Datum: 26.07.2016.
Pitanje:
Kakva je uloga vjernika u javnom i društvenom životu? Jesu li religiozni ljudi podvojeni između privatnog i javnog života? Vrijedi li i dalje pravilo da su religiozni ljudi u privatnom životu “dobri vjernici”, a u javnom životu odstupaju od svojih religioznih uvjerenja i načela, mogu li religija i politika biti uzajamno komplementarne ili se u potpunosti isključuju?
Odgovor:
U današnjem vremenu, možemo reći da sve više dolazi do oprečnog načina življenja u privatnom i javnom životu. Sve se više stječe dojam da pod globalizacijskom kapom čovjek je prisiljen živjeti drugačije od vjerskih nazora. Zašto je tome tako? O tome je već naime bilo riječi u poslanici Korinćanima: „lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.“ (1 Kor 1, 27-29).
Želi se reći kako je vjerski život neobičan za svjetovne potrebe i svatko tko ga živi u javnom životu može biti prozvan ludom jer odudara od svjetovnih globalizacijskih načela koje su postavile svoju granicu djelovanja na poprilično nisku etičku razinu življenja što možemo vidjeti iz raznih događaja koji se prenose putem televizije. Vidimo kako vjerski život u javnom životu nažalost sve više gubi na vrijednosti jer se ne može nadmetati sa vrijednostima koje je postavio kapitalistički svijet. Užurbani poslovni život i zahtjevi koji se pred čovjeka postavljaju sve više idu u smjeru da čovjek ne stigne razmišljati o vrijednostima koje nude vjera. Poznat je primjer da većina mladih katolika odustaje ići na misu nakon krizme i onda ponovno u crkvu dođu kad se treba vjenčat…… Ta pojava je sve učestalija u RH dok u inozemstvu brojne crkve ostaju prazne ili se događa to da se u crkvama nema tko ispovijedat i tu se ne može nažalost ništa! Cjelokupni svijet žudi za prolaznim, a ne za vječnim jer takvo što nameće kapitalistički sustav življenja.
No, privatni život pojedinca ne mora biti takav za razliku od javnog. Privatni životi ljudi su raznoliki. Mnogi se trude u vjerskom životu doći do odgovora za svoj život.
Vjerski i politički život ne moraju nužno biti komplementarni…. Sjetimo se samo primjera komunističke Kine u kojoj živi oko 1.2 mlrd. ljudi su prisiljeni javno živjeti komunistički život, dok možda u svojoj privatnosti gaje određeni dio vjerskog življenja kojeg ne smiju javno isticati. Iz ovog primjera vidimo kako je 1/7 stanovništva svijeta zabranjeno isticati vjeru, dok ostatak svijeta ima na to pravo, ali ga slabo koristi-primjer SAD-a, Njemačke, Francuske… Jednostavno, demokracija i religioznost idu zajedno, ali sve više primjećujemo kako narod koji živi u demokraciji, baš i ne žudi za vjerskim životom iako na to ima potpuno pravo. Možda je uzrok tih problema socioekonomski život u kojem živimo, a to je KAPITALIZAM, jer on ima drugog Boga, a to je NOVAC I KRUPNO BOGAĆENJE kao noviji oblik vjere, u kojeg vjeruje sve više ljudi.
Prof. Zoran Sučić, univ.spec.pol.
