Hrvatska je zemlja neviđenih apsurda.
Apsurd ili u slobodnom hrvatskom prijevodu nesklad po definiciji je ono što se protivi zaključivanju po zdravom razumu i ono što je nemoguće i neizvedivo.
Za ovu početnu tvrdnju daje mi za pravo cijeli niz događaja u posljednje vrijeme, koje ću ovdje nastojati nabrojiti i prikazati te obrazložiti zašto je u Hrvatskoj, suprotno mišljenju vrlo glasnih manjinskih predstavnika, zdrav razum građana uvjerljivo najugroženiji.
Novi predsjednik: Početkom ove godine, u drugom izbornom krugu, većinskom voljom hrvatskog naroda Zoran Milanović izabran je za novog predsjednika. Prvo zdravorazumsko pitanje koje se ovdje nameće je: kako je moguće da narod koji se na zadnjem popisu stanovništva iz 2011. s 86.28 % izjašnjava rimokatolicima izabere deklariranog ateista za svog predsjednika?
Nije on po svom profilu prvi takav izabrani predsjednik, već treći od 2000. godine i svi oni redom nisu skrivali prijezir prema Katoličkoj Crkvi, episkopatu, klericima i vjernicima.
Jedan je pričao morbidne viceve na račun hrvatskih biskupa (Mesić), drugi, po opredjeljenju agnostik, rugao se biskupima da previše konzumiraju buniku i da Hrvatska nije katolička džamahirija (Josipović) a novoizabrani predsjednik Milanović hrvatskim biskupima je poručivao da su “provokatori i pohlepnici koje u stvarnosti zanima jedino novac i imovina”.
Ovo čak i nadilazi razinu apsurda do te mjere, da se radi o prvorazrednom sociološkom fenomenu, koji uz to što pokazuje dubinsku podijeljenost hrvatskog društva, potvrđuje i ono, po meni puno bitnije, da od te prijelomne 2000. godine do danas, od samozvanih demokršćanskih predstavnika (Sanader, Kosor, Plenković) na najvažnijoj izvršnoj funkciji, predsjednika hrvatske Vlade imamo identitetski potpuno prevrtljive ljude.
Oni su svojim djelovanjem pokazali da s kršćanskom demokracijom kao političkom ideologijom imaju dodirnih točaka kao i blaženi Stepinac s Vladimirom Bakarićem.
Demokršćanstvo je po njima nešto što se samo po potrebi spominje i koristi kao zgodni ukras statuta.
Takva nedosljednost, lažno predstavljanje i duhovna plitkoća doveli su nas kroz dva desetljeća u stanje u kojemu smo danas i to više nije samo njihov problem, već njihova politička ostavština i pokazatelj poremećaja našeg društva.
Dodatno ću ovo pojasniti primjerom jednog svog prijatelja koji mi reče: “Nisam mogao vjerovati da će mi se to ikada dogoditi. Nakon objave da je lista SDP-a osvojila četvrti mandat na izborima za EU parlament 2019. i izjednačila se HDZ-om, od radosti sam skočio u zrak iako nikada u životu za reformirane komuniste nisam glasao. Bio sam sretan samo što će se time razotkriti lažni demokršćanin – Andrej Plenković.
Da zaključim: ako ćemo barem na trenutak biti pošteni, mi boljeg predsjednika nismo ni zavrijedili.
Ustavni sud u službi politike:
Ustavni sud je odlučio da istospolni parovi u Hrvatskoj imaju pravo bitu udomitelji, pod istim uvjetima kao i svi drugi.
Jednostavnim rječnikom rečeno, ustavni suci umjesto da djeluju kao nezavisno tijelo čija je glavna zadaća nadzor nad ustavnošću zakona te zaštita ljudskih prava i sloboda, pokazali su nam da su ovisni o politici koja ih tamo postavlja.
Uzimaju si zakonodavne ovlasti, ignoriraju volju građana izrečenu na referendumu o braku, ne konzultiraju stručnjake i još pripisuju nepostojeće pravo – pravo na dijete.
Nije li ta bahatost već viđena u provođenju političkih odluka aktualne vlasti ?
Kada društvo one najnevinije tretira kao socijalne eksperimente i izručuju ih homoseksualnim parovima – pitam se, nije li sotonizam već na velika vrata uveden i u naše krovne institucije ?
Sve se ovo događa dok su nam samozvani demokršćani na vlasti koji ozakoniše rodnu ideologiju pod krinkom „zaštite žena od nasilja i nasilja u obitelji“.
Ta sotonska podvala je samo početak svega onoga što dalje slijedi. Oni su obitelj označili kao izvor nasilja i za suprotstavljanje tom opoganjivanju trebamo uložiti puno truda i molitve.
Rijeka – Europska prijestolnica kulture 2020.
U opijenosti zbog predsjedanja Vijećem Europske unije u Rijeci je prikazana sva raskoš onoga što je prevladavajuće u Europi i što se uspješno nameće Hrvatskoj danas.
Zatiranje hrvatskih vrednota kroz reafirmaciju komunističkih simbola kao što su petokraka zvijezda, obnova Titovog broda i himne.
Neizostavno se uz ovakav razvrat unese i “rodna osvještenost” što je na najbolji mogući način utjelovio(la) voditelj(ica) u liku transvestita uz sotonističke seanse rasplesanog mnoštva s crnim plaštevima i kreveljenjem, da se na trenutak pomisli kao da je glasoviti Riječki karneval malo požurio.
Da sve bude u europskom duhu ovoga vremena službenu plaketu titule RIJEKA EPK 2020.
ozarenom paleokomunističkom gradonačelniku predala je najgorljivija promotorica Istanbulske konvencije, potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica zajedno s ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek.
Kad komunisti u Hrvatskoj predvode igru, po ustaljenoj praksi odmah na udaru dođu hrvatske svetinje, zastava i himna. Prigodom ustoličenja Rijeke kao prijestolnice europske kulture, izvrgnula se ruglu glasovita opera Nikole Šubića Zrinskog, a na Pantovčaku kod ustoličenja predsjednika uspjeli su se narugati i državnoj himni.
Kao šlag na kraju ove blasfemične priče, uzvanicima je bila ponuđena Obersnelova slavljenička torta u obliku muškog spolnog organa. E to se zove progresivna kultura.
Zaključak o odluci Ustavnog suda i događanjima u Rijeci:
Grijeh je uvijek postojao, ali javno slavljenje grijeha i pisano utvrđivanje grijeha u zakonima – to se pojavljuje samo u stadiju propadanja jednog društva.
Masončići u Hrvatskoj
Zavladala je potpuna masonohisterija posljednjih dana. Ubrzo nakon što je snimljen u loži HNK u Zagrebu pored Bandića, mediji su otkrili da je glavni državni odvjetnik Dražen Jelinić mason. Ne samo što je mason, saznali smo i to da je suvlasnik tvrtke koja je pisala 
glasoviti Lex Agrokor. To ne da je apsurd već je to jedino moguće u Hrvatskoj i ogledni primjer da je na djelu paralelna struktura moći i da su kod nas i masoni uštekani na državni proračun.
Razmjeri ove tek zahuktale afere će nam još mnogo toga otkriti ali su medijski uspjeli u drugi plan potisnuti i čak i coronavirus.
Nakon odlaska na “vječni istok” velikog meštra masonske lože u Hrvata – Marijana Hanžekovića, naši su se “veliki meštri” malo poremetili u preslagivanju i smetnuli s uma da Bog grešnicima mrsi putove, koliko se god oni činili moćnima.
Ono što u ovoj priči najviše upada u oči je to da kad se hrvatskim masonima i općenito političarima takne u interes – odmah slijede prokazivanja i izdaje. Nikakva ritualna prisega, tajnovitost, bratstvo i uzajamna bratska zaštita. Sve to pada u vodu. Njima je svet i vječan jedino – interes.
Zbunjeni Kaptol
Nakon brojnih prijema u Banske dvore posljednjih mjeseci i otvorene podrške poraženoj ljubiteljici numerologije i joge u predsjedničkoj utrci, domaći biskupi se o niti jednom ovom događaju ne oglašavaju. Traju konzultacije i usuglašavanja.
Zato su uspješno ušutkali sve one koji su se jasno izjašnjavali o različitim devijacijama u našem društvu: biskupa Vladu Košića, patera Iku Mandurića, don Josipa Mužića, don Damira Stojića,
Još da im je ušutkati fra Marija Knezovića – bili bi sigurno sretni, ali fra Mario ustraje u toj borbi, još uvijek. Hvala mu za jasnoću stava i hrabrost. Neka mu je Bog na pomoći.
U doba interneta i novih tehnologija ne trebamo tražiti stare brojeve Glasa Koncila, od prije nekoliko mjeseci, kako biskupi nakon sastanka s Plenkovićem u Banskim dvorima izjavljuju kako “cijene napore Hrvatske Vlade na stvaranju uvjeta za opći gospodarski i društveni napredak i stvaranje vidljivog optimizma u društvu”.
Zar to tako izgleda iz biskupskih palača ? Stvarnost je nešto sasvim drugo, dragi moji biskupi.
Naočigled vas događa se Sotonsko nadiranje u domaće zakone putem promoviraja ideologije koja niječe ljudsku narav, koji je protivan životu i ruši obitelj. O tome nam propovijedate a pred vlastodršcima mudro šutite (čast iznimkama).
Zar ne svjedočimo dramatičnim razmjerima depopulacije i iseljavanja, pustim krajevima i napuštenim selima, rastućem siromaštvu, raširenoj korupciji i nepravednom izbornom zakonu koji je skrojen tako da ubije svaku nadu u društveni preokret.
O tome svjedočka Crkva treba javno i bez ustezanja govoriti i propovijedati i biti savjest političkim predvodnicima naroda, a ne ih kao u nedavno na Stepinčevu u Krašiću javno s oltara pozdravljati i prigodnim darovima darivati. Slušao sam glasna negodovanja vjernika i nemojte to činiti.
Probajte samo zamisliti kako bi blaženi Alojzije Stepinac propovijedao pred takvim prevrtljivim narodnim predstavnicima i aktualnom stanju hrvatskog društva???
Njegova je veličina u tome da je u znatno težim okolnostima bio svjedok vjere i odbijao podložiti se bezbožnicima i svjestan kratkotrajnosti ovoga svijeta – usudio se plivati protiv struje.
Zar kod nas na velika misna slavlja treba doći željezanski biskup Egidije Živković pa da čujemo sve ono što se vi ne usuđujete glasno izreći???
Odbacite barem Vi prilagođavati se ovom duhu vremena – konformizmu.
Vama je povjerena posebna zadaća. Zato dajte da u vašem pastirskom štapu mi vjernici možemo prepoznaju hrabrost i odlučnost a ne oportunizam.
Učite nas da nama vjernicima suprotan smjer nije samo neki prostor, nego jedna Osoba, a to je Isus Krist naš Otkupitelj – zato i Vi budite hrabri.
Nemojmo zaboraviti da je znakovitom ali preuranjenom božićnom čestitkom Predsjednici Republike i uzoriti kardinal Josip Bozaniću dobrim djelom doprinio pobjedi Zorana Milanovića, jer se nakon toga kompletna ljevica homogenizirala i pokrenula.
Zaključak: Veliki kardinal Robert Sarah u svojoj zadnjoj knjizi „Zamalo će večer i dan je na izmaku“ piše: „Crkva umire jer se pastiri boje govoriti istinu, cjelovito i jasno. U strahu su od medija, od javnog mnijenja i u strahu od vlastite braće. Uskoro ću pred vječnog Suca. Kada vam ne bi prenio istinu koju sam primio, što bih mu rekao? Mi biskupi morali bismo zadrhtati kad se sjetimo svojih grešnih prešućivanja, svojih sudioništva šutnjom, svojih dosluha sa svijetom kad smo šutjeli. Budimo odvažni. Dobar pastir život svoj polaže za ovce“
Misterij JUDE nadvio se nad naše društvo. Taj nesklad ili sve nabrojene apsurde možemo preokrenuti na dobro jedino sveopćom duhovnom obnovom našeg naroda. Zato je jedini ispravni put – put obraćenja. Bogu ništa nije nemoguće.
Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8, 31)
Roko Antić
Kistanje, 20. veljače 2020.
( PUT,ISTINA I ŽIVOT – www.put-istina-zivot.com )
