U načelu, molitva nije zamišljena kao sebičan čin. Kršćanska molitva, posebno u katoličkoj tradiciji, poziva vjernika da traži Božju volju, a ne samo ispunjenje vlastitih želja. Isus u Očenašu uči moliti: “Budi volja tvoja”, što naglašava otvorenost Božjem planu, a ne vlastitim prohtjevima.
Ipak, molitva može sadržavati osobne molbe — to nije nužno sebično. Tražiti zdravlje, mir, snagu ili rješenje problema je ljudski i u skladu s vjerom, sve dok takva molitva ne zanemaruje druge, ne traži štetu za bližnje ili ne proizlazi iz pohlepe.
Sebična molitva bi bila ona koja je usmjerena isključivo na vlastitu korist, bez brige za druge i bez svijesti o Božjoj volji. Kršćanin je pozvan na ljubav prema bližnjemu, pa se ta ljubav treba odražavati i u molitvi — kroz zagovor, zahvalnost i otvorenost srca.
Dakle, kršćanin može moliti sebično, ali to nije ideal ni poziv molitve. Zrela vjera teži molitvi koja je puna povjerenja, poniznosti i ljubavi prema Bogu i bližnjima.
( PUT,ISTINA I ŽIVOT 11. lipnja 2025. )
