Ruke

247

Želio bi vas povesti na kat jedne kuće u Jeruzalemu. U svojim mislima uđimo u poznatu Gornju sobu, te zajedno u prisutnosti samog Isusa sjednemo možda pokraj učenika Mateja, Šimuna, Petra,…izaberite si već mjesto… Želio bi oživiti atmosferu koja je tamo vladala, da u svojoj mašti pregledamo stol i sve što je bilo na njemu. Na tom običnom teškom drvenom stolu su osim jela i oskudnog pribora za jelo bile i RUKE.

Da, obične ljudske ruke.

Bile su ovdje Matejeve ruke, koje su često zapisivale ispravne, možda češće neispravne brojke do određenih kolona. Ruke, koje su u zapisivanju dodavale ili oduzimale nulu, pomicale zarez sa namjerom da malo poboljšaju obiteljski proračun ili poprave porezni izvještaj u svoju korist. Ali kada je Matej upoznao Krista, opet je u svoje ruke uzeo pero i napisao je najduže evanđelje u kojem je na predivan način opisao svoga Gospodina Isusa Krista.

Našem  pogledom zasigurno ne mogu izmaći ruke apostola Petra. Ruke koje su možda znale nježno pomilovati lice svoje voljene supruge, ali znale su čvrsto držati vesla i izvlačiti mreže s ulovljenom ribom. Kada je bila opasnost, te ruke su znale i izvući mač i raniti suparnika. Bile su to ruke, koje će za nekoliko sati nervozno gestikulirati i tako potkrijepiti izgovorene riječi:“Ne, ne poznajem ga!“ Te iste ruke će nakon toga brisati svoje suze sa lica. Te iste ruke bile su ruke koje su vodile prvu crkvu s jasnom vizijom njene budućnosti.

Na stolu vidimo i Šimunove ruke, neki su ga zvali Šimun Zelota. Danas bi to preveli, terorista. Zar je to moguće? Ne znamo jesu li koga ubile, ali bile su spremne nekada poslužiti u političkim programima u kojima je trebalo djelovati i oružjem. Nakon ovog trenutka, njegove ruke su se opredijelile za službu Kristovog kraljevstva i njegovog najdražeg Gospodina Isusa Krista..

Filipove ruke – što o njima znamo? To su ruke putnika, čovjeka koji ima mnogo kontakata sa ljudima, čovjeka od povjerenja. Ruke čovjeka koji je nekada davno jako želio vidjeti Krista i njegova želja je bila odmah  ispunjena.

Što reći za ruke apostola Jakova Alfejeva? To su ovdje najneprimječenije ruke o kojima ništa ne znamo, ali one su marljivo radile ne zahtijevajući niti jedan spomen na svoja djela.  I te je ruke Isus volio.

Kakve su bile Tomine ruke? One su bile spremne umrijeti za Isusa, ali nisu bile spremne živjeti za Njega. To su ruke koje će za nekoliko dana željeti „dirnuti“ Isusove rane kako bi učvrstile svoju vjeru

Možda već naslućujete zašto sam vas uveo za ovakav veliki stol, i zašto gledamo zajedno ruke, nama više ili manje poznatih pojedinaca. Jedan od razloga je taj, da i sam Isus svojim pogledom pregledavao RUKE svakog pojedinca. Za Njega je uvijek bio bitan svaki pojedinac. Baš svako! I On je zaustavio svoj pogled na rukama jednog učenika, sa ljubavlju je sačuvao njegovo dostojanstvo, njegov ugled i izrekao je ove riječi: „Evo ruke moga izdajnika, sa mnom je na stolu.“ (Luka, 22,21).

Da, kasnije će se i drugi uvjeriti da se je radilo o Judinim rukama. Ali u ovom trenutku njegove ruke se nisu ni u čemu razlikovale od drugih. Nitko tko je tamo sjedio nije gledao u Judine ruke kao u ruke jednog izdajnika, običnog trgovca i manipulatora.

A sada pogledajmo zajedno jedne ruke zbog kojih smo danas ovdje gdje jesmo – to su Isusove ruke. Zamišljam ih kao vrijedne ruke, jake, žuljevite, tamne od sunca, sa kojom špranjom zabodenom ispod kože kada je obrađivao drvo kao stolar. Zasigurno su bile i nježne. Djeca su posebno voljela njegove ruke, kada bi ih podigao na svoja koljena i dopustio im da se osloni na njegovo rame. Možda su ponekad i zaspala na Njegovim rukama.  Njegove ruke se nisu bojale i one najopasnije bolesti – gube. Ove ruke su znale pisati stilom koji nikoga ne vrijeđa. Ove ruke su znale da će biti u vrlo kratkom vremenu prikovane na križ, a ipak nisu usmjeravale misli drugih ka sažaljenju, već su oprale noge svima onima koji su sjedili sa Njime. Isus je sam o sebi rekao ovom prigodom: A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje. Luka 22,27.

I dalje nastavlja “Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih. Lula 22,28-30

Vječnost sa Isusom je zajamčena samo onima, koji su prihvatili „zamjenu“, tih svojih ruku za Njegove ruke, koji su vjerom prihvatili Njegove probodene ruke, koji će za cijelu vječnost  progovarat spašenima o velikoj ljubavi koju je pokazao prema nama ljudima još dok smo protiv njega bili u pobuni.

 

Zvonko Presečan

PODIJELI