Draga braćo i sestre!
Kada ljudi u svojim molitvama nisu uslišani onako kako bi željeli, smatraju da je to zato što ne znaju pravo moliti. I onda pitaju za savijet ili posežu za takvim knjigama za koje vjeruju da će u njima nači čarobni štapić uspješnosti u moljenju. I Isusa su njegovi učenici pitali kako zapravo valja moliti. A onda ih je Isus poučio:
Kad molite govorite: Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdašnji daj nam svaki dan! I otpusti nama grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!
Čujmo kratko tumačenje onoga što je Isus predložio kao molitvu: Oče! – kad se Bogu obraćamo s Oče, već tom riječju kažemo da pred sobom imamo svojeg oca, a za djete je otac dobar i moćan. On nam je dao život i on, dobar i moćan, djeci će – ako je to za njihovo dobro – molbe ispuniti.
Sveti se ime tvoje! – u toj molitvi izražavamo svoju djetinjsku želju da ime našeg nebeskog Oca, to jest on kao najuzvišenije biće, bude prihvaćen, hvaljen i ljubljen od nas svih.
Sveti se ime tvoje! – prva je i najvažnija molba.
Dođi kraljevstvo tvoje! – u kojoj mjeri i vrši volja Božja, u toj je mjeri prisutno Kraljevstvo Božje. Na zemlji nikada neće biti potpuno, ali zato volju Božju u potpunosti vrše stanovnici neba. Mi molimo da se vršenje volje Božje na zemlji što više približi onomu kako je vrše pravednici u nebu. Za čovjeka pojedinca Kraljevstvo Božje u punini se otvara nakon njegove smrti, ako je Božji sud za njega povoljan. A na svršetku svijeta Isus će svečano uvesti sve pravednike u Kraljevstvo svoje.
Kruh naš svagdašnji daj nam danas! – kruh u Očenašu jest simbol za sve čovjekove materijalne potrebe.Tako djeca kod te molbe mogu misliti i na mlijeko,a beskućnici na krov nad glavom.U Bibliji jedna molitva glasi:Ne daj mi ni siromaštva,ni bogatstva:hrani me kruhom svojim dostatnim! Divna molitva!Pogotovo kad znamo tko sve danas se usuđuje reći da jedva preživljuje!Ljudi su zadovoljni s malo,sretniji su oni koji žive u obilju.
I otpusti nam grijehe naše – ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! Za razliku od kruha, to jest materijalna dobra, ovdje se moli za duhovna dobra. Molimo da nam Bog oprosti grijehe. Po grijehu smo postali Bogu dužni: zbog grijeha trebali bismo trpjeti Božju kaznu i, možda, izgubiti spasenje. Ali, ne možemo od svojeg Stvoritelja i Gospodara moliti i očekivati da nam on oprosti grijeh- taj naš dug prema njemu- ako i mi sami ne oprostimo ljudima, dakle nama jednakima, kad se oni ogriješe prema nama i tako postanu naši dužnici.
I još jedna molba: I ne uvedi nas u napast! To je molitva Bogu da nas poštedi takvih iskušenja u kojima bismo, zbog svoje slabosti, podlegli grijehu; da nam svojom milošću pomogne da ne upadnemo u grijeh – najveće zlo čovjeka.
Isus nam je molitvom Očenaša htio pokazati u okviru čega se naše molitve moraju kretati. Zato svaka čovjekova molitva – tako i molitva onih koji ne poznaju Očenaša – ako je u duhu molitve Očenaša, i ona je pred Bogom jednako vrijedna. Da, upravo je Bogu draga ona molitva koja izvire iz našeg srca i pameti.
Velečasni Marijan Piskać
