala se svaki dan. Ljubazna, ponizna i draga djevojka, živjela je pokornički, čitala Sveto pismo i molila časoslov, poput redovnica i redovnika. Naročitu pobožnost gajila je prema euharistiji i Gospi, Majci milosti, pa su mnogi vjernici tražili njezine preporuke kod Gospe. Sama je 15. srpnja 1467. izdiktirala svoju oporuku, u kojoj je ostavila svoj časoslov i 300 dukata servitima, Slugama Blažene Djevice Marije. Predosjetila je datum svoje smrti, a umrla je na današnji dan, 19. veljače 1468. u Mantovi. Pokopana je u obiteljskoj grobnici, u crkvi svetog Barnabe. Narod ju je odmah poslije smrti štovao kao sveticu, a uskoro i kao pravu čudotvorku. Pripisuju joj se mnoga čuda, od kojih je najpoznatije ono vezano uz djevojčicu, koja se utopila u jezeru i za pola sata izvučena na obalu živa i zdrava. U kapeli obitelji Picenardi, nedaleko Cremone, nalaze s mnoge zahvalne pločice koje svjedoče o milostima po zagovoru blažene Elizabete. Jedna stara freska iz 1475, prikazuje Elizabetu u habitu „mantellate“, s ljiljanom i liturgijskom knjigom u ruci. Blaženom ju je službeno proglasio 1804. papa Pio VII. Naročito ju štuje red Slugu Marijinih (serviti) te biskupije Mantova i Cremona.
Izvor: http://www.zupajastrebarsko.hr/
