Nakon toga Ilija savjetuje kralju da ode i opusti se, dok se on bude molio za kišu. Ilija reče Ahabu: “Idi gore, jedi i pij, jer čujem šumor kiše. 1. kraljevima 18,41. Mene fascinira Ilijino veliko povjerenje u Boga. Poslije ovog događaja, sunce je i dalje pržilo kao i prije i ničim nije pokazivalo nikakvu mogućnost padanja kiše. Nitko osim Ilije nije vjerovao da će padati kiša. Jedini je Ilija čuo šumor kiše u najvećoj vrućini.

U našem životu ponekad  se ponašamo slično kao kralj Ahab i izraelski narod. Čekamo nešto da nam Bog da, ali ničim ne pokazujemo da u to vjerujemo. Ahab ide u svoj šator da jede i pije. Ne brine u opće da bi mogao pokisnuti.

Vjerujem da ste čuli primjer jedne djevojčice koja je svako večer dolazila na molitvene sastanke gdje su molili za kišu s kišobranom i kišnom kabanicom. Pitali su je, „zašto to radiš kada nema nikakve naznake za kišu?“ „vjerujem Bogu da će nas uslišati“ bio je odgovor ove djevojčice. Ona je svoju vjeru pokazala na praktičan način.

Ilijina vjera je uskoro bila na  iskušenju. Sa svojim slugom popeo se na vrh Karmela i molio se Bogu za kišu. Poslao je slugu da vidi ishod molitve. Sa vrha Karmela lijepo se vidjelo Sredozemno more. Sluga se vratio sa izvješćem da se ništa neobično ne događa. Ilija je ponovno molio i ponovno slao slugu, ali izvještaj je bio isti. Šest puta Ilija je molio i šest puta slao slugu da vidi imali kakvih promjena, a sluga bi se vraćao uvijek s istim izvješćem. Tek sedmog puta Bog je odgovorio i promjena se dogodila. Sluga je izvijestio: “Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora.” Tada reče Ilija: “Idi, kaži Ahabu: `Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.` 1. Kraljevima 18,44.

Pitam se zašto je Bog čekao da se Ilija mora moliti sedam puta, da bi ga uslišao. Zašto to nije učinio nakon prve molitve. Nameće mi se samo jedan odgovor. Bog Iliju priprema novu akciju. Želi mu reći da ustraje u viziji koju je Bog nadahnuo, jer je to jedini način kako doći do željenog cilja. Bog je Iliju pripremao da preko njega provede reformu u Izraelu, i očito će se pokazati da je Ilija vrlo brzo zaboravio ovo iskustvo s Bogom jednako kao i narod što je zaboravio čudo koje se dogodilo na Karmelu.

Da bi pokazao da drži do kralja Ilija je osnažen Božjom silom ukazao kralju čast otrčavši ispred njegovih kola. Biblija to opisuje: Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavši se, otrča pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela. 1. Kraljevima 18,46. Bila je to udaljenost preko dvadeset kilometara. Međutim, Bog je Iliji dao snagu da to izdrži. Ilija je Božjom snagom sišao s gore da bi po Božjem planu obavio najveće djelo reforme koje je Bog želio uraditi u Izraelu. Zlo, i grijeh u „dolini“ s kojim se Ilija sreo, toliko ga je uplašio da je zbog straha pobjegao.

Zvonko Presečan

 

PODIJELI