Pitanje:
Poštovani, molim Vas za savjet što učiniti kao vjernica, majka, koju njezin vlastiti sin svakodnevno psihički maltretira svojim ponašanjem, psovkom, vrijeđanjem, pa često i prijetnjom. Sve sam to izdražavala uz Božju pomoć, milosrđe i ljubav…jer znam da moram opraštati i uvijek iznova počinjati, znam da dobro pobjeđuje zlo i znam da i nama naš Otac prašta kao i mi dužnicima našim. Moj je sin, naime odrastao čovjek, ima 30 god., ne radi, nije oženjen, mislim da je nezadovoljan svojim načinom života, ali to ne prizna, dapače, za sve neuspjehe u životu krivi mene, zato me toliko i vrijeđa. Smatram da je duboko u sebi ranjen, jer nas nisu mimoišle smrti u obitelji, što je ostavilo traga. Muž mi je umro prije 15 god, udovica sam, ali imam i kćer koja je isto to prošla, ali za razliku od njega je predivno dijete. Više nemam snage, svakim danom molim Isusa da nosi umjesto mene sve životne terete, jer naravno imam i drugih problema. Bojim se da ću se razboljeti, ne vidim više smisao praštanja svome sinu, kao da bacam bisere pred svinje……Trenutno sam u fazi da se s njim razgovaram samo kad on mene nešto treba, ja uglavnom šutim. Molim Vas da me savjetujete što mi je činiti, jednom sam u ispovjedi napomenula problem, ostala sam razočarana jer sam shvatila da me nitko ne razumije osim mog dragoga Boga koji mi je jedina pomoć i snaga. Pitanje: Do kada praštati, ima li kraja???????
Odgovor:
Poštovana gospođo!
Vaša ova ispovijed nama na portal govori da ste uistinu shrvana i umorna od neprestanih loših odnosa s Vašim sinom. U takvim okolnostima je jako teško dati nekakav adekvatni i učinkoviti savjet koji bi funkcionirao. Sve što mogu učiniti je pokušati stvari pogledati iz Biblijske perspektive te na taj način možda i nađemo neko rješenje.
Što se tiče Vašeg sina, dijagnoza koju ste dali je potpuno točna. Najveći je problem što mi ljudi teško prihvaćamo svoju grešku i svoju odgovornost za ono što nam se događa. To nije ništa novo. Od samog početka Adam je krivio Evu (a posredno i Boga jer ju je On stvorio), a Eva Zmiju a posredno i Boga jer je On zmiju stvorio. Na žalost, kada čovjek traži krivicu kod drugoga, tada se ništa ne može naučiti od grešaka koje napravi.
Iz Vašeg opisa koji ste opisali, vidljivo je da vas život nije mazio. Ostali ste bez muža, i svoju ste djecu odgajali i priuštili im ono što ste najbolje mogli i znali. Zasigurno ste pravili greške, jer smo ljudi i još uvijek živimo na ovom grešnom svijetu te je normalno da nismo u potpunosti pravedni. Ali kako god bilo siguran sam da ste uvijek imali dobre namjere i da ste za svoju djecu željeli najbolje što ste mogli. Upravo rane koje vam Vaš sin zadaje su bolnije, jer pored nepoštivanja Vas kao roditelja, on iskazuje jedan oblik nezahvalnosti koji vas dodatno ranjava.
Koliko god tražili uzroke za neprimjereno ponašanje Vašeg sina, biblijski gledano kad god to pokušali naći uzroke, Vaš sin sustavno krši Božju zapovijed koja implicitno traži poštivanje roditelja. Na žalost, nije ni svjestan da time više sebi čini štetu nego Vama. Stari Izraelci su takvo ponašanje kažnjavali smrću. Međutim, u što sam sasvim siguran je da vi svog sina i dalje volite. Želite mu pomoći, ali ne znate kako. Stoga pokušat ću vam dati nekoliko savjeta, koji će možda uspjeti. Na žalost u radu s ljudima nema nekih striktnih pravila niti jamstava.
- Kao majka, morate mu dati do znanja da ne dozvoljavate da se prema Vama nedolično ponaša niti da psuje ili bilo koji drugi način da vas verbalno zlostavlja. Čim počne s takvim ponašanjem, opomenite ga i tražite od njega minimum poštovanja koju treba dati svojoj majci. Ukoliko to ne uspijete, već on i dalje nastavi s takvom praksom, tada je najbolje da se maknete i jednostavno ga ne slušate.
- Pokušajte s njime razgovarati (nemojte nikada ne razgovarati i šutjeti jer to dovodi do većih frustracija) i u jednoj konstruktivnoj diskusiji mu pokušati objasniti da vi niste krivi i odgovorni za probleme koje on ima. Kao majka učinili ste sve koliko do vas stoji da ga podignete do trenutka kada će o sebi sam morati donositi odluke. Čak što više i da jeste krivi, činjenica je da se prošlost ne može vratiti i nema smisla stalno živjeti u prošlosti. U životu nema smisla žaliti za onim što nemamo, već uživati u onim što imamo. Da bi to mogli i znali, moramo se naučiti zahvaljivati. S time što imamo i s time što znamo, trebamo vidjeti nove mogućnosti, i vidjeti što se najbolje može učiniti.
- Molite Boga za vašeg sina. Biblija kaže: On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju. Malahija 4,6. To je jedino što vrijedi i što je učinkovito. Bez obzira na rezultate, znajte da Duh Sveti radi na Vašem sinu i Vama uvažavajući slobodu izbora svakog pojedinca.
- Što se pak oprosta tiče, mislim da kao majka možete biti ranjenog srca zbog uvrjeda koje Vam Vaš sin nanosi, ali oprost nije upitan. Postoji opasnost da umjesto oprosta mu tolerirate nedolično ponašanje. Stoga zasigurno kao majka oprost nije upitan, ali ne smijete tolerirati nedolično ponašanje Vašeg sina. Tolerancijom samo pogoršavamo stvari i problem se produbljuje. Bog želi da imamo mir. On nam želi dati svoj mir. Jednostavno mu postavite pravila minimalnog poštovanja koja će ili prihvatiti i ostati s vama ili ne prihvatiti, ali će tada morati otići negdje drugdje. Možda je to sve radikalno, ali zasigurno morate napraviti reda u svojoj kući radi svog mentalnog zdravlja.
Kada je oprost u pitanju, jedan moj prijatelj koji nije bio vjernik govorio je: „Neću se uvrijediti kada me pokušava uvrijediti. Ne želim mu davati kompliment.“ Ako je do takvog zaključka došao jedan nevjernik, a što bi onda mi vjernici trebali činiti.
Ne znam koliko sam Vam pomogao, ali Također mogu za vas moliti da Vam Bog udjeli mudrost i da riješite Vaš problem.
Neka Vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
