“Isuse blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svome!” “Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena”; “Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje, i Bog u njemu”. Moramo biti zahvalni Isusu, koji nam je u punini objavio i trajno nam objavljuje Očevu i svoju ljubav. Isusova je ljubav u isto vrijeme i božanska i ljudska jer je ljubav ljudskog srca koje izražava svu Božansku dobrotu. Spoznaja da nas Isus ljubi izvor je velike radosti. Usklađenost otkucaja našeg srca s Gospodinovim srcem vodi k savršenstvu, ne zato što smo bez mana, već zato što: “ljubav pokriva mnoštvo grijeha” (1Pt 4,8).

U petak poslije druge nedjelje po Duhovima Crkva slavi svetkovinu Presvetoga Srca Isusova. Osim liturgijskoga slav­lja, mnoštvo drugih izražaja pobožnosti imaju za predmet Kris­tovo Srce. Nema dvojbe da je pobožnost Spasiteljevu Srcu bila i jest jedna od najraširenijih i najomiljenijih izražaja crkvene pobožnosti. Shvaćen u svjetlu božanskoga Pisma, izraz >Srce Isusovo< označuje samo Kristovo otajstvo, cjelokupnost njegova bića, njegove osobe, razmatrane u svojoj najintimnijoj i bitnoj jez­gri: Božji Sin, nestvorena mudrost; beskrajna ljubav, počelo spasenja i posvećenja za čitavo čovječanstvo. >Srce Isusovo< je Krist, utjelovljena i spasiteljska Riječ koja je, po sebi, unutar­nje – s beskrajnom božansko-ljudskom ljubavlju – u Duhu protegnuta prema Ocu i prema ljudima, svojoj braći i sestrama.

Liturgijski su počeli slaviti Srce Isusovo francuski oratorijanci u drugoj polovici 17. stoljeća. Tako je jedan od njih – sv. Jean Eudes ( + 1680) – uz biskupovo dopuštenje uveo 20. listopada 1672. ovaj blagdan u crkvama svoje redovničke zajednice. Francuska redovnica sv. Margareta Marija Alacoque imala je od 1673. do 1675. mistične doživljaje na temelju kojih je, posavjetovavši se sa svojim ispovjednikom, uvidjela da Bog traži uvođenje blagdana Srca Isusova za sveopću Crkvu, obavljanje pobožnosti devet prvih petaka i moljenje “svete ure” u noći pred prvi petak. Trebalo je gotovo 200 godina ukorjenjivanja ove pobožnosti u različitim krajevima da bi Pio IX. 1856. uveo ovaj blagdan u liturgijski kalendar opće Crkve.

Dragi vjernici, dragi štovatelji Presvetog Srca Isusova, obratimo se neiscrpnom vrelu Božje ljubavi. U Isusovom Srcu pronalazimo snagu, radost i smisao svoga života. Preporučimo Presvetom Srcu Isusovu našu Crkvu zagrebačku i opću Crkvu raširenu po svem svijetu. Presvetom Srcu Isusovu povjerimo naš hrvatski narod, domovinu nam Hrvatsku i sve njezine stanovnike: djecu i mlade, roditelje, očeve i majke, starije i bolesnike, a osobito one kojima je najviše potrebno Božje milosrđe. Isus Krist, njegovo krotko i ponizno Srce jedini je put spasenja za čovjeka. Čovjeka može spasiti jedino Božja ljubav, Božje milosrđe koje prihvaća i oprašta.

Štovanje Srca Isusova temelji se na ovoj osnovnoj istini objave: – Božja ljubav prema nama zakucala je u jednom ljudskom srcu. – Veliki štovatelj Presvetog Srca Isusova, blaženi Ivan Merz, čije zemne ostatke čuva ova bazilika, neka nam bude svijetli primjer na putu našega života.

 

 

 

Maja Vidaković

 

 

 

 

 

PODIJELI