Pitanje:
- Kako bi se po biblijskom nauku trebao ponašati jedan poslodavac prema svom radniku? Je li plaća jedini uvjet?
Poštovani!
Hvala Vam na Vašem pitanju i radujem se da postoje ljudi koji žele saznati kako se izvodi poduzetništvo koje je po Božjoj volji.
U svom radno aktivnom vijeku dvadeset pet godina sam bio privatni poduzetnik gdje sam ponekad zapošljavao i petnaest radnika. Jednom sam prigodom bio pozvan da održim predavanje u jednoj srednjoj gospodarskoj školi gdje sam im trebao govoriti iskustva iz poduzetništva. Postavio sam im na početku pitanje:
„Što mislite, što je glavni fokus poduzetništva?“
„Profit!“ bio je jednoglasni odgovor koji sam dobio.
„Pogrešan odgovor.“ Rekao sam im i nastavio. „Moj je sin nedavno završio fakultet na jednom prestižnom gospodarskom veleučilištu i na promociji podjele diploma, dekan je održao jedan zanimljiv govor. Rekao je: ‘Dragi moji diplomanti. Ovdje ste proveli neko vrijeme gdje smo vas učili neka znanja i vještine u poslovanju. Pitam se samo, jesmo li vam ukazali ispravne vrijednosti poduzetništva. U svakom slučaju, profit je rezultat dobro organiziranog rada. Međutim, može vam se dogoditi da posao koji će te raditi, odradite po svim pravilima koje ste ovdje naučili, prema najvišim standardima koji se od vas traže, a onda vam se dogodi da vam to naručitelj ne plati. Nakon tog trenutka sva znanja i vještine koje ste ovdje stekli, bit će vam potpuno beskorisna. Ono što bi vam u ovom svečanom trenutku želio poručiti je da glavni fokus vašeg poduzetništva ne stavljate na profit, već na ljudi. Glavni fokus poduzetništva moraju biti ljudi, dok je profit u službi ljudi a ne obrnuto.“
Biblija daje vrlo precizne smjernice u svezi poduzetništva, kako poslodavcima tako i radnicima. Zanimljivo je primijetiti kako Bog kroz povijest ne pokušava mijenjati kulturu određenog naroda a jednako tako ni društveno politički poredak. Bog je uvijek nastojao u samim ljudima inicirati promjenu. Uvijek bi to bila promjena uma kod čovjeka. Od Boga promijenjen, čovjek bi mijenjao svoju kulturu i društveno politički poredak.
Neki biblijski kritičari tvrde kako Biblija baš i nije neka revolucionarna knjiga, jer se u njoj govori o robovlasništvu kao nečem normalnom, i ne bori se protiv toga. Točno je da će te u Bibliji pronaći neke smjernice kako postupati prema robovima. Razlog tome je što Bog se ne bavi previše imenima nekih političkih sustava već se bavi njihovim sadržajem. Za Boga nije toliko značajno što se neki društveni poredak ne zove robovlasništvo kada ima slične karakteristike. Npr. U našem kapitalističkom sistemu nije li obespravljenost radnika slična obespravljenosti robova iz tog vremena. Kada Bog daje određene naputke po pitanju odnosa prema drugima, tada koristi kulturološko razumijevanje konkretnog naroda i pokušava stvoriti maksimalno podnošljive uvjete čak i za najniži društveni stalež. To je bilo značajno kod Izraela. To je slučaj i sa odnosom prema ženama, jer su druge kulture taj odnos dovele u nepodnošljive uvjete žena u odnosu prema muškarcima. Jednaka je situacija i s robovima, slugama, strancima i sl.
Koliko god se Biblija svojim porukama bori protiv materijalizma, on ipak zauzima veliki dio opisa ove svete knjige. Materijalna dobra sama po sebi nisu loša. Za razliku od pojedinih religija koje naučavaju da su materijalni svijet i sve što je materijalno loši i zli i da su samo duhovne stvari dobre, Biblija cijeni materijalni svijet.
Uostalom, Isus ga je osobno stvorio. Kako onda može biti loš? On, nažalost, kao u slučaju svih Božjih darova, može biti izopačen i upotrijebljen na zlo, ali to prvotni dar ne čini lošim. Biblija upozorava na zloupotrebu i izopačenost onoga što je Bog stvorio na ovom svijetu, a ne na sama djela stvaranja.
Naprotiv, Bog je stvorio materijalni svijet u želji da Njegov narod uživa u rodovima i prednostima ovoga svijeta: “A onda zajedno s levitom i došljakom koji budu kod tebe uživaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj.” (Ponovljeni zakon 26,11; vidi 14,26)
Isus je Stvoritelj (Ivan 1,1-3), a Zemlja je pravi pokazatelj onoga što je stvorio. Njegova stvaralačka sposobnost pruža Mu jedinstveno sagledavanje života i onih koji žive na Zemlji. On poznaje vrijednost materijalnih dobara koja nam je podario, pa i da bismo uživali u njima. On također zna što se događa kada čovjek izopači te darove ili ih postavi kao krajnji cilj, iako bi ih trebao upotrijebiti Bogu na slavu, kao i sve ostalo.
Kada je poslovanje u pitanju, Bog je preko Mojsija dao pregršt naputaka kako bi se Izraelci trebali ponašati prema svojim slugama a jednako tako i sluge prema gospodarima. Želimo li pronaći ispravan način kako se ponašati kao poduzetnici ili radnici, Biblija je izvanredan priručnik.
U samom početku kada je izraelski narod još putovao pustinjom u obećanu zemlju, Već tada je Bog preko Mojsija dao određenu pravnu regulativu ponašanja poslodavaca prema radniku. Tu je bio čitav niz Zakona kojih ćemo se u ovome dotaknuti, a koji su regulirali odnos poslodavca i radnika ili sluge kako ih konkretno tu naziva. Cijeli taj sustav onemogućavao je tajkunizaciju pojedinaca, njihovo enormno bogaćenje na uštrb drugih ljudi. U poljoprivredi je onemogućavao stvaranje velikih kompleksa zemlje, jer se zemlja nije mogla trajno prodati.
Najznačajniji je odnos i plaćanje radnika. Bog preko Mojsija poručuje: Ne iskorišćuj svoga bližnjega niti ga pljačkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra. Levitski zakonik 19,13. U to doba pa valjda skroz i kasnije, radnička dnevnica nije bila toliko velika. Ona je bila tolika da je s njom mogao preživjeti radnik i njegova obitelj, i vrlo malo mu je od toga ostajalo. Ukoliko radnik ne bi bio isplaćen na kraju dana, moglo se dogoditi da obitelj toga dana gladuje. Upravo zbog toga Bog daje taj zakon i traži striktnu primjenu. Na drugim mjestima On navodi da će uvijek stajati na strani obespravljenih.
U Novom Zavjetu neplaćanje radnicima plaće definirano je kao teški grijeh koje rezultira konačnim prokletstvom takvog poslodavca. Sveti Jakov je bio vrlo praktičan i jasan po tim stavovima. On piše: De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja! Jakov 5, 1-6.
Ovo je jedan od najznačajnijih tekstova iz Biblije koji osuđuju neisplatu plaće i zakidanje radnika. Ono što je u svemu tome zabrinjavajuće je da je to gotovo opća pojava u cijeloj Hrvatskoj. Radnici rade, a ne dobivaju plaću. Kada danas to gledam, zaključujem da je to problem i poslodavaca i radnika. Poslodavci su pohlepni. Vide mogućnost da mogu iskoristiti običnog malog čovjeka koji se bori sa životom i to čine. Maksimalno ga iskorištavaju. Država koja bi to trebala spriječiti, ništa ili vrlo malo po tom pitanju radi.
Ustvari postoje Zakoni koji bi takvo ponašanje trebala sankcionirati, ali da se dođe do pravde treba ti puno novaca za sudove, advokate, i ostale pravne zavrzlame. Radnik koji je zakinut, on te novce nema, pa za njega nema ni pravde. Sve treba dokazivati nekom građanskom parnicom čije pokretanje košta minimalno 1500 kuna plus još dodatni troškovi advokata i ostali administrativni troškovi. S druge strane takav radnik je u situaciji da nema što jesti. Čak i da pokrene takvu parnicu, poslodavci se najčešće znaju zaštiti od toga te uspjeh u sudsko rješenje je upitno. Ako čak i dobiješ sud, plaćanje je teško provesti, jer poslodavci manipuliraju računima te im se zakonski ne mogu oduzeti ta sredstva. Možda poslodavci misle kako su zbog toga uspješni. Ipak postoji jedan sud kojem neće izmaći. To je Božji sud. Očito je takvih slučajeva bilo i u prvoj apostolskoj crkvi.
Možda mislimo kako će se to dogoditi sve na kraju. Istina je da Bog već danas intervenira i većina njih već danas nosi posljedice takvog ponašanja. Bog je obećao da će biti na strani obespravljenih. Već danas poslodavci koji su zakidali svoje radnike plaćaju ceh takvog ponašanja. Danas poslodavci ne mogu naći više radnike, jer je većina sposobnih radnika otišla u inozemstvo. Danas više posao ne dobivaju oni koji najjeftinije odrade posao, već oni koji imaju radnike koji mogu posao odraditi.
S druge strane tu vidim problem i kod radnika. Očito je da radnici koji si dozvoljavaju da ih poslodavci iskorištavaju imaju nisko mišljene o sebi. Kao da pate od kompleksa manje vrijednosti. To nije samo slučaj sa običnim i nekvalificiranim radnicima. Čak visokoobrazovani ljudi dozvoljavaju da ih iskorištavaju neki čiji je najviši intelektualni nivo „C“ kategorija vozačkog ispita. Očito je da radnici ne znaju ili zanemaruju svoju vrijednost.
Možda nam se čini da je čovjek bezvrijedan. Međutim Biblija kaže da čovjek ima veliku vrijednost, ali ne zbog sebe, već zbog Isusa Krista koji je naš Gospodar. Naša vrijednost je u Njemu. Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle Boga u tijelu svojemu! 1. Krinćanima 6,20. Kada bi samo bili svjesni koliko smo vrijedni. Isus Krist je za nas umro i otkupio nas od grijeha. Usvojio nas je kao sinove i kćeri i mi smo doslovno djeca Kralja nad kraljevima. Nitko nema pravo nas ponižavati i oduzimati nam to časno dostojanstvo ljudskosti, jer smo djeca samog Boga. Ljubljeni, sad smo djeca Božja 1.Ivanova 3,2. pisao je apostol Ivan hrabreći svoju braću. Kada bi svi radnici koje ih iskorištavaju njihovi poslodavci prihvatili tu činjenicu da su u Božjim očima vrijedni, i sami bi držali do svog dostojanstva i ne bi dozvolili da ih netko iskorištava. Onog trenutka kada primijete da ih netko iskorištava, napustili bi svog poslodavca vjerujući da je Bog njihov glavni poslodavac i da će se On pobrinuti za njihovu egzistenciju. Poslodavci bi tada ostali bez onih koje mogu iskorištavati. Možda bi ih to potaklo i natjeralo da i oni promjene svoj stav.
Smatram da je naš najveći problem po tom pitanju jedna opća ravnodušnost prema svim tim društvenim devijacijama. Kako je moguće da nitko koga se to ne tiče ništa po tom pitanju ne reagira. Nikoga nije briga što njegov susjed ili susjeda radi u nemogućim uvjetima i ne dobiva plaću. Nikog ne zanima što radnik ima svoje egzistencijalne potrebe a bez plaće koju je vrijedno zaradio ne može ih riješiti.
U mom radu po zatvorima sreo sam se s jednim mladim čovjekom. Radio je u nekoj građevinskoj firmi. Više od šest mjeseci nisu dobili plaću. On je bio mlad čovjek, Upravo se oženio i čekao je dijete. Konačno žena je rodila. On je trebao novac za pelene, mlijeko i sve ono što malom djetetu treba. Kada bi gazdu tražio on bi se uvijek izgovarao kako ni on još nije dobio plaćeno, te ne može platiti. Tražio je pomoć na sve strane. Nitko na to nije adekvatno reagirao. Odgovor bi uvijek bio da se to rješava sudom. Međutim, kako čovjek koji nema što za jesti, koji nema što dati svom novorođenom djetetu da pokrene sudski spor. Kada bi čak i imao, to bi dugo trajalo, a dijete treba jesti. Jedne večeri, kada je izgubio strpljenje, uzeo je pajser, provalio je u neku trgovinu, pokupio stvari koje treba za dijete i pošao kući. Nije ni do kuće došao, a već ga je policija uhitila. Naravno, osuđen je na osam mjeseci zatvora. Njegov gazda koji mu je bio puno više dužan slovi u gradu u kojem živi kao veliki poduzetnik, vozi skupocjenog BMW-a ali radnicima ne daje plaću.
Ne podupirem uzimanje pravde u svoje ruke, ali ipak moje je pitanje, može li javnost biti indiferentna na takove očite nepravde. Očito može, ali posljedice već počinje snositi.
Drugi problem je neplaćanje dospjelih potraživanja od strane investitora i naručitelja dobavljačima i izvođačima radova.
Jedan moj prijatelj mi je pričao što se dogodilo njegovom šefu kod kojeg je radio. Oni su bili neka instalaterska firma koji su izvodili neku vrstu instalacija u građevinama. Radili su na nekoj novogradnji gdje su izvodili instalacije. Poslodavac je bio obrtnik, ali je imao vrlo skladnu i vrijednu ekipu koja je radove izvodila vrlo kvalitetno. Ugovoreni iznos tog posla je bio vrlo visok, negdje iznad milion kuna plus PDV. Nakon završenog posla uredno je ispostavio račun čekajući da se pošteno plati sukladno Ugovoru. Međutim naručitelj mu nije ništa plaćao. Prošao je mjesec dana a država je od ovog obrtnika tražila da plati PDV koji je iznosio preko dvjesto pedeset tisuća kuna. Naravno da nije mogao platiti, jer nije dobio za to plaćeno. Da gora stvar bude, iznos od dvjesto pedeset tisuća kuna je dobio naručitelj, jer si je sukladno Zakonu to odbio kao pretporez. Na taj je način država podupirala lopova i kriminalca dok od njega koji je pošteno odradio posao je potraživala da plati nešto što nije dobio. Nakon što nije platio PDV porezna mu je blokirala račun. Radnici više nisu mogli dobiti plaću. Zatezna kamata je bila toliko velika da jednostavno je pojela svu zaradu. Pokrenuo je sudski postupak i dobio je sud. Istina, morao je platiti sve sudske troškove vezane uz to. Sve je to bilo na kraju uzalud, jer je naručitelj sredio situaciju da se ne može ništa naplatiti. Prošla je poslovna godina, a država je svoje potraživanje od ovog obrtnika povećala za porez na dobit za još dvjesto tisuća kuna. Naravno ovaj čovjek ništa nije mogao platiti. Otpustio je ljude pokušavajući riješiti problem. Na koja bi god vrata došao i tražio pomoć, odgovor bi uvijek bio isti, „takav je Zakon.“ Nakon godinu dana, glavnica koja se potraživala sa zateznom kamatom, bila je toliko visoka da je porezna uprava naplatu izvršila prodajom imovine. Vrlo brzo kuća mu je prodana na dražbi za simboličnu cijenu, i čovjek koji je pošteno radio svoj posao, postao je beskućnik preko noći.
Takve i slične priče sam već čuo. Ono što me najviše pogodilo je ravnodušnost ukupne javnosti za takve događaje. Ni jedna novinska agencija nije htjela o tome ništa pisati. Očito je za njih bilo vrlo opasno, jer bi pokvarilo sliku o moćnicima. Drugi ljudi su samo slijegali ramenima i ništa nisu činili, jer to nije bio njihov problem. Za cijelo to vrijeme naručitelj ovih radova nije bio osuđen kao lopov. A u načelu je ukrao čovjeku kuću koju je možda i naslijedio od svojih roditelja i koja nije bila predmetom njegovog poslovanja. Jedini argument onih koji su u svemu tome učestvovali je „takav je Zakon.“
Ravnodušnost je nešto što će razoriti ovo naše društvo. Mi ne možemo biti ravnodušni gledajući patnje drugih pod izgovorom, to se nas ne tiče. Prije drugog svjetskog rata jedan novinar napisao je: „Noćas su nacisti pohapsili sve socijaliste i nekamo ih odveli. Nisam reagirao, jer nisam socijalist, pa me se to ne tiče. Nakon tjedan dana pohapsili su sve Židove. Nisam reagirao jer nisam Židov. Tjedan dana poslije pohapsili su sve intelektualce za koje su mislili da bi im se mogli oduprijeti. Nisam reagirao, jer nisam pripadao intelektualcima. Na kraju došli su i po mene. Više nije imao tko reagirati.“
Ovo je jedan vrlo upečatljiv primjer da ravnodušnost prema patnjama i nepravdama drugih ljudi je ustvari rezanje grane na kojoj sjediš. To mi se čini da mi upravo radimo. Vrlo brzo grana će biti prerezana, a što će tada biti s nama. Oni koji su bili obespravljeni, a mi smo tada šutjeli, oni su nestali. Većina ih je završila u nekim malo organiziranijim državama Europe, Amerike, Australije ili negdje drugdje. Kada mi budemo obespravljeni, tada više nikoga neće biti da bi nas zastupio i podržao.
Mislim da je krajnje vrijeme da se trgnemo i prestanemo biti ravnodušni. Nemojmo se izgovarati na neke Zakone i gledati samo prepreke da ništa ne uradimo. Gledajmo mogućnosti, jer kada pomognemo nekom malom čovjeku, mi smo Kristu pomogli.
Biblija čak traži od poslodavca da vodi brigu i o uvjetima rada. Poslodavac je obvezatno trebao davati radniku jedan dan u tjednu slobodno. Bog je Izraelcima odredio Subotu kao dan Gospodnji, i poslodavac je to trebao poštovati. Čak jedna od deset Zapovijesti regulira taj odnos. Ona kaže: Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. Izlazak 20,8-11. Kod Židova, poslodavac nije smio natjerati nikoga da radi subotom.
U Bibliji postoji još dosta direktnih ili indirektnih naputaka o ponašanju poslodavaca prema radnicima. No postoje i napuci kako se radnici trebaju ponašati prema poslodavcima. Sveti Pavao je u svojim poslanicama poručivao: Sluge! Slušajte gospodare svoje po tijelu sa strahom i drhtanjem, u iskrenosti srca svojega, kao Krista! Ne služite na oko, kao ljudima da ugađate, nego kao sluge Kristove, čineći volju Božju od srca! Dragovoljno služite kao Gospodinu, a ne ljudima, Znajući, da svaki što učini dobro, ono će i primiti od Gospodina, bio rob ili slobodnjak. Efežanima 6,5-8.
Pošten odnos u poslovanju trebao bi kod kršćanina biti posebno naglašen. Kako kod poslodavaca, tako i kod radnika. Sveti Pavao i poslodavcima u nastavku upućuje poruku. I vi, gospodari! Isto činite njima, a da ne prijetite, znajući, da je i njima i vama Gospodar na nebesima, i on ne gleda, tko je tko. Efežanima 6,9.
Biti poslodavac po Bibliji je poziv koji je netko dobio po Božjoj milosti. On nije samo ogromno zgrtanje novca, već mnogo više. Poslodavac je Bogom pozvan da bude kanal Božje milosti i blagoslov za ljude s kojima radi, a i ljudima kojima radi. Pored časti koju ima kao poslodavac, trebao bi da ima brigu o egzistenciji svojih radnika. Radnici bi u njemu trebali imati sigurnost da lakše prolaze kroz život i pomogne im nositi njihove životne terete. Poslodavci kao gospodari trebaju biti slika našeg nebeskog Oca koji je Gospodar nad gospodarima. Tu sliku lijepo opisuje psalmista: Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje. Psalam 123,2.
Kada bi poslodavci to imali na umu, takvim ponašanjem i postupkom, otvorili bi kanale Božje milosti. Na taj bi način stvorili uvjete da ih Bog može blagosloviti.
Zvonko Presečan
