Prošli sam puta, kao što se možda sjećate, pisala o ljepotama i „ljepotama“ predivne plaže na Zrću, o dragim gostima partijanerima čije fotografije, a niti dodirne točke s vjerom, ako uopće postoje, definitivno ne bi bile za ovaj portal. Kad sam već načela temu tog nesretnog ponašanja koje se vidi izvana, koje zgroženi susrećemo na ulicama i po parkovima i, nažalost, i na plažama, htjela sam progovoriti nešto i i o onoj drugoj strani – kako se takva „publika“ ponaša u četiri zida, u sobama, apartmanima i kućama koje tako nonšalantno iznajmljuju. Pisala sam kako su razulareni, kako običnim, normalnim turistima, među kojima ima mnogo vjernika raznih vjera smetaju i svojim ispadima, ali i bogohulnim rječnikom. Njihovu razularenost većina iznajmljivača osjetit će na vlastitoj koži, točnije na svojim živcima, a ponajviše na novčaniku. Taj kvazi-elitni turizam zlatne mladeži praktički se sveo na mlade ljude razuzdanog ponašanja koji se u pravom smislu te riječi dolaze iživjeti u Hrvatsku, koji se u našoj državi ponašaju kao da ih je netko pustio s lanca jer u svojim zemljama, sasvim sam sigurna, nemaju mogućnosti niti prilike tako se ponašati pa to obilato nadoknađuju tijekom turističke sezone. Dakako, da ne mislite da sam uzela „na pik“ Novalju, ne, pa gdje god su neka takva i slična događanja vezana uz glazbu o kojoj bih mogla napisati poseban članak ta mladež stvara probleme. Da se razumijemo, i ja sam mlada, i ja volim zabavu, ali sve ima neke granice dobrog ukusa.
Kad sam na samom početku napisala da bih prozborila nešto i o onoj drugoj strani, mislila sam na sve objekte koji su u većini slučajeva na udaru – apartmani i privatni smještaj. Ondje gosti uništavaju što god čega se dohvate i što im oko vidi, tako da se čovjek može potpuno s pravom upitati zbog čega nas prave takvim budalama i toliko nas omalovažavaju svojim ponašanjem. Ne prežu ni pred čim. Dok se ne uvjerite svojim očima, poput nevjernog Tome, ne možete vjerovati, a kad vidite, shvatite da uništavaju namjerno, iz obijesti, bahatosti, želeći se pokazati posebnima, a sve za onu bijednu svotu od nešto eura što ostave iznajmljivaču – nešto eura u odnosu na štetu koju prouzroče.
Pa i jesu posebni… Kako ne biste pomislili da izmišljam postavila sam ovdje nekoliko primjera „iz prve ruke“, iz jednog od apartmana moje sestre koja se bavi iznajmljivanjem tijekom sezone. Što reći? Kako objasniti uništavanje ručnog rada uramljenog na zidu u obliku slike? Kako prokomentirati uništavanje zidnog sata uz namjerno prikrivanje tragova uništavanja? Posebno je u modi na svježe obojanim zidovima ostavljati otiske i to ne bilo kakve, bude tu i tragova hrane razmazane po čistom zidu. 
Jednom sam pronašla aparat za kavu koji je očito nekome poslužio kao posuda za povraćanje. Na „tapeti“ su i servisi za jelo koji ili budu pokradeni ili savijeni, polomljeni, čaše je glupo i spominjati, pa to je staklo, uostalom, zar ne(?!!!). Nove sklopke na zidu nezaobilazna su meta uništavanja, bušenje rupa po zidovima i pregradnim stijenama već je normalna pojava, baš kao i bahato iživljavanje na krevetima i ormarima. Pošteđene ne ostaju niti kupaonice – polomljene wc daske, katkada i školjke, kabine za tuširanje koje to više nisu, posve novi ručnici veselih boja pretvoreni su u krpe za brisanje poda. Gotovo sam zaboravila, suncobrani i stolice na balkonu obično se nađu bačeni u cvjetnjak. Boce se razbijaju o pod ili u zid. Madraci su s kreveta „premješteni“ na terase i balkone, posteljina je zabačena negdje u kut sobe i, kako više nije za uporabu, završava u smeću.
Madraci su posebna priča, uprljani i natopljeni različitim isproljevanim pićima, a ako ste posebne „sreće“ po njima se i urinira, baš kao što je zgodna zabava vršiti malu nuždu po slučajnim prolaznicima. Zlatni gosti potamnjelog sjaja doista lijepo predstavljaju svaki svoju državu iz koje dolaze, a po našoj gaze.
Prema našim pravilnicima i u skladu sa zakonom, vlasnici moraju na vidno mjesto istaknuti dokument, nešto kao pravilnik o ponašanju u apartmanu. Naravno, bez obzira na sve jezike na kojima su pravilnici napisani, gosti u svoje apartmane dovode još ljudi, organiziraju zabave koje se često pretvaraju i u neka vrlo promiskuitetna i nemoralna druženja uz glasnu glazbu. Ako se vlasnici kojim slučajem usude upozoriti na kršenje kućnog reda, redovito dolazi do svađa, pa i fizičkih obračuna od strane gostiju. 
Iznajmljivači su tako prepušteni sami sebi, nezaštićeni ni od koga, postaju taoci vlastitih kuća i prostora. Dakako, gosti se pozivaju na polog koji su dali pri dolasku (mizernih propisanih 120 eura), a ne postoje nikakvi zakonski mehanizmi po kojima bi se goste moglo teretiti za počinjenu štetu. Nitko, dakle, ne stoji iza iznajmljivača, a većina ljudi misli kako vlasnici zadovoljno trljaju ruke nakon turističke sezone. Istina je posve drugačija, ti isti vlasnici po završenoj turističkoj sezoni hrle u banke gdje podižu kredite da bi koliko-toliko uredili apartmane i sobe za iduću sezonu. I tako iz godine u godinu. Nitko ne poštuje njihov kruh od kojeg žive, nitko ne poštuje njihov trud da ugode gostima koji su im nažalost jedini izvor zarade. No, tu zaradu pokupe organizatori svih mogućih partija i raskalašnih zabava koje se organiziraju na našoj obali i po čemu naša zemlja postaje mnogima zanimljiva turistička destinacija.
Premda tema ne odgovara sadržaju ovog portala, osjetila sam veliku potrebu svima vama pokazati i „drugu stranu medalje“ i pokušati razbiti priče o velikim zaradama naših iznajmljivača. Dakako, nije svuda ovako, nemaju svi ovakve goste, ali ovo je značajan pokazatelj pada moralnih i ljudskih vrijednosti ljudi koji misle da se novcem može kupiti baš sve.
Romana Maričić
Ranije objavljeno:
Molitva i nogomet
