Prava je ljubav ona kada se duše susretnu za zauvijek, kada zavlada radost iako boli prijete tugom! Prava ljubav si Spasitelju ti, otkucava moje srce raskajano u ime svete ljubavi. Djetinja sam duša što sveti zakon osluškuje i njegove molitvene otkucaje kao pjesme utjehe potrebitima zapisuje. Sva nebeska postajem zbog tebe Isuse. I suze moje smisao imaju, jer biseri na tvojoj kruni požrtvovnoj postaju. U bolu si mom ti moja nagrada. U okovima mojim ti si utjeha. Svuda te ima, sve ispunjava tvoja blizina. Srce otkucava Emanuel, anđeli sveti prozvali mi dušu davno Emanuela, želim to pjesničko ime nebesko nositi slaveći tebe… ti si moja ljubljenost. Ti se proslavljaš u pjesmama Spasitelju, jer si mi udijelio milost u poniznoj molitvi. Žanjem uistinu u pjesmama… koje svima na utjehu darivam. Sjemenke su mi suzice koje ti blagoslivljaš. Posebno moje blago duše, i da mi sve moje na zemlji sruše i patnje me križa uguše neću žaliti, neću plakati… tebe ću uvijek u srcu svom vidjeti…. u duši dodirnuti i ozdraviti od tugovanja zemaljskog.
Sa ljubavlju tvoja šaptačica Evanđelja, ljubiteljica tvoga Presvetoga srca i njegovih rana.
Ana Emanuela Šimunić, Bilaj, 21.04.2018.
